PočetnaRecenzije "Čistači" - Neskriveni nacistički pozdrav iz Grčke

[HRFF] “Čistači” – Neskriveni nacistički pozdrav iz Grčke

|

U nekom Picardovom paralelnom svemiru, kratki dokumentarac “Čistači” (“Oi katharistes”, 2012), grčkog redatelja Konstantinosa Georgousisa, izvrsno bi poslužio kao fašistički dokumentarni manifest, pogodan za svaku DVD kolekciju domaćica koje drže do sebe. Srećom po ostatak tolerantnije svjetske populacije, prostorno-vremenska crvotočina još uvijek nije doživjela svoju širu namjenu, pa su protagoniste “Čistača” sinoć u Europi – vjerojatno kao i u većini ostalih europskih kina – uglavnom dočekivali posprdni komentari i generalno odmahivanje glavom.

Sniman u predizborno vrijeme, a dovršen netom nakon službenih grčkih parlamentarnih izbora, “Čistači” prate djelovanje tamošnje ultra-desničarske stranke Zlatna zora, koja je iznenađujuće osvojila sedam posto ukupnih glasova te 21 mjesto u grčkom parlamentu. I unatoč svim mjerama opreza, apotekama i nuspojavama pojačanim gomilom pogledanih dokumentaraca, nitko nas nije mogao pripremiti na polusatni fašistički nuklearni brain fuck iz svjetske kulturne kolijevke.

Kako nam je nakon projekcije rekao i sam redatelj, mnogo stvari se promijenilo u odnosu na vrijeme snimanja “Čistača” prije godinu i pol dana. Neki članovi stranke završili su u zatvoru zbog dva ubojstva, a i sama grčka država pojačala je nadzor nad Zlatnom zorom.

Simpatičnom redatelju “Čistača” trebalo je poprilično vremena u misiji infiltriranja u redove kontroverzne stranke, no vjerojatno niti on nije očekivao toliko otvorenu, neskrivenu i verbalno brutalnu rasističku artiljeriju uperenoj prema sugrađanima s drugačijim izgovorom riječi kockoglavi. Prateći nižepozicionirane članove Zlatne zore, Georgousis je svojom kamerom dokumentirao duboko ukorijenjeni grčki antisemitizam, čiji je hobotnički krak dodatno narastao uslijed već dobro poznate ekonomske krize države na balkanskom poluotoku.

“Oni jedu pse!” “Treba dovesti dobermane da im pojedu djecu!” “Moramo ih poslati u koncetracijske logore”, samo su dio predizbornog repertoara Zlatnozoraša u cilju čišćenja vlastitih naselja od nepoćudnih stranaca koji su, po njihovom mišljenju, glavni uzročnici grčke ekonomske mizerije. “Kad odu, onda ćemo imati posla”, kaže nedugo zatim jedan od glavnih likova Georgousisovog odličnog dokumentarca. Još koji trenutak kasnije, isti taj stariji gospodin, koji je tjerao stranu djecu s njegovog igrališta, priznaje kako ima dijete iz prošle veze. S gospođicom iz Rusije, naravno… Predivno.

Kako nam je nakon projekcije rekao i sam redatelj, mnogo stvari se promijenilo u odnosu na vrijeme snimanja “Čistača” prije godinu i pol dana. Neki članovi stranke završili su u zatvoru zbog dva ubojstva, a i sama grčka država pojačala je nadzor nad Zlatnom zorom. No koliko god pritvorili pripadnika ove, u normalnim okolnostima periferne stranke, ostaje zamrznuta povijesna činjenica o službenom davanju legitimiteta jednoj promašenoj, nihilističko-rasističkoj ideološkoj dogmi. Putem kojim je, nažalost, nedavno krenula i naša draga kifla

"Čistači" / "Oi katharistes"
Režija: Konstantinos Georgousis
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlje podrijetla: Grčka / Ujedinjeno Kraljevstvo
Trajanje: 36 minuta

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Konstantinos Georgousis<br> Godina proizvodnje: 2012.<br> Zemlje podrijetla: Grčka / Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Trajanje: 36 minuta[HRFF] "Čistači" - Neskriveni nacistički pozdrav iz Grčke