“Life of Crime 1984-2020” – Život na rubu

Američki redatelj, producent i novinar Jon Alpert prije trinaest je godina na ZagrebDoxu imao retrospektivu od osam izabranih filmova, uključujući Emmyjem nagrađeni “Hitna u Bagdadu” / “Baghdad ER” (2006). Zanimljivo, na tom Doxu 2009. godine, u sklopu iste retrospektive, publika je mogla pogledati “Život u zločinu 2” / “Life of Crime 2” (1998), rehabilitacijski nastavak originala koji prati živote troje sitnih kriminalaca na ulicama New Jerseyja čiji se dani svode na krađe, drogiranja i kasnije (ne)uspješne pokušaje odvikavanja. A nakon kraće festivalske turneje (Venecija, DOC NYC) na HBO je potkraj prošle godine aterirao posljednji/završni nastavak triptiha pod nazivom “Life of Crime 1984-2020” (2021). U njemu Alpert objedinjava materijal iz prethodna dva filma s novim (snimljenim nakon 1998. godine), u stilu serijala “Up” (1964. – 2019.) Michaela Apteda prateći protagoniste Roba, Freddyja i Deliris na njihovom stranputičnom putu odrastanja s one strane zakona.

Sama premisa 36-godišnjeg praćenja subjekata kako bi se što temeljitije ispričala njihova priča zanimljiva je sama po sebi, ali za spoznavanje šireg konteksta bitne su i okolnosti Alpertovog ulaska u sam projekt. Prije nego što će 1984. godine uzeti kameru u ruke, Alpertu je ukraden motocikl. Ovo neugodno iskustvo potaknulo ga je da pokuša pronaći odgovore zašto kriminalci rade to što rade, paralelno se upoznati i s njihovim životnim putevima. No, kako se nije kretao u krugovima s druge strane zakona, trebao je pomoć u traženju zainteresiranih sugovornika. Jedan od kolega njegovog DCTV-a (Downtown Community Television) – ispred kojeg mu je ukraden motor – putem svojih veza upoznao ga je s Robom i Mikeom (koji nakon odlaska u zatvor nije dopustio daljnje snimanje), a njihov prvi susret rezultirao je odmah i prvim snimljenim videomaterijalom, (i) skrivenom kamerom snimljene krađe posteljine u jednoj trgovini u New Jerseyju. Kako će tijekom sljedećih godina i desetljeća tehnologija napredovati strelovitom brzinom, tako će se poboljšavati i kvalitete samih snimki, paralelno s vremenima jednakim intenzitetom i ultimativno tragične sudbine troje glavnih protagonista.

“Life of Crime 1984-2020” je nevjerojatna rollercoaster vožnja kroz svih 120 minuta trajanja.

Kao što to često u ovakvim slučajevima biva, redatelji dokumentarnih filmova sa svojim likovima uspostavljaju intenzivne odnose koji znaju potrajati do kraja života. Alpert je, naime, u kasnijim intervjuima potvrdio da se iza niza službeno snimljenih teških, vérité eksplicitnih kadrova iz ruke, skrivalo još neispričanih priča, poput one u kojoj je jednog od njih – Freddyja – vodio do rehabilitacijskog centra, kako bi ga probao spasiti od ovisnosti. Upravo u toj, posljednjoj fazi Freddyjevog života, gledamo autora kako bezuspješno pokušava nagovoriti svog junaka da se preda policiji; minutu-dvije ranije Freddyja, već pomirenog sa skorašnjim životnim koncem, kako si u nožnu venu ubrizgava još jednu heroinsku dozu. Priče Roba i Deliris jednako su potresne, iako nažalost po mnogim parametrima bolno predvidljive: od sitnih krađa, prostitucije i ovisnosti do zatvora, brojnih pokušaja liječenja ovisnosti te ultimativno ponovnom vraćanju starim navikama. Sve naše protagoniste u kasnijim godinama gledamo dok bezuspješno pokušavaju balansirati između okretanja novog lista-pokušaja odgovornijeg načina života nakon izlaska iz zatvora, i ovisnosti koja diktira njegov svakodnevni ritam. Sam Jon Alpert će sredinom dvijetisućitih odlučiti završiti projekt nakon smrti Roba i Freddyja, ali će nakon telefonskog poziva od Deliris – tada već godinama čista – ipak nastaviti snimati materijal, zaključno s 2020. godinom. U tom trenutku činilo se da će priča dobiti kakav-takav sretan kraj, s Deliris kao motivacijskom govornicom i stupom zajednice. A onda se opet upleo život u svom najbešćutnijem izdanju…

“Life of Crime 1984-2020” je nevjerojatna rollercoaster vožnja kroz svih 120 minuta trajanja, film koji – doduše, ponekad prenaglim skokovima kroz godine i dekade – gledatelja nemilice drži za gušu, nudeći autentično sirov zagriz u svakodnevni život marginaliziranih pojedinaca. Neki bi možda poentirali u smislu najbolje reklame protiv ovisnosti o drogama, ali kao i uvijek stvari su, dakako, mnogo složenije od reaganovskih just say no krilatica. Scene poput one u kojima Deliris prostitucijom puni kućni budžet ulazeći u kabine kamiondžija ili kad ju djeca mole da ostane s njima, paraju i najtvrđa srca; jednako kao i šokantna Robova smrt, nakon što si je napokon naizgled sredio život. Svih troje Alpertovih protagonista dio su porazne statistike koja otkriva samo djelić priče, ljudi i sudbina važnijih od suhoparnih brojki iz crne kronike.