Trebalo je proći tek dvadeset dana kako bi igrom slučaja napokon prokljuvili pobjednike 25. izdanja francuskog dokumentarnog festivala FID Marseille. Iznimno selektivna online ažurnost Francuza uzrokovala je naše odustajanje i od provjeravanja sudbine hrvatskog dokumentarnog filma “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara” (2014., Damir Čučić i Mišel Škorić) koji je svjetsku premijeru doživio upravo na ovom filmskom hepeningu.
Kako se kasnije ispostavilo, kontroverzni i sa ZagrebDoxa povučeni “Mitch” iz Francuske ipak nije otišao praznih ruku, došavši do Posebnog priznanja u kategoriji Prix Gerges de Beauregard, nagradi nazvanoj po francuskom producentu iz čuvenog Novog vala.
Podsjetimo, Nukleus filmov dokumentarac nedavno je upao na Sarajevski filmski festival, odnosno prizrenski DokuFest, a prema riječima nekih vodećih hrvatskih filmskih kritičara neopravdano je i nerazumljivo izostavljen s ovogodišnje Pule.
Grand prix u međunarodnoj konkurenciji FID Marseillea osvojio je sirijsko-libijski film “Our Terrible Country” (2014) Mohammeda Ali Atassija i Ziada Homsija, portret Sirije kroz oči pisca i zatvaranog disidenta Yassina Haja Saleha.
Posebna priznanja otišla su u ruke Argentincu Eduardu Williamsu i njegovom iskustvu Vijetnama (“J’ai oublié”, 2014.) te meksičkom dokumentarcu Pabla Sigga, “I, Of Whom I Know Nothing” (2014), portretu književnog izdavača pisca Samuela Becketta, odnosno njegove glavne ženske inspiracije.
U Međunarodnoj “Mitchevoj” kategoriji slavio je “Ming of Harlem: Twenty One Storeys in the Air” (2014., Phillip Warnell), priča o Njujorčaninu s bizarnim izborom kućnih ljubimaca (tigar i aligator), dok je Posebno priznanje dohvatio iranski film “I Comme Iran” (2014) redateljice Sanaz Azari, koja s distance zapadne demokracije pokušava razumjeti vlastite korijene sebi nepoznate zemlje.