Vikend pred nama u zagrebačkom Dokukinu KIC bit će u znaku “Mjeseca frankofonije” koje organizira Francuski institut u Zagrebu uz nove i hvaljene naslove zagrebačkoj publici poznatog francuskog sineasta Jean-Gabriel Périota i njemačke vizualne umjetnice Ulrike Ottinger, te uz dokumentarac o nastajanju antologijskog romana Sylvije Plath.
Početak je u petak 11. ožujka u 19 sati sa snažnom televizijskom produkcijom u režiji Terese Griffiths i uz naraciju Maggie Gyllenhaal; “Sylvia Plath: Pod staklenim zvonom” / “Sylvia Plath: Inside The Bell” (2018) vrti se oko ljeta 1953. i osvrće se na feministički značaj Plathinog života i rada u doba najžešće borbe za prava žena. O samoj književnici dosta se pisalo i pričalo, ali ovaj dokumentarac prvi je koji se fokusira na čuveni tour de force američke pjesnikinje, “Stakleno zvono”. Film je na programu i u nedjelju 13. ožujka u 21.15 sati.
Na programu u petak u 20.15 sati slijedi Périotovo novo ostvarenje, također uz slavnu glumicu u ulozi naratorice, Adèle Haenel, “Povratak u Reims (Fragmenti)” / “Returning to Reims (Fragments)” / “Retour à Reims (Fragments)”. Arhivskim materijalima ulazi u intimnu, političku priču o radnicima u Francuskoj od 1950-ih do suvremenog doba inspiriran istoimenim romanom sociologa i filozofa Didiera Eribona. Kako Eribon ogoljava društvene nejednakosti i mehanizme eksploatacije na primjeru vlastite radničke obitelji, a Périot pretače ekranizaciju u arhivsku građu raznolikih izvora, od televizijskih vijesti do dokumentaraca i fikcije. Film je na programu i u subotu 12. ožujka u 20.15 sati, a prikazat će se u suradnji s Francuskim institutom.
U subotu 12. ožujka u 18 sati i nedjelju 13. ožujka u 19 sati, na rasporedu je film “Pariški kaligrami” / “Paris Caligrammes” (2020) legendarne vizualne umjetnice prepoznatljive po osebujnim komadima u kojima se isprepliće povijest i fantazija. U svom novom filmu, koji svjetsku premijeru doživio na Berlinaleu 2020. godine, Ulrike Ottinger komponira filmsku poemu Parizu svojih mladih dana, 1960-ih, i u bogatim naslagama arhivskih audiovizualnih materijala iscrtava razne četvrti i život u umjetničkoj i multikulturalnoj zajednici, podarivši filmu “formu filmske slike-poeme (kaligrama) u kojem riječi i slike, u kombinaciji s jezikom, zvukom i glazbom tvore mozaik koji prenosi živahnost tih uzbudljivih godina i istovremeno progovara o fragilnosti svih kulturnih i političkih postignuća”.