Američki redatelj Morgan Neville u posljednjih se desetak godina prometnuo u jednog od najznačajnijih dokumentarista današnjice. Za svoj film o pratećim pjevačima “Pet metara od slave” / “20 Feet from Stardom” (2013) pomalo neočekivano je nagrađen Oscarom 2014. godine, pobijedivši konkurenciju predvođenu Joshuom Oppenheimere (remek djelo “Čin smaknuća”), da bi 2018. nepravedno ostao bez nominacije za dirljivu biografiju američke televizijske zvijezde dječjeg programa Freda Rogersa, “Won’t You Be My Neighbor?” (2018), biografski dokumentarac s najvećom zaradom u povijesti. Neville je snimio i brojne druge filmove, mahom o glazbenicima kao što su Johnny Cash, Muddy Waters i Keith Richards (odlični “Under the Influence” iz 2015. godine).
U svom najnovijem filmu “Roadrunner: A Film About Anthony Bourdain” (2021), Neville ponovno donosi životnu priču iz domene slavnih, a tema je uspon i pad velikog kuhara, pisca i televizijske zvijezde Anthonyja Bourdaina. Moglo bi se reći da je Tony bio oličenje uspjeha u nekim općeprihvaćenim okvirima. Živio je život kakav bi mnogi poželjeli, ispunjen stalnim putovanjima po cijelom svijetu, uživanjem u hrani i piću, prijateljevanjem s megazvijezdama poput glazbenika Iggyja Popa, Josha Hommea, Alison Mosshart i Johna Luriejea (sve ih susrećemo u filmu) te u vezi s glumicom Asijom Argento. Iza sebe je imao novac, slavu i postignuća, ali i veliku rupu koja je poput ponora rascijepila njegovo biće – toliku da je u konačnici prije tri godine dignuo ruku na sebe i počinio samoubojstvo. Imao je 61 godinu.
Karijeru je Anthony Bourdain započeo kao kuhar u njujorškom restoranu Les Halles, da bi slavu stekao objavljivanjem bestselera “Kitchen Confidential” čije objavljivanje mu otvara put ka televiziji. Upravo televizijske emisije (“A Cook’s Tour”, “No Reservations” i “Parts Unknown”) Tonyja pretvaraju u svjetsku zvijezdu, koji je zbog necenzuriranog govora i stila rock zvijezde proglašen “zločestim dečkom kuhinje”. Ovaj imidž dodatno potenciraju epizode gdje se hrani raznim specijalitetima, inače nezamislivima u pristojnom zapadnom svijetu. No iza atraktivnog životnog stila, poručuje nam “Roadrunner”, skrivala se velika usamljenost i želja za normalnom egzistencijom koju Tony jednostavno nije mogao održati. Htio je biti ocem svojoj kćeri i mužem supruzi, ali nije uspijevao. Riječ je o prokletstvu koje u filmu najjasnije definira Josh Homme iz Queens of the Stone Age: “Nema ljepšeg osjećaja od povratka kući, kao ni od onog kada odlaziš na put”. Taj paradoks koštat će Bourdaina i drugog braka, onog s Ottavijom Busijom, te će ga natjerati da sreću potraži u zagrljaju glumice Asije Argento.
“Roadrunner: A Film About Anthony Bourdain” svjedoči o količini ljubavi koju su ljudi imali za Tonyja, no velika je šteta što ona ipak nije bila dovoljna spasiti čovjeka čiju su svakodnevicu sve više narušavale depresija i agorafobija.
Budući da se najveći dio filma sastoji od razgovora s Tonyjevim suradnicima na televizijskim emisijama, čini se kako je posljednja veza u njegovom životu prikazana u prilično negativnom svjetlu. Bourdain je, otkrivamo, bio sve skloniji određenim fascinacijama koje bi u potpunosti zaokupile njegovu pozornost i kojima bi se sasvim posvećivao, pa je tako u jednom razdoblju primjerice postao zaluđen jiu-jitsuom. No, nakon ulaska u vezu s Asijom, kažu da ga je ona obuzela u tolikoj mjeri da je znao satima pričati o njezinom parkiranju (!), a posve je preuzeo i njenu predanost u zalaganju za pokret #MeToo. Stvari postaju posebno gadne kad se glumica počne uplitati u stvaranje njegove emisije “Anthony Bourdain: Parts Unknown”, te preuzimati na sebe redateljsku zadaću. Zbog pristupa kakvim se ekipa prethodno ne bi služila (primjerice prekidanjem sugovornika u emotivnim ispovijedima i namještajući ih kao da režira igrani film, a ne dokumentarni program), Asia Argento dovodi do raskola između Anthonyja i njegovih dugogodišnjih suradnika. Sve završava s otkazima, svađama i zloj krvi između prijatelja. Film ide čak i toliko daleko da gotovo upire prstom u Argento kao potencijalni uzrok Bourdainovog samoubojstva, nakon što njezina nevjera dospijeva u tabloide.
Bourdain je u mladosti bio ovisan o heroinu, a takva iskustva obično su ona koja u čovjeku ostavljaju ponore koje nije moguće napuniti isključivo ljubavlju. “Roadrunner: A Film About Anthony Bourdain” svjedoči o količini ljubavi koju su ljudi imali za Tonyja, no velika je šteta što ona ipak nije bila dovoljna spasiti čovjeka čiju su svakodnevicu sve više narušavale depresija i agorafobija. Iako je film pratila umjerena kontroverza vezana za etičnost umjetnog stvaranja Bourdainovog glasa za naraciju filma u nekoliko scena, “Roadrunner” ne bismo trebali pamtiti po tome. Bolje bi ga bilo ostaviti u sjećanju kao iskrenu studiju nuspojava slave, nezasitnosti u lovu na uzbuđenja i posvetu stvarima koje su Anthonjya Bourdaina činile jedinstvenom pojavom. Posebno su upečatljive reference na knjigu “Srce tame” i još više film koji je nadahnula, “Apokalipsa danas”/ “Apocalypse Now” (1979), u epizodama koje se odvijaju u Vijetnamu ili Kongu. Tamo Bourdain u jednom navratu parafrazira rečenicu iz Coppolinog filma koja kaže da svatko na koncu – po kazni – dobije sve što želi. Tony je htio živjeti normalnim životom, ali je bio svjestan da bi isti za njega bio kazna. Možda je jednostavno morao otputovati zauvijek.