PočetnaVijestiSutra u Dokukinu projekcija filmova iz Škole dokumentarnog filma

Sutra u Dokukinu projekcija filmova iz Škole dokumentarnog filma

|

U subotu 12. travnja u Dokukinu Grič, s počecima u 19 i 21 sat, održat će se projekcije dokumentarnih filmova nastalih na ovogodišnjoj Školi dokumentarnog filma.

Škola je, kao glavni edukacijski program Restarta, održana kao troipolmjesečni intenzivni program od 5. listopada 2013. do 17. siječnja 2014. u Zagrebu.

Ovogodišnje izdanje Škole pohađalo je jedanaestero polaznika koji su savladali sva potrebna znanja za kompletnu produkciju dokumentarnog filma, pod mentorstvom Ane Hušman, Igora Bezinovića, Nebojše Slijepčevića i Olivera Sertića.

Polaznici su svoja znanja usavršavali i s brojnim domaćim i stranima profesionalcima i dokumentaristima: snimateljicom Dinkom Radonić, montažerkom Hrvoslavom Brkušić, dizajnerom zvuka Vladimirom Božićem, srpskim redateljem i producentom Borisom Mitićem, producenticom Vanjom Jambrović, češkim redateljem Filipom Remundom te poljskim snimateljem i redateljem Wojciechom Staronom.

 Ovogodišnji polaznici snimili su:

  • Paula Bobanović / “Najbolja stvar u životu” / 12 minuta

 O čemu se zapravo radi: Mislio je da će cijeli život ostati kuhar-hobist. A onda ga je splet životnih okolnosti natjerao da napusti siguran posao i odvaži se ostvariti snove. Napustio je posao u muzeju da bi otišao u Lyon u kuharsku školu. U filmu će ispričati što mu se sve dogodilo u međuvremenu i kako provodi dane dok s nestrpljenjem čeka odlazak u Francusku. 

  • Darko Bizjak / Čim trava naraste” / 15 minuta

 O čemu se zapravo radi: Neostvarene ambicije i skriveni talenti u odnosu dva prijatelja. Koliko je teško nešto pokrenuti?

  • Tea Vidović / Snajka traži sreću” / 15 minuta

 O čemu se zapravo radi: Nedavno udata djevojka Tea odlazi sa svojim suprugom Mirsadom u posjet njegovoj obitelji na Kosovo. Zbog raznih okolnosti, Mirsadova obitelj nije bila na vjenčanju u Zagrebu te je ovo prvi posjet Kosovu odkad su njih dvoje u braku. 

Mirsadova obitelj mnogo cijeni i njeguje tradiciju koja oblikuje živote unutar njihove aškalijske (romske) kulture.

Prvi bračni posjet Kosovu otvara teme o kojima Tea i Mirsad dosad nisu razmišljali: kako da živimo skladno unutar dvije kulture koje su potpuno suprotne jedna drugoj? Možemo li pronaći način koji će i jedne i druge učiniti sretnima?

  • Sabina Mikelić / “Motori” / 20 minuta

 O čemu se zapravo radi: U filmu pratimo odnos oca i sina – autoričinog brata i nećaka, kroz zajedničku ljubav prema motorima.

Tinejdžer Marino slobodno vrijeme provodi vozeći automatik-motor s prijateljima po otočkim plažama i poljima. Otac koju mu isprva to brani, saznaje da dječak ipak posjeduje motor. Autorica kroz film suočava oca sa sinom te oboje premošćuju generacijski jaz i obiteljske uloge kroz zajedničku strast.

  • Ante Zlatko Stolica / Svaki dan je Božić” / 10 minuta

 O čemu se zapravo radi: Ovaj kratki dokumentarac prati svakodnevicu autorove obitelji. No, unutar svakodnevne rutine autor vodi i tajni projekt. Kako film odmiče, sve više se nameću pitanja: kada će i na koji način obitelj otkriti što se događa? I najvažnije, kakve će biti njihove reakcije?

  • Ivana Biočina / Škanjac” / 10 minuta

 O čemu se zapravo radi: Ivek i Štef lutaju šumom, poljem, oranicom, i promatraju. U lutanju su uvijek nadomak neobičnom događaju. Susreću fazane i koke, nalaze lisičju rupu, uočavaju sumnjivi traktor, škanjca mišara i čaplje dangube. 

Oni gospodare sitnom divljači u lovištu br. I/109.

  • Katarina Zlatec / “Neko lijepo mjesto” / 12 minuta

 O čemu se zapravo radi: U svom rodnom gradiću, autorice uz pomoć sugrađana pokušavaju pronaći novo, lijepo mjesto gdje još nisu bile. Sugrađani im odgovaraju na pitanja, a njihovi odgovori kreiraju portret malog podravskog gradića te implicitno otvaraju pitanje: koliko nas prostor ograničava i na koji se način možemo nositi s njim.

  • Marta Klarić / “Uspomena” / 17 minuta

 O čemu se zapravo radi: “Uspomena” je mali osobni projekt nastao zbog želje da se zabilježi ono što se ne želi zaboraviti te s ciljem da se vizualiziraju i zadrže neka sjećanja, koja još uvijek postoje, ali mogu zauvijek izblijediti.

Autorica pokušava od niza fragmenata stvoriti sliku o svojoj pomalo ekscentričnoj baki i njihovom odnosu te se, stvarajući uspomenu na sadašnjost, u paralelnoj narativnoj liniji prisjeća svoga djeda. Može se reći da film tako sadrži dvije uspomene, jednu unutar druge. Prva je ispričana, a druga prikazana. 

  • Marta Klepo / “Važno ti je u toj ljubavi…” / 8 minuta

 O čemu se zapravo radi: 92-godišnja prateta i 30-godišnja unuka njezinog pokojnog brata imaju vrlo prisan odnos. Osim sto komuniciraju gotovo svakodnevno i razgovaraju o mnogim temama, dijele i svjetonazor.

Njihove su sličnosti očite – nećakinja doslovno živi u pratetinom stanu i vodi modernu verziju života koju je prateta proživjela pred pedesetak godina. Kad se nećakinja susretne s problemom koji ne može sama riješiti, obraća se prateti s nadom da će joj njezino iskustvo pomoći.

  • Fran Makek / “Schumacherov san” / 3 minute

Povezani tekstovi

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Sinoć otvoren 23. Human Rights Film Festival

Dokumentarnim filmom "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića sinoć je u zagrebačkom kinu Kinoteka otvoren 23. Human Rights Film Festival.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.