Zanimljivu temu za svoj prvi dugometražni film izabrao je američki redatelj Brian Spitz, svijetu odaslavši biblijski staro pitanje: “Je li veličina muškog spolnog organa uistinu toliko važna?” “UnHung Hero” / “Visuljak” (2013) kroz putovanje svojeg glavnog protagonista, Patricka Mootea, pokušava proniknuti kroz slojeve upravo te – za muški rod stoljetne – kriptonit tematike.
Ukoliko niste upoznati s likom i djelom gospodina Mootea, to je isti onaj simpatični smušenjak kojem je djevojka podignula rampu usred prosidbe. I sve to za vrijeme televizijskog prijenosa koji se kasnije viralno razmnožio po internetskim kolosjecima.
Razlog prekida? Službena verzija kaže “manjak ekstremitetske kubikaže”, no s obzirom na popriličnu šonjavost glavnog protagonista “Visuljka”, ne bismo se začudili i nešto opširnijim odgovorima bivše Amerikančeve družice.
Participativni Spitzov dokumentarac (naracija, svjesnost o prisustvu kamere, gledanje i pričanje svojim gledateljima), Mootea je razbacao od Južne Koreje do Papua Nove Gvineje; od savjeta legendarnog Rona Jeremyja (“jezik je najvažniji”) do tapšanja uže obitelji; od kondoma različitih veličina do isprobavanja najrazličitijih tehnika povećanja penisa; od površnih brzopoteznih uličnih intervjua (“da sam na tvom mjestu uzeio bih nož i prerezao si grlo”) do gospođe koja ostvaruje seksualni užitak spajajući se s majčicom zemljom. Uh…
Ima nešto primalno uznemirujuće u gledanju odraslih muškaraca kako uspoređuju, gledaju i – za utege veće od Sanaderove glave – vežu vlastite viseće muške ponose. Ako ste nas već uvalili u slično tematsko živo blato, dajte nam barem dokumentarac bez mesarski suptilnog i nespontanog scenarističko-robotskog navođenja s određenom dozom stila i barem prolaznog humora.
Promatrate li “Visuljak” iz optimističnog stajališta napola pune nefikcijske čaše, možda ćete uhvatiti i pokoji hvale vrijedan informativni grumen vezan za problematiku koja i dalje muči milijune muškaraca diljem svijeta.
No, ovaj američki cockumentary inicijalno zanimljivog koncepta, nemjerljivo je bliži dokumentarnoj verziji površnih “Znam što si radila prošlog ljeta/jeseni/zime” filmskih bedastoća nego ozbiljnom, razrađenom i analitički smislenom nefikcijskom ostvarenju.
Ima nešto primalno uznemirujuće u gledanju odraslih muškaraca kako uspoređuju, gledaju i – za utege veće od Sanaderove glave – vežu vlastite viseće muške ponose. Ako ste nas već uvalili u slično tematsko živo blato, dajte nam barem dokumentarac bez mesarski suptilnog i nespontanog scenarističko-robotskog navođenja s određenom dozom stila i barem prolaznog humora.
Između najnovijih epizoda “Keeping up with the Kardashians” i “Visuljka”, vjerojatno bismo izabrali potonje ostvarenje. Vjerojatno…