U neočekivano popularnom Netflixovom filmu “My Octopus Teacher” (2020) redatelja i scenarista Pippe Ehrlich i Jamesa Reeda, ponajprije je začudna ljubavna priča između dvoje osamljenika, individualaca, samotnjaka – sredovječnog južnoafričkog ronioca, ekologa i (bivšeg?) autora dokumentarnih filmova o prirodi Craiga Fostera i neimenovane južnoafričke hobotnice, octopus vulgaris, smještena u plićine velike afričke šume kelpa tj. smeđe alge (laminariales, Great African Seaforest) hladnoga Atlantskoga oceana uz obalu pokrajine Western Cape. Ispričana je, dakako, isključivo iz gledišta dvonošca, koji nam uspijeva predočiti svoju ljubav prema rečenom cefalopodu, glavonošcu, osmerokračnjaku, biću koje ne rese obilježja što se čovjeku uobičajeno doimaju namah privlačnima i možebitno dragima. Posrijedi je stvorenje koje će većini ostaviti dojam ljigavog, hladnog, odbojnog, barem donekle zastrašujućeg stvora nedokučivog nam karaktera – ako ga uopće ima – čije nam staklenaste oči malne ne dopuštaju ni da umislimo da u njima nešto možemo naslutiti, kamoli pročitati, i koje je mnogo lakše zamisliti ispod peke i na tanjuru, negoli kao kućnog ljubimca ili životinjskoga druga.
Ipak, Foster će emotivno prepričati kako je u jednom razdoblju postao toliko opsjednut svojom podmorskom prijateljicom da je sate na čvrstom tlu provodio neprestano misleći na nju, pitajući se što li ona sad čini, o čemu razmišlja, sanja li… jedva čekajući da sutradan ponovno zaroni i susretne se s njom. Prava ljubavna čežnja, zar ne?
Gdjekad se može učiniti da je pred kamerom svojevrstan manijak, čovjek koji je izgubio razuman dodir s realnošću, no Foster u svom izlaganju – u razgovoru vođenom u kućici na obali – ne pretjeruje, ne grabi u zonu predramatiziranog preuveličavanja, već iskreno i razložno iznosi svoja razmišljanja i opisuje svoje osjećaje. Otvoreno i predano, no uvijek staloženo i s pozicije osobe koja je i sama iznenađena onime što je doživjela. Ne pokušavajući ni sebe ni druge uvjeriti da je to pravi put, nego se zdravo čudeći složenosti života, prirode i ljudskog bića. Podsjetit će Foster možda ponekoga na Timothyja Treadwella, junaka “Grizzly Mana” (2005) Wernera Herzoga – pa i drugih opsesivaca kojima se Herzog rado filmski bavi – no dok je Treadwell zabludio u samoobmani da se sprijateljio s grizlijima te stoga smrtno stradao u njihovim raljama, Foster je vazda svjestan zbiljskih polazišta i osnova svojega druženja s osmokrakim glavonošcem.
“My Octopus Teacher” koji je jučer službeno nominiran za Oscara u dugometražnoj konkurenciji dokumentarnog filma, svojevrsna je kronika Fosterovih susreta s hoboticom koja se na nj privikla i prihvatila ga ćutjeti u svojoj blizini, čak mu se kojiput prilijepiti na prsa ili mu krakovima ispitivati ruke.
“My Octopus Teacher” koji je jučer službeno nominiran za Oscara u dugometražnoj konkurenciji dokumentarnog filma, svojevrsna je kronika Fosterovih susreta s hoboticom koja se na nj privikla i prihvatila ga ćutjeti u svojoj blizini, čak mu se kojiput prilijepiti na prsa ili mu krakovima ispitivati ruke. Životni vijek hobotnice nije dug, najviše osamnaest mjeseci, a Foster je s ovom drugovao oko godine, svakoga dana, beziznimno, roneći u njezinu boravištu, na dah, bez odijela. Uvijek s kamerom. Obilje materijala snimio je sam, bez jasnijeg plana, poslije su snimali i drugi, a kad se ocrtala zamisao o oblikovanju filma, pridružili su se i pomogli brojni stručnjaci raznih područja filmske izvedbe. Samo usklađivanje boja na snimkama snimljenima s dvadesetak različitih kamera i sustava, primjerice, trajalo je nekoliko mjeseci.
Gledajući film naučit ćemo mnogo o hobotnici, no pristup nije znanstven, već emotivno-sentimentalan, ali s odgovarajućom dozom objektivnosti koja sprečava da se cjelina učini bajkovitom diznijevskom fantazijom. Svršetak – hobotnica je prirodno uginula – nije ni sretan ni nesretan, opća misao nije izrijekom definirana, no cjelina jest prožeta svojevrsnim plemenito nejednostavnim optimizmom poticanja vjere u osluškivanje i praćenje dubokih intuicija, što će barem gdjekad omogućiti doživljaj sklada sa sobom, okolinom, prirodom, univerzumom.
