PočetnaRecenzije "Povratak u Homs" - Rat nikada nije bio osobniji

[ZAGREBDOX 2014] “Povratak u Homs” – Rat nikada nije bio osobniji

|

Kako ide ona stara pretpotopna? “Iskustvo iz prve ruke je – najbolje iskustvo”? Ili tako nekako, uglavnom… Slična izreka vjerojatno vrijedi i za gledanje dokumentarnih filmova. I dok sveinternetne recenzije, najave i traileri nepobitno sluše svojoj svrsi, tek će vas iskustvo gledanja filmova iz prve ruke na jedini ispravni način uroniti u najdražu nam celuloidnu umjetnost.

Iskustvo gledanja dokumentarca “Povratak u Homs” / “The Return to Homs” (2013) redatelja Talala Derkija definitivno spada u maloprije spomenutu kategoriju. Debitantsko ostvarenje sirijskog filmaša tragično je zavirivanje u utrobu sirijskog građanskog rata, koje kroz prikaz života mladića Basseta i Ossame pokušava dati kakav-takav smisao tamošnjem ratnom kaosu.

Derkijev film možemo razdijeliti u dva međusobno povezana fabularna odjeljka: u prvom sirijski redatelj u svojem cinema verite dokumentarcu gledatelje uvodi u kontekstualnu pozadinu tamošnjeg sukoba, dok u drugom – uz drastično smanjenje međusobnih dijaloga vlastitih subjekata – bilježi mučne, bezizlazne i neuljepšavajuće ratne užase u opkoljenom Homsu.

I upravo je taj drugi – neposredniji i neopraštajući – dio, u kojem Derki (dokumentarac je sniman tri godine) dokumentira prijelaz iz revolucionarnog otpora prema punokvrnom ratnom sukobu s vojnim snagama sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, zapravo glavna žila kukavica “Povratka u Homs”.

Premalo je vremena za sve što bismo napisali o jučerašnjoj poniznoj dokumentarnoj procesiji u Centru Kaptol. Tragikomični dolazak UN-ovaca u vukovarski Homs, pucanje iz snajpera kraj ormara s uredno posloženom odjećom, apatično-psihotični delirij razgovori o uništavanju protivničkih tenkova, poetično-bolna naracija redatelja Talala Derkija, gotovo opipljivo mučeničko beznađe…

Mlada je to sirijska revolucija, u kojoj glavne vojničko-prosvjedničke snage čine mladci u iznimno ranim dvadesetim godinama svog tek propupalog života. Derkijeva drhtava (ali uvijek i u najškakljivijim događajima prisutna) i ne uvijek savršeno poravnana kamera samo doprinosi autentičnosti i saživljenosti s viđenim materijalom, koji – upozoravamo – nije predviđen za osjetljivije želuce. No ratovi i inače posjeduju sličan stereotipni sastojak…

Sirijski redatelj našao se u epicentru tsunamijevske revolucionarne energije s jedne te realnosti svakodnevne oružane borbe slabo opremljenih protuvladinih boraca s druge strane, koji ne mogu računati na redoviti priljev sredstava i vojne opreme izvan opkoljenih Homsovih zidina.

“Ne mogu se više vratiti prijašnjem životu”, odlučno govori jedan od revolucionarnih vođa i nekadašnja najveća golmanska nada svoje zemlje, 19-godišnji Basset.

Bassetov dječački osmjeh je zarazan, volja za konačnom pobjedom još i veća. No, sirijska stvarnost – u kojoj je do današnjeg dana poginulo preko 100 tisuća ljudi – u jednom trenutku pokucat će i na Bassetova vrata. Iako dokumentiran kao periferni trenutak slabosti, Derkijeva intimna minuta s nekadašnjim golmanom definitivno spada u emotivne vrhunce “Povratka u Homs”.

Premalo je vremena za sve što bismo napisali o jučerašnjoj poniznoj dokumentarnoj procesiji u Centru Kaptol. Tragikomični dolazak UN-ovaca u vukovarski Homs, pucanje iz snajpera kraj ormara s uredno posloženom odjećom, apatično-psihotični delirij razgovori o uništavanju protivničkih tenkova, poetično-bolna naracija redatelja Talala Derkija, gotovo opipljivo mučeničko beznađe…

Sve su to izrezane dokumentarne crtice zbog kojih biste ovaj sirijski dokumentarni dragulj već ove sekunde trebali podcrtati u svojoj nefikcijskoj bilježnici.

Uglavnom, zašto vam ovo sve pišemo kad “Povratak u Homs” još uvijek stignete pogledati u petak, 28. veljače (22 sata) u Centru Kaptol. Požurite nabaviti svoju kartu…

"Povratak u Homs" / "The Return to Homs"
Režija: Talal Derki
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: Sirija / Njemačka
Trajanje: 87 minuta

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Talal Derki<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: Sirija / Njemačka<br> Trajanje: 87 minuta[ZAGREBDOX 2014] "Povratak u Homs" - Rat nikada nije bio osobniji