PočetnaRecenzije "Brat po krvi" - Američki superjunak u indijskom sirotištu

[ZAGREBDOX 2014] “Brat po krvi” – Američki superjunak u indijskom sirotištu

|

Čitajući strane osvrte na srceparajući dokumentarni uradak Stevea Hoovera, “Brat po krvi” / “Blood Brother” (2012), naišli smo i na kritičarsku tekuću izlučevinu iz relativno poznatog medija, koje Amerikančev film o volonteru koji se brine za napuštenu indijsku siročad oboljelu od AIDS-a, naziva “pretežno narcisističkim skretanjem pozornosti na svoj rad”.

Moramo li se uvijek rukovoditi političkom korektnošću na krilima androgenog jednoroga, koja čak i na ovakvo očito narušavanje enciklopedijskog shvaćanja izraza zdrav razum, lakonski sliježe ramenima i mrmlja nešto u stilu: “Svi imaju pravo na svoje mišljenje”?

Zar smo u današnje prebrzo, prežestoko i prebalavo vrijeme, postali vjerni zatočenici društveno prihvatljivog ciničnog poremećaja, koje čak i u jednom od najaltruističnijih dokumentaraca posljednjeg desetljeća traže nepostojeće mane?

Projiciramo li, do vraga, vlastite demone i na nešto toliko nevino, nepomućeno i istinski čisto, kao što je dječja ljubav? Znamo li uopće prepoznati osobnu ljepotu? Znamo li je prepoznati u drugima? Znamo li više uopće što taj izraz zapravo znači?

Amerikanac Rocky Braat nije spadao u najoštrije noževe vlastitog razreda. Zapravo – lako se sad smijati, ‘jelte – kako je sam svojim dječačkim šarmom ekspresno bezbrižno zaključio: “Bio sam na granici retardiranosti, konstantno boraveći u posebnim razredima za takvu djecu”.

Zamislite koliko je hrabrosti, ludosti i svih ostalih Gargamelovih međusastojaka bilo potrebno ovom mladom Amerikancu kako bi se otisnuo na put duhoubijačko glomazne Indije i započeo novi život?

Da, Rocky vjerojatno nije znao sažimati svoje misli poput druge djece. Škola jednostavno nije bila njegova šalica čaja. I kako to obično biva, na prijelazu u odrasli univerzum našem Rockyju su se počele vrzmati misli o promjeni životnog smjera. Traženju mira i autentičnosti. Koliko puta ste od neposredne okoline čuli izjavu “Želim više od života!”? Koliko, zapravo, znate ljudi koji su to isto i napravili? Prsti… jedne ruke?

Zamislite koliko je hrabrosti, ludosti i svih ostalih Gargamelovih međusastojaka bilo potrebno ovom mladom Amerikancu kako bi se otisnuo na put duhoubijačko glomazne Indije i započeo novi život?

Rocky Braat napravio je upravo to, pronašavši unutarnji mir pomažući napuštenim indijskim siročićima oboljelim od AIDS-a. Sirotište blizu grada Chennaija, koje se nalazi na jugu zemlje, bit će Braatov dom sljedećih nekoliko godina. U najvećoj utakmici života, bez stalne plaće i konstantnog priliva sredstava, Braat će u tom razdoblju najviše ovisiti o dobrohotnosti i debljini novčanika vlastiih poznanika i prijatelja.

“To su moja djeca”, govori Rocky svojem prijatelju i redatelju dokumentarca “Braća po krvi”, Steveu Hooveru. I Hoover je iznenađen promjenom nekad najbližeg prijatelja, koji se zbog isteka vize morao prisilno vratiti u Pittsburg. Birokracija ponekad zna biti uistinu brutalan protivnik, što je na svojoj koži najbolje osjetio upravo Rocky, koji se zbog propisa – i protiv svoje volje – morao privremeno iskrcati u domovinu.

Blood Brother

Povratkom u Indiju, ovaj put uz budno oko kamere redatelja-prijatelja Stevea Hoovera, gledatelji napokon počinju percipirati značaj i važnost Rockyjevog rada u sirotištu. Za neke tata, za neke mama, no za većinu tih prelijepih indijskih nesretnika Rocky-na – kako mu ti vedri mališani svakodnevno tepaju – predstavlja posljednji dodir humanosti na tom zaboravljenom i prezrenom komadu prašine. Rocky-na tim malim Indijcima predstavlja – SVE.

U pomalo mistični i dezorijentirajući svijet uveo nas je Steeve Hoover u svom narativno preciznom dokumentarnom ostvarenju, uglavnom prožetom Rockyjevim životnim voice overom, koji produbljuje ionako dobrano zaoranu i uspostavljenu intimnu brazdu.

Na svijetu u kojem superjunaci svoj dnevni kruh zarađuju isključivo na coverima najnovijih DVD izdanja američkih blockbusterskih bućkuriša, Rocky Braat vlastitim primjerom pokazuje kako junaci ponekad mogu doći i iz najneočekivanijih smjerova.

I zato, možda upravo zbog svega napisanog, pogledajte dokumentarac “Brat po krvi”. Zaplačite na scenu Rockyjevog povratka u sirotište. Raznježite se na magnitudu nediskriminatorne Amerikančeve brige za deformiranu i na smrt bolesnu djecu. Iskreno pogledajte u oči tog svakog malog ljudskog bića…

Ako još uvijek mislite da se radi o “narcisoidnom privlačenju pažnje”, pošaljemo vam mail onog kritičarskog nesretnika. Imat ćete o čemu pričati, uvjereni smo u to…

"Brat po krvi" / "Blood Brother"
Režija: Steve Hoover
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 92 minute

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
Režija: Steve Hoover<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 92 minute[ZAGREBDOX 2014] "Brat po krvi" - Američki superjunak u indijskom sirotištu