Recenzije17. ZagrebDox: "Normalna zemlja" - Tajni agenti kao majstori amaterskog filma

17. ZagrebDox: “Normalna zemlja” – Tajni agenti kao majstori amaterskog filma

|

“Ja, dolje potpisani, obvezujem se pomagati Poljskoj službi sigurnosti. Tu strogo povjerljivu činjenicu zadržat ću za sebe, kao i sve što znam o svojim kontaktima i o kooperaciji sa Službom sigurnosti. Sporazuman sam da, u slučaju da iznevjerim Poljsku službu sigurnosti, neću kriviti Službu ukoliko objelodani činjenice o mojim aktivnostima koje su bile protivne interesima Poljske.” Eto, takav tekst ispisuje, po diktatu, sporazumno, pretkraj filma, građanin, po svoj prilici razmjerno dobrostojeći, i izrijekom s kontaktima izvan zemlje, kojeg su pripadnici Poljske službe sigurnosti zatekli u preljubu. Ophodeći se s njim razmjerno pristojno, ucjenom ga prisile, uvjere, na suradnju. Zauzvrat, sve što znaju o njegovim sramotnim djelovanjima i onima na rubu zakona, „neće izići iz ove sobe“.

“Normalna zemlja” / “An Ordinary Country” / “Zwyczajny kraj” (2020) poljskog filmaša Tomasza Wolskog u cijelosti je sastavljena od arhivskih snimaka Službe sigurnosti Narodne Republike Poljske (Służba Bezpieczeństwa Polske Rzeczpospolite Ludowe), onih što su ih, nadzirući građane, narod Narodne Republike, kriomice snimali pripadnici tajne službe, pod gornjim imenom aktivne od 1956. do 1990. godine. Kao i drugdje, službenici Službe pretkraj su djelovanja, koliko su stigli, uništili većinu povjerljivih i strogo povjerljivih dokumenata, a ono što je ostalo, u postkomunističkoj je Poljskoj postalo javno dostupno.

Osim nekoliko rečenica pisanoga teksta na početku i na kraju, u kojima se daju neki osnovni podaci o Službi sigurnosti NRP i podrijetlu filmskoga materijala, Wolski neće ništa tumačiti, ni razjašnjavati, pa ni podnapisima uputiti gdje, kad, kako, zašto. Vjerojatno je da u materijalu nije ni bilo moguće pronaći zaokružene cjeline pojedinih slučajeva, a možda autor nije tomu ni težio. Kako god, “Normalna zemlja” sastavljena je kao više-manje nervozan kolaž nedorečenih ili poludorečenih istržaka gdjekad montažno oblikovanih u odsječke što se čine kako-tako pripovjedno ili motivski povezanima, mada je posve očito da, primjerice, automobil koji u kontinuitetu polazi s parkirališta, iako isti model (većina automobila u filmu, tj. Poljskoj toga vremena, su lade), nije onaj iz prethodnog kadra u kojem su putnici u nj stavljali prtljagu, budući da su tad i automobil i ulica bili pokriveni snijegom kojeg u susljednom kadru nema.

Nisu to mane – Wolski niti ne nastoji ispričati priču, već ostvariti tjeskoban, uznemirujuć mozaik određenog aspekta života u NR Poljskoj, u čemu itekako uspijeva. Crno-bijeli, odnosno materijali bogato-bljedunjavih valera sivoga i sivkastoga, teksturom su, likovno, privlačni sami po sebi – svakako onima što uživaju u odlikama 16-mm i 8-mm vrpce – a bez sumnje odražavaju sivilo bivstvovanja tad i ondje, dok pripovjedačka rastrzanost snažno sugerira temeljni osjećaj nestabilnosti i ugroženosti u običnih građana. Nemiru nemalo pridonosi i to što su snimatelji, policajci, snimali kradom, što su i kako su mogli, pri čemu su, poput osobito darovitih amatera, iako ne razmišljajući o estetici, zabilježili mnoge izvanredne brišuće panorame, kose kadrove, skokove, trzajne pomake, neočekivane korektivne zumove… Tu je, dakako i zvučni arhivski materijal prisluškivanja koji katkad doista pripada slici, no u oblikovanju Wolskoga, koji je i montažer filma, češće je njome povezan asocijativno ili mehanički, kao usporedna radnja.

“Normalna zemlja” otpočinje benignijim zapisima svakodnevnog kretanja čeljadi na pretežno poderanim i blatnim ulicama, koji se prije čine djelom kakvog pravilima neopterećenog dokumentarno-eksperimentalnog esejista-entuzijasta negoli državne tajne službe.

Svako toliko, nakon sekvenci kojima ćutimo ugođaj, iako im radnju i ne shvaćamo čisto i bistro – aha, prate neke automobile i čovjeka koji pod miškom nosi papirnati paket, no nismo sigurni jesu li oni ikako povezani – naiđe kakav jasnije izrađen odsječak: konkretna snimka ispitivanja određene osobe ili, recimo, niz zvučnih i vizualnih zapisa vezan oko nekoga motiva kao što je upad u ilegalni bordel, sobu preljubnika ili nadzor okupljanja u crkvi i oko nje.

“Normalna zemlja” otpočinje benignijim zapisima svakodnevnog kretanja čeljadi na pretežno poderanim i blatnim ulicama, koji se prije čine djelom kakvog pravilima neopterećenog dokumentarno-eksperimentalnog esejista-entuzijasta negoli državne tajne službe, da bi postupnom gradacijom završili dinamičnim, burnim nizom kadrova privođenja, pendrečenja, okrvavljenoga civila na tlu i pogreba. Vibrantno ostvarenje snažno odzvanja i kao tmuran dokument nevesele zbilje i – bila to pohvala ili ne, jer: tko će odgovoriti je li, kada je i koliko je u redu da se umjetnik prema dokumentima (uvijek represivne) tajne službe odnosi kao prema podatnom stvaralačkom gradivu – kao živo filmsko istraživanje zainteresiranog autora.

Najnovije

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.
"Normalna zemlja" / "An Ordinary Country" / "Zwyczajny kraj"
Scenarij, režija, kamera, montaža i glazba: Tomasz Wolski
Producentica: Anna Gawlita
Zemlja podrijetla: Poljska
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 51 minutu

Povezani tekstovi

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarij, režija, kamera, montaža i glazba: Tomasz Wolski<br> Producentica: Anna Gawlita<br> Zemlja podrijetla: Poljska<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 51 minutu17. ZagrebDox: "Normalna zemlja" - Tajni agenti kao majstori amaterskog filma