Za poljsko-francuskog redatelja Romana Polanskog uistinu se ne može reći da je proživio dosadan i monoton životni vijek. Redatelj kultnih filmova poput “Rosemary’s Baby”, “Chinatown” i “The Pianist”, doživio je i – preživio – peripetija za tri života. Od preživljavanja holokausta bježeći iz krakovskog židovskog geta, do tragične smrti svoje žene Sharon Tate, a na kraju i optužbe za silovanje 13-godišnje Samanthe Gailey, sada već davne 1977. godine.
Dokumentarni film redateljice Marine Zenovich, “Roman Polanski: Tražen i obožavan” / “Roman Polanski: Wanted and Desired” (2008), koncentrirao se upravo na potonje razdoblje seksualnog skandala krajem 1970-ih, koje je ovom redateljskom virtuozu uvelike oblikovalo nastavak životnog puta, popraćenog budnim očima osuđivački nastrojene šire javnosti.
Fascinanto djeluje činjenica kako vam jedan izolirani događaj može preokrenuti cijeli život naopačke. A kad vas taj isti događaj, s više ili manje intenziteta, prati i sljedećih – gotovo 40 godina – onda čak i izraz poput “promjena života” dobija izražene eufemističke konotacije. Što se, zapravo, dogodilo tog 10. ožujka 1977. godine u kući Jacka Nicholsona?
Potpunu istinu vjerojatno nikad nećemo doznati, ali većina neumoljivih činjenica je već odavno poznata. Nakon pristanka svoje majke, tada 13-godišnja Samantha Gailey odlazi na fotografsko snimanje kod poznatog redatelja, koji u to vrijeme surađuje s francuskim izdanjem časopisa Vogue.
Koliko je “Slučaj Polanski” baziran na sirovosti dvostrukih standarda? Opraštamo li redatelju pedofiliju pod kišobranom širih vidika i umjetničke talentiranosti? Bi li, primjerice, Samanthina majka digla toliku buku da se radilo o nezaposlenom vodoinstalateru iz Krapine? Smije li čovjek uopće pogriješiti i gdje povlačimo univerzalnu zamišljenu granicu tog oprosta?
Ubrzo zatim Polanski stupa u seksualni odnos s djevojčicom, unatoč činjenici kako je bio svjestan njenih “nejakih godina”. Poslije su skandal “podebljale” priče o navodnom prisilnom drogiranju maloljetne žrtve, no redatelj je te tvrdnje religiozno odbacivao, tvrdeći da se sami seksualni čin bazirao na dobrovoljnoj bazi. Medijski cirkus, teško breme osuda i neučinkovitost američkog suda, Polanskog na kraju prisiljavaju na bijeg u Francusku, gdje uspješno djeluje i danas…
Dosta je rijeka proteklo od tih vremena. Polanski se u međuvremenu posuo pepelom, danas već odrasla Gailey mu je oprostila, no slučaj i dalje ne prestaje puniti novinske stupce. Što se točno dogodilo te noći? Zašto je Polanski uopće pobjegao iz SAD-a i postoji li realna bojazan o pristranosti američkog suda u redateljevom medijski eksponiranom slučaju? Na ta, a i na još pokoje pitanje pokušala je dati odgovor redateljica Marina Zenovich u svom dokumentarcu “Roman Polanski: Wanted and Desired” iz 2008. godine.
Zenovich je samo djelomično uspjela preskočiti visoko podignutu ljestvicu. Nažalost, dio publike koji se nadao dubljem poniranju iza životnih kulisa slojevitog i misterioznog redatelja, ostat će dobrano zakinuti za svoj inicijalni optimizam. Koliko je “Slučaj Polanski” baziran na sirovosti dvostrukih standarda? Opraštamo li redatelju pedofiliju pod kišobranom širih vidika i umjetničke talentiranosti? Bi li, primjerice, Samanthina majka digla toliku buku da se radilo o nezaposlenom vodoinstalateru iz Krapine? Smije li čovjek uopće pogriješiti i gdje povlačimo univerzalnu zamišljenu granicu tog oprosta?
Film ne nudi odgovore na ta pitanja. A ne nudi niti recentniji intervju s Polanskim, što uvelike narušava redateljičinu vjerodostojnost kojoj ne pomaže ni tek sporadično pojavljivanje žrtve navodnog silovanja. Konačni dojam otkriva tek distanciranu kolaž glazuru ujednačenog, ali razvučenog i odveć suhoparnog dokumentarnog djela.
S druge pak strane, Marina Zenovich je širem gledateljstvu podastrla niz slabo poznatih detalja iza kulisa vjerojatno najviše medijski eksponiranog suđenja 70-ih godina. Suđenja u kojem je nesposobni sudac Laurence Rittenbad odnio lavovski dio krivice za redateljev bijeg iz SAD-a. Čak i tadašnji tužitelj Roger Gunson pred kraj filma naglašava činjeničnu ljudsku dramu s poznatim redateljem te tromim i nezainteresiranim američkim pravosudnim aparatom u naslovnim ulogama. Samim time bijeg u Francusku bio je ne samo mogući, nego i jedini preostali izlaz traumatiziranom umjetniku.