PočetnaNajavePolitički eseji Travisa i Erin Wilkerson na "Kratkom utorku"

Politički eseji Travisa i Erin Wilkerson na “Kratkom utorku”

|

Novi “Kratki utorak”, koji će se održati 8.11. u 21 sat u kinu Tuškanac u Zagrebu, ugostit će supružnike Wilkerson, istaknute pripadnike američke nezavisne dokumentarističke scene. Travis Wilkerson jedan je od najvažnijih američkih nekomercijalnih filmaša današnjice, čiji su se radovi prikazivali na festivalima kao što su Sundance, Toronto, Rotterdam, Locarno i Berlin. U časopisu Sight & Sound nazvan je “političkom savješću američkog filma”, a njegov probojni film, koji će biti prikazan u Tuškancu, “Šteta nanesena jednome” / “An Injury to One” iz 2002., časopis Film Comment proglasio je jednim od najboljih avangardnih filmova desetljeća. Wilkersonovi filmovi su agitatorski ljevičarski politički eseji u kojima se bavi američkom, ali i osobnom poviješću, kombinirajući arhivske i novosnimljene materijale, često koristeći tekst, grafičke elemente i filmsku montažu, pod vidljivim utjecajem Vertova, Godarda i Markera. Zajedno sa suprugom Erin, umjetnicom i filmašicom, osnovao je društveno angažirani internetski magazin “Now! A Journal of Urgent Praxis”, kao i političko-umjetnički kolektiv Creative Agitation, a i realizirao posljednji film “Nuclear Family” (2021), lani premijerno prikazan na Berlinaleu. U utorak će se moći pogledati tri Travisova i dva Erinina filma, kao i popričati o smislu političkog angažmana u umjetnosti.

Travis Wilkerson (rođen 1969.) tvrdi da je ključni trenutak za njegovo ozbiljnije bavljenje filmom bio slučajni susret u Havani s kultnim kubanskim filmašem Santiagom Álvarezom, jednim od najpoznatijih pripadnika južnoameričkog pokreta tzv. trećeg filma, koji se pojavio sredinom 60-ih. Álvarez je uglavnom radio kratke, izuzetno politički i montažno nabrijane dokumentarce u stilu filmskih žurnala, koristeći fotografije, klipove iz holivudskih filmova i crtića, kao i popularnu glazbu (neki ga smatraju i ocem muzičkog videa). Ideja je bila stvoriti uspješnu agitacijsku propagandu lijevih ideja bez “spuštanja umjetničkih kriterija i pedagoških popovanja”. Prvi dulji film koji je Wilkerson napravio 1999. bio je baš o Álvarezu, zvao se “Accelerated Under-Development: In the Idiom of Santiago Álvarez”, a složio ga je od kadrova iz njegovih filmova, uz vlastitu naraciju (Wilkerson sve svoje filmove snima, režira i montira sam). Zbog njega je itekako porastao interes za prilično zaboravljenim Álvarezovom, a i za Wilkersonom.

“Šteta nanesena jednome”

Nakon toga, 2002. je slijedio “An Injury to One” (“Šteta nanesena jednome”; naslov je prvi dio starog sindikalističkog slogana “An injury to one is an injury to all’). Radi se o filmskom eseju o usponu i propasti gradića Butte u Montani, otkuda je porijeklom i autor. Točnije, to je kronika misteriozne smrti sindikalnog vođe Franka Littlea, kojeg je po svemu sudeći u ljeto 1917. dala pogubiti rudarska megakompanija Anaconda koja je tada upravljala svim rudnicima bakra u Butteu. U tom trenutku u Montani se vadilo 20 posto svog bakra u SAD-u i 10 posto svog svjetskog bakra. Wilkerson je film realizirao kombinirajući arhivski materijal, novosnimljene snimke Buttea, mnoge grafičke elemente, i vlastiti voice over koji priča priču kroz koju se prelama cijela povijest američke ljevice, ali i začetak makartizma, pa čak i detektivskog romana. Sve završava s najaktualnijom temom današnjice – ekološkom katastrofom. Osim upečatljivih vizuala i svog glasa, Wilkerson koristi i glazbu legendarnih slobodnomislećih bendova i glazbenika kao što su Will Oldham, Jim O’Rourke, Low i Dirty Three. Los Angeles Times nazvao je “Štetu nanesenu jednome” “prekretnicom u političkom filmu”, a New York Sun “najuzbudljivijim dokumentarcem godine”.

Tri godine poslije uslijedio je dokumentarno-igrani hibrid “Who Killed Cock Robin?” (2005), koji je svojim ultrarealističkim prikazom života besperspektivne mladosti
u (ponovo) Butteu ostavio mnoge gledatelje na festivalu u Sundanceu začuđenima. Godine 2012. Wilkerson je bio jedan od pet američkih nezavisnih redatelja koji su sudjelovali u omnibusu “Daleko od Afganistana” / “Far From Afghanistan”, napravljenom po uzoru na “Far From Vietnam” iz 1967., u kojem su svoje antiratne misli izmjenjivali JLG, Agnes Varda, Chris Marker, Alain Resnais i drugi. Film je bio prikazan na festivalu Filmske mutacije u Zagrebu.

Od poznatijih Wilkersonovih filmova treba još spomenuti punk-agit-noir “Strojnica ili pisaća mašina” / “Machine Gun or Typewriter” (2015), prikazanog i na Subversive Film Festivalu, ali i “Pitaš li se tko je pucao?” / “Did you Wonder who Fired the Gun” iz 2017., premijerno prikazanog na Locarnu, ali kasnije i na Human Rights FF-u u Zagrebu. Taj film magazin New Yorker uvrstio je u jedan od “62 filma koji su oblikovali umjetnost dokumentarca”.

Erin Wilkerson

Erin Wilkerson rođena je 1982. u Los Angelesu. Studirala je arhitekturu, a od 2009. radi kao u umjetnica u političkom art kolektivu Creative Agitation koji je osnovala sa suprugom. Kao kocenaristica sudjelovala je na Travisovom filmu “Strojnica ili pisaća mašina”, a inače je autorica mnoštva multimedijskih radova koji istražuju puste krajolike, invazivne vrste i granična područja. Jedan od njih, “100 Year Old Newsreel” bio je dio slovenskog paviljona na Venecijanskom biennaleu 2017. godine. Na “Kratkom utorku” publika će moći pogledati dva njena filma – ovogodišnji “Dim jaši na vjetru” / “The Smoke Rides on the Wind” (2022), o povezanosti povijesti vađenja nafte, kolonijalnog naseljivanja i ugroženih ekoloških sustava; i prošlogodišnji “Sve prednosti aboridžinske jednakosti” / “The Full Benefits of Aboriginal Equality” (2021), priču o Aboridžinu koji je u čast 200. godišnjice britanskog osvajanja Australije odlučio okupirati slavne Bijele stijene Dovera.

Povezani tekstovi

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Projekcija, masterclass i radionica Stefana Pavlovića u Zagrebu

U Zagrebu će se 16. i 17. siječnja 2026. održati masterclass, radionica te projekcija filma "U potrazi za konjima" Stefana Pavlovića.

“Bosanoga (sasvim slučajna smrt)” u KIC-u

U sklopu programa "Prvih 25 se pamti", u zagrebačkom KIC-u će 9. prosinca u 20 sati biti prikazan film "Bosanoga (sasvim slučajna smrt".

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.