Recenzije"Aftershock" - Američko zdravstvo pod povećalom

“Aftershock” – Američko zdravstvo pod povećalom

|

Napredovanjem moderne medicine u prošlost su otišle mnoge desetljećima, pa i stoljećima uvriježene prakse i dogme. Jedna od njih – proces poroda kao veliki zdravstveni rizik, srećom, odavno više aktualna. Ako se gledaju grafovi smrtnosti novorođenčadi (i)li njihovih majki, krivulja je zadnjih šezdesetak godina u konstantnom padu; primjerice u Švedskoj je rizik za smrt majke pri porodu manji za oko dvjesto puta u odnosu na 19. stoljeće, a slične brojke bilježe i ostale industrijski razvijene zemlje. Afrički kontinent, pak, s druge strane, kao najkritičniji s ovog aspekta, bilježi loše ili čak porazne statističke podatke, u nekim državama prelazeći tisuću smrti na 100 tisuća poroda, što Crni kontinent praktički udaljava stoljeće-dva od ostatka svijeta po pitanju reproduktivnih prava na području ginekologije i porodništva. Kao da cjelokupan proces poroda sam po sebi nije dovoljno težak, traumatičan i bolan, pa eto, svemu dodajte i (kakav takav, ali) rizik da bolnicu nećete napustiti živi nakon jednog od najljepših životnih trenutaka.

“Atershock” (2022) američkih redateljica Paule Eiselt i Tonyje Lewis Lee, supruge Spikea Leeja, pozornost javnosti hvataju pod tepih guranim, ali ništa manje stvarnim i aktualnim problemom smrtnosti Afroamerikanki uslijed komplikacija pri porodima u SAD-u. Film koji je svjetsku premijeru imao na Sundanceu, a ovih dana prikazan na Huluu, fokusira smrt mladih majki Shamony Gibson i Amber Rose Isaac, preminulih unutar godine dana, 2019. i 2020., kao mogući katalizator promjena u američkoj porodničkoj praksi. A one, bar što se tiče Afroamerikanki, nipošto nisu dobre. Dokumentarac donosi cijeli niz zabrinjavajućih podataka, od (ne)prikrivenog rasnog profiliranja prije poroda, smrtnih rizika u odnosu na bijele majke (četiri puta!), broja neopravdano zakazanih carskih rezova do općenito lošeg tretmana bolničkog osoblja. Vjerojatno najnevjerojatniji podatak iz filma tiče se smrtnosti majki pri porodu, koji je u SAD-u najveći među razvijenim industrijskim zemljama. Zašto je tome tako? Pa, ponajviše zbog prethodno spomenutih carskih rezova, inače ozbiljnim kirurškim zahvatima s cijelim setom ozbiljnih zdravstvenih rizika, koji često znaju završiti i smrću pacijentica. Američke bolnice, pak, imaju svoju financijsku (a kakvu drugu!) računicu – obični vaginalni porod traje duže, skuplji je i osiguravajuće tvrtke za njih isplaćuju manje novca. S druge strane, carski rez puno ćešće se prepisuje crnim pacijenticama nižeg imovinskog statusa s tek osnovnim zdravstvenim osiguranjem.

“Aftershock” svoju najveću vrijednost crpi iz bazena edukativnog poziva na akciju.

Porazna poanta “Aftershocka” jest da je smrt obje apostrofirane žene – Shamony Gibson i Amber Rose Isaac – mogla biti izbjegnuta da su se poštovali osnovni liječnički postulati. Shamony je mjesecima prije poroda prijavljivala simptome gubitka daha i umora, na što su tamošnji liječnici samo lakonski odgovarali “Odmori se”. Nekoliko mjeseci nakon poroda, Shamony je preminula sa službenom dijagnozom plućne embolije. Kod Amber Rose radilo se o opsežno dokumentiranim nalazima o konstantnom smanjivanju broja trombocita za vrijeme trudnoće, koji također nisu ozbiljno shvaćeni. Partneri obiju preminulih žena, Omari Maynard i Bruce McIntyre, međutim, itekako ozbiljno shvaćaju problematiku koja utječe i još uvijek može utjecati na tisuće budućih majki, pa do kraja filma gledamo njihov put, zajedno s Shamoninom majkom Shawnee, kako pokušavaju promijeniti stvari po ovom pitanju. Najprije osnivanjem potporne grupe za pomoć muškarcima koji su na ovaj način ostali bez partnerica, a kasnije i mogućim zakonskim promjenama koje bi ciljano smanjile nepotreban broj smrti žena pri porodu (kongresmenica iz Illinoisa Lauren Underwood kao najglasnija podrška). “Aftershock” svoju najveću vrijednost crpi iz bazena edukativnog poziva na akciju, dok mu s druge strane fali manja velikodušnost u montažnoj sobi (barem dvadesetak minuta viška) i prije svega kontekstualna dubina, koju tek ponekad popunjava (nama) manje poznatim, ali itekako stravičnim povijesnim detaljima o korijenima moderne američke ginekologije u eksperimentiranju na ropkinjama.

Najnovije

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.
"Aftershock"
Redateljice i producentice: Paula Eiselt i Tonya Lewis Lee
Kamera: Michael Crommett, Kerwin DeVonish i Jenni Morello
Montaža: Flavia de Souza i Sunita Prasad
Glazba: Chanda Dancy
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 86 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Redateljice i producentice: Paula Eiselt i Tonya Lewis Lee<br> Kamera: Michael Crommett, Kerwin DeVonish i Jenni Morello<br> Montaža: Flavia de Souza i Sunita Prasad<br> Glazba: Chanda Dancy<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 86 minuta"Aftershock" - Američko zdravstvo pod povećalom