Foto: Hrvoje Krstičević
Danski redatelj Jørgen Leth sinoć je u prepunom zagrebačkom Dokukinu KIC održao dvosatno masterclass predavanje u sklopu programa Industrija 12. ZFF-a. 77-godišnjem novinaru, pjesniku, bivšem danskom počasnom konzulu u Haitiju i još uvijek aktualnom i cijenjenom eksperimentalnom dokumentarnom filmašu, na pozornici se u ulozi moderatora ravnopravno pridružio izvrsni Boris Mitić s britkim zapažanjima i zanimljivim pitanjima o različitim sferama Dančevog života.
Srpski filmaš odlučio je mrvicu zapapriti razgovornu seansu, pa je Lethu u obliku mini-igre ponudio nasumično izvlačenje unaprijed zapisanih pitanja. Za vrijeme samog razgovora na platnu su se izmjenjivali kadrovi iz Lethovih prijašnjih uspješnica poput kratkometražnog filma “The Perfect Human” (1967), kojeg je gotovo četiri desetljeća kasnije uspio inkorporirati u (koredateljsko) ostvarenje Larsa von Triera, “The Five Obstructions” (2003).
Leth je u svojoj karijeri režirao četrdesetak filmova, a u Danskoj je poznat i kao sportski komentator biciklističkih utrka, uglavnom Tour de Francea za kanal TV 2. 1991. godine, uslijed životnih turbulencija uzrokovanih razvodom i depresijom, odlazi živjeti u Haiti, na kojem do danas redovito provodi šest mjeseci godišnje. Svestrani redatelj obnašao je i funkcije predsjedatelja te kreativnog konzultanta Danskog filmskog instiuta, a predavao je i na brojnim američkim sveučilištima (Berkeley, UCLA, Harvard…).
“Na Haitiju vrijeme trošim za pisanje, razmišljanje i razvoj ideja. Kad se vratim u Dansku, onda odlazim na predavanja, festivale itd.”, pojasnio je svoj boravak u karipskoj zemlji devastiranoj u potresu 2010. godine, i sam ostavši bez kuće uslijed razornog podrhtavanja tla prije četiri godine.
“Tražim jednostavnost u svojem poslu. Privlači me jednostavnost forme. Želim raditi primitivne i glupe filmove, bez komentiranja političkih zbivanja”, istaknuo je Leth na kojeg se nadovezao Mitić s anegdotom o autoru poznatog crtanog filma La Linea. Prije 12 godina srpski filmaš je, naime, upoznao Osvalda Cavandolija, koji je također vlastiti umjetnički izričaj odlučio rastaviti na proste faktore – gomilu gline zamijenio je jednostavnom animacijom. Ostalo je povijest…
Leth nije štedio ni megapopularnog dokumentarista Michaela Moorea.
“Ne volim njegov rad”, započeo je Danac. “Ne volim takav način snimanja filmova. On nam govori što bismo trebali jesti, razmišljati, raditi… Meni su dragi opservacijski filmovi koji propitkuju stvari a ne daju odgovore. Važna mi je i radoznalost. To je najveće djelo od svih.”
Iako mu je 77 godina, Jørgen Leth nema namjeru povući ručnu kočnicu. Još uvijek, kaže, ispred njega stoji pregršt izazova.
“Trebam pronaći novu estetiku. Ne smijem se ponavljati, to je smiješno. Još sam budan i radoznao. Još želim stjecati znanja. Radoznalost, recimo, upotrebljavam kad pišem, ali i za razvijanje filmskih ideja”, odlučan je Danac.
U njegovom možda i najpoznatijem filmskom radu, “Perfect Human”, Leth se poigrava s idejom savršenosti, koju prije svega gura s ironičnim predznakom. Za Danca savršenost – ne postoji. Sa zrelijim godinama, Leth je počeo upijati i nektar sporije mudrosti.
“Ima mudrosti u sporosti. Pokušavam iz tog izvući najbolje što mogu, jer hodam sporo, a i mislim sporo. Mislim da je i senzualnost u bilo kojim godinama zanimljiva, kao i istraživanje vlastitih osjećaja, privlačnosti, ukusa. Pokušavam uživati i u jelu”, rekao je između ostalog Jørgen Leth na zagrebačkom masterclassu.
Pola dvorane je otišlo usljed predavanja. Bio je dosadan, k tome je i kolonijalna relikvija. Lik je valjda 20 min cmizdrio za svojom konzulskom kućom s bazenom na Hatiju, totalno neosjetljiv na tisuće žrtava i uništenih života, ali neee, i balkon je još pao zamislite! Balkon, kakva tragedija… mislim, bilo je stvarno neugodno za slušati…