PočetnaRecenzije11. ZagrebDox: "Vrijeme za čaj" - Život i smrt uz šalice toplog...

11. ZagrebDox: “Vrijeme za čaj” – Život i smrt uz šalice toplog napitka

|

Starost. Reuma, umjetni zubi, sjedenje u liječničkoj čekaonici i pelene za odrasle. Ali hej, to ne znači da u taj svemir ne mogu stati twerking i emo-rock!

“Tijekom naših života, bilo je previše evolucije”, fantastično poentira jedna od dama, glavna protagonistica “Vremena za čaj” / “Tea Time” / “La once” (2014), impresivnog malog dokumentarca koji kroz nekoliko godina prati šest starih prijateljica i njihove redovne mjesečne čajanke. One se bez iznimke održavaju već šezdeset godina. Da, š-e-z-d-e-s-e-t.

Nazovite to beskrajnim trač partijama ili “Seksom i gradom” za umirovljenike, ali rezultat je iznenađujuće intrigantan.

Gotovo bez cenzure, u kućnom ambijentu i opuštenom povjerenju prijateljstava dužih od pola stoljeća, minutu po minutu otkrivaju se fascinantni komadi ljudskosti sa svim svojim savršenim nesavršenstvima.

Ne, ovo nisu kumice s placa, već prekaljene članice čileanskog višeg društva, koje stare u našem vremenu, usidrene u mladosti i zabavljane šokovima stalnog podsjećanja na razlike. “Previše evolucije” odnosi se na sve, od modernog odnosa prema seksu do gay ljubavi i seksualne privlačnosti životinja.

Gotovo bez cenzure, u kućnom ambijentu i opuštenom povjerenju prijateljstava dužih od pola stoljeća, minutu po minutu otkrivaju se fascinantni komadi ljudskosti sa svim svojim savršenim nesavršenstvima.

Ali poanta ove filmske čajanke čileanske redateljice Maite Alberdi nije samo podsjetiti kako su starije generacije drugačije od novih, prosipati suze nad starim ljubavnim pismima i nasmijati podsjetnikom na tragikomediju prve bračne noći u dobu prije seksualne edukacije webom.

“Vrijeme za čaj” sadrži daleko veći raspon pa tako hrabro grabi terenom u kojem kroz svega sedamdeset minuta uspijemo osjetiti i gubitak, tj. ono što život uistinu i jest – svake godine, mjesečni sastanci ostaju bez pokoje sudionice, kako zbog bolesti, tako i zbog smrti. Ali iako ih je sa svakim poglavljem sve manje, a raspoloženje se mijenja s očekivanjima najgoreg, naše heroine čak i kada pričaju o smrti, to rade s neviđeno puno života.

"Vrijeme je za čaj" / "Tea Time" / "La once"
Režija: Maite Alberdi
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlja podrijetla: Čile
Trajanje: 70 minuta

Povezani tekstovi

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.
Režija: Maite Alberdi<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlja podrijetla: Čile<br> Trajanje: 70 minuta11. ZagrebDox: "Vrijeme za čaj" - Život i smrt uz šalice toplog napitka