EsejiProzori"Chanoyu" - Ceremonije otuđenja

“Chanoyu” – Ceremonije otuđenja

|

“Tko gleda izvana, može se doista začuditi tome što je, prividno, mnogo buke ni oko čega. ‘Kakve li bure u šalici čaja!’ – reći će. Ali kad razmotrimo kako je, na kraju krajeva, malena šalica ljudskoga užitka, kako se često prelije od suza, kako se lako iskapljuje, do dna, zbog naše neutažive žeđi za beskrajnošću, nećemo prekoravati sami sebe što tako veličamo čajnu šalicu.”

– Kakuzo Okakura, “Knjiga o čaju”

U slavnoj japanskoj čajnoj ceremoniji, ispijanje čaja postaje dio budističkog rituala kojim se slavi moć sadašnjeg trenutka i ljepota malenih gesti svakodnevice. Kroz sudjelovanje u nečemu naizgled jednostavnom, čajna ceremonija svojim sudionicima pruža priliku uroniti u kontemplaciju i doživjeti osjećaj jedinstva i uzvišenosti, ali istovremeno i duboke prisutnosti u trenutnom okruženju. Ovaj je ritual na Zapadu najslavnije predstavila “Knjiga o čaju” japanskog autora Kakuza Okakure, koju je ovaj napisao na engleskom jeziku za vrijeme boravka u Americi, te objavio davne 1906. godine, želeći kulturi drukčijeg svjetonazora približiti umjetnost, filozofiju i običaje Dalekog istoka. Knjigu je na hrvatski prvi put preveo Marko Grčić, a objavljena je 1983. u biblioteci “Zora” Grafičkog zavoda Hrvatske. Iste godine u Ljubljani umjetnički dvojac Sanja Iveković i Dalibor Martinis snimaju jedanaestominutni video naziva “Chanoyu” (Video CD’83, 1983.) u kojem kao međunaslove koriste upravo ulomke iz originalnog engleskog teksta Okakurine “Knjige o čaju”, spajajući ih s vrlo zapadnjačkom situacijom u kojoj muškarac i žena ispijaju čaj pred upaljenim televizorom, popunjenog dokumentarnim prizorima nasilja.

Iveković i Martinis djelovali su zajedno u razdoblju od 1973. do 1992., fokusirajući se na društveno-politička pitanja i fenomene. U videoradu “Chanoyu” dvojac postavlja muškarca i ženu u tipično zapadnjačku ceremoniju otuđenosti, gdje se trenutak bliskosti pretvara u ispijanje pića pred upaljenim televizorom. Poetski stihovi iz “Knjige o čaju” postaju svojevrsni ironijski komentar o nemoći protagonista pri ovladavanju vlastitim emocijama i pronalasku zadovoljstva u trenutku, pa umjesto toga posežu za pasivnom agresijom koja kulminira ženinim namjernim prolijevanjem čaja po muškarcu. Situacija ujedno služi kao komentar često površne zapadnjačke konzumacije istočnjačkih ideja, koje bivaju iskorištene kao jednokratni naputci za samopomoć. U tom je smislu “Chanoyu” izrazito duhovit, precizno pogađajući metu razotkrivanja svekolike površnosti uglađenih malograđanskih rituala, ispod koji se skriva bura agresije i zamjeranja. No, rad Iveković i Martinisa ne idealizira istočnjačku mirnoću već je jednostavno koristi za ironijski komentar naših vlastitih ceremonija, kojima se ovjeravaju simboličke pozicije ispražnjene od stvarnog sadržaja te prikriva permanentna otuđenost i sveprisutno nasilje.

Na formalnoj je razini video realiziran korištenjem niza neobično kadriranih bližih planova, čija kompozicija očuđuje svakodnevnost situacije. Svi se predmeti poput šalica, čajnika i pepeljare preobražavaju u simbolički napregnute objekte, jer se prikazuju u detalju i dužim bližim planovima s čestom uporabom gornjeg rakursa. Time se cjelina radikalno fragmentira i odmiče od cjelovitog, nekritičkog prikaza u kojem je moguće ispričati priču po želji njenih aktera. Umjesto toga, u ovoj čajnoj ceremoniji protagonistima je oduzeto pravo na koherenciju te je filmskim postupkom fragmentacije i usporavanja vremena, odnosno stilizacijom zvuka, raskrinkana ispraznost svakog intimnog okupljanja pred varljivim svjetlom televizijskog ekrana. Upravo se četvrtasta kutija u svijet nadaje kao jedina konstanta neiskorjenjivih malograđanskih obreda skvičećeg porculana. Oni koji ga prinose ustima, u čaju utapaju sve prisilno neizrečeno, kontrolirano i sublimirano, koliko god farbajući fasadu mirne i staložene nutrine, poput ruke kojom se prima ručka šalice s vrućim napitkom.

“Chanoyu”

  • Režija: Sanja Iveković i Dalibor Martinis
  • Kamera: Samo Podobnik i Mark Deu
  • Montaža: Ana Zupančič
  • Produkcija: Video CD’83
  • Godina proizvodnje: 1983.
  • Trajanje: 11 minuta

Povezani tekstovi

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (I)

Njemačko-američki sineast Werner Herzog (rođ. Stipetić) afirmirao se kao jedan od najistaknutijih predstavnika njemačkog novog filma 1970-ih.

Pozivi u stranu

Posljednji esejistički tekst "Novi gruzijski film" govori o filmovima autorica Ane Džapšipe i Salomé Jashi.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.

Laura Mulvey dobitnica nagrade “Wild Dreamer” za životno djelo

Subversive Festival u suradnji s Kulturno informativnim centrom i Restartom, ugošćuje prominentnu britansku feminističku i filmsku teoretičarku i autoricu Lauru Mulvey.

Rada Šešić: “Hrvatski autori ove godine na DOKUart dolaze s izuzetno odvažnim filmovima”

Selektorica bjelovarskog festivala DOKUart, Rada Šešić, za Dokumentarni.net najavljuje jubilarno, dvadeseto izdanje ove filmske manifestacije.