Recenzije"Aftershock" - Američko zdravstvo pod povećalom

“Aftershock” – Američko zdravstvo pod povećalom

|

Napredovanjem moderne medicine u prošlost su otišle mnoge desetljećima, pa i stoljećima uvriježene prakse i dogme. Jedna od njih – proces poroda kao veliki zdravstveni rizik, srećom, odavno više aktualna. Ako se gledaju grafovi smrtnosti novorođenčadi (i)li njihovih majki, krivulja je zadnjih šezdesetak godina u konstantnom padu; primjerice u Švedskoj je rizik za smrt majke pri porodu manji za oko dvjesto puta u odnosu na 19. stoljeće, a slične brojke bilježe i ostale industrijski razvijene zemlje. Afrički kontinent, pak, s druge strane, kao najkritičniji s ovog aspekta, bilježi loše ili čak porazne statističke podatke, u nekim državama prelazeći tisuću smrti na 100 tisuća poroda, što Crni kontinent praktički udaljava stoljeće-dva od ostatka svijeta po pitanju reproduktivnih prava na području ginekologije i porodništva. Kao da cjelokupan proces poroda sam po sebi nije dovoljno težak, traumatičan i bolan, pa eto, svemu dodajte i (kakav takav, ali) rizik da bolnicu nećete napustiti živi nakon jednog od najljepših životnih trenutaka.

“Atershock” (2022) američkih redateljica Paule Eiselt i Tonyje Lewis Lee, supruge Spikea Leeja, pozornost javnosti hvataju pod tepih guranim, ali ništa manje stvarnim i aktualnim problemom smrtnosti Afroamerikanki uslijed komplikacija pri porodima u SAD-u. Film koji je svjetsku premijeru imao na Sundanceu, a ovih dana prikazan na Huluu, fokusira smrt mladih majki Shamony Gibson i Amber Rose Isaac, preminulih unutar godine dana, 2019. i 2020., kao mogući katalizator promjena u američkoj porodničkoj praksi. A one, bar što se tiče Afroamerikanki, nipošto nisu dobre. Dokumentarac donosi cijeli niz zabrinjavajućih podataka, od (ne)prikrivenog rasnog profiliranja prije poroda, smrtnih rizika u odnosu na bijele majke (četiri puta!), broja neopravdano zakazanih carskih rezova do općenito lošeg tretmana bolničkog osoblja. Vjerojatno najnevjerojatniji podatak iz filma tiče se smrtnosti majki pri porodu, koji je u SAD-u najveći među razvijenim industrijskim zemljama. Zašto je tome tako? Pa, ponajviše zbog prethodno spomenutih carskih rezova, inače ozbiljnim kirurškim zahvatima s cijelim setom ozbiljnih zdravstvenih rizika, koji često znaju završiti i smrću pacijentica. Američke bolnice, pak, imaju svoju financijsku (a kakvu drugu!) računicu – obični vaginalni porod traje duže, skuplji je i osiguravajuće tvrtke za njih isplaćuju manje novca. S druge strane, carski rez puno ćešće se prepisuje crnim pacijenticama nižeg imovinskog statusa s tek osnovnim zdravstvenim osiguranjem.

“Aftershock” svoju najveću vrijednost crpi iz bazena edukativnog poziva na akciju.

Porazna poanta “Aftershocka” jest da je smrt obje apostrofirane žene – Shamony Gibson i Amber Rose Isaac – mogla biti izbjegnuta da su se poštovali osnovni liječnički postulati. Shamony je mjesecima prije poroda prijavljivala simptome gubitka daha i umora, na što su tamošnji liječnici samo lakonski odgovarali “Odmori se”. Nekoliko mjeseci nakon poroda, Shamony je preminula sa službenom dijagnozom plućne embolije. Kod Amber Rose radilo se o opsežno dokumentiranim nalazima o konstantnom smanjivanju broja trombocita za vrijeme trudnoće, koji također nisu ozbiljno shvaćeni. Partneri obiju preminulih žena, Omari Maynard i Bruce McIntyre, međutim, itekako ozbiljno shvaćaju problematiku koja utječe i još uvijek može utjecati na tisuće budućih majki, pa do kraja filma gledamo njihov put, zajedno s Shamoninom majkom Shawnee, kako pokušavaju promijeniti stvari po ovom pitanju. Najprije osnivanjem potporne grupe za pomoć muškarcima koji su na ovaj način ostali bez partnerica, a kasnije i mogućim zakonskim promjenama koje bi ciljano smanjile nepotreban broj smrti žena pri porodu (kongresmenica iz Illinoisa Lauren Underwood kao najglasnija podrška). “Aftershock” svoju najveću vrijednost crpi iz bazena edukativnog poziva na akciju, dok mu s druge strane fali manja velikodušnost u montažnoj sobi (barem dvadesetak minuta viška) i prije svega kontekstualna dubina, koju tek ponekad popunjava (nama) manje poznatim, ali itekako stravičnim povijesnim detaljima o korijenima moderne američke ginekologije u eksperimentiranju na ropkinjama.

"Aftershock"
Redateljice i producentice: Paula Eiselt i Tonya Lewis Lee
Kamera: Michael Crommett, Kerwin DeVonish i Jenni Morello
Montaža: Flavia de Souza i Sunita Prasad
Glazba: Chanda Dancy
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 86 minuta

Povezani tekstovi

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “Cover-Up” – Čovjek iza bombastičnih otkrića

Laura Poitras je na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji izvan konkurencije predstavila svoj najnoviji uradak, "Cover-Up" (2025).

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)

Četvrti nastavak tematskog bloka "Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)", o ponudi dokumentaraca sa streaming platformi.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Zlatna kolica 23. ZFF-a filmu “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića

Zlatna kolica za najbolji dugometražni film ovogodišnjeg ZFF-a pripala su ostvarenju "Vjetre, pričaj sa mnom" Stefana Đorđevića.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (IV)

Werner Herzog smatra da je filmska umjetnost, po tomu kako djeluje i komunicira, znatno bliža glazbi negoli književnosti.

4. Cherry Pop Festival: “As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath” – Sedam kosovskih LGBTQ duša

"As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath" lIlira Hasanaja prikazan je na Cherry Pop Festivalu u sklopu programu gostovanja Prištinskog queer festivala.

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

Konstrukcija stvarnosti kroz povijesne mitove

U ovom eseju fokus se pomiče prema Curtisovim filmovima tj. serijalima temeljenima na politici straha.

Zlatna golubica 68. DOK Leipziga “Mirotvorcu” Ivana Ramljaka!

Hrvatski dokumentarni film "Mirotvorac" (Factum, 2025.) Ivana Ramljaka osvojio je Zlatnu golubicu 68. DOK Leipziga.

Melankolija plavog

"Plavo" (1993) Dereka Jarmana, baš kao i prateća knjiga boja, posljednji rad umjetnika, jednako su intimistički kao i politički relevantni.

28. Međunarodni dokumentarni filmski festival Ji.hlava: Tri hrvatska filma i fokus na hrvatsku filmsku industriju

U tijeku je 28. Međunarodni dokumentarni filmski festival Ji.hlava, koji se ove godine održava od 24. listopada do 2. studenog.

“Skrile smo sve što je važno” Karle Crnčević u MaMi

Udruga Kurziv svoj jesenski ciklus programa "Kritička dramaturgija" zatvara 8. studenog u 19 sati u zagrebačkoj MaMi, izlaganjem "Skrile smo sve što je važno" filmske i kulturne radnice Karle Crnčević.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “Cover-Up” – Čovjek iza bombastičnih otkrića

Laura Poitras je na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji izvan konkurencije predstavila svoj najnoviji uradak, "Cover-Up" (2025).
Redateljice i producentice: Paula Eiselt i Tonya Lewis Lee<br> Kamera: Michael Crommett, Kerwin DeVonish i Jenni Morello<br> Montaža: Flavia de Souza i Sunita Prasad<br> Glazba: Chanda Dancy<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 86 minuta"Aftershock" - Američko zdravstvo pod povećalom