Iran već desetljećima djeluje kao bure baruta Bliskog Istoka i zemlja nad kojom je stalno nadvijen oblak potencijalnog međunarodnog sukoba. No, recentna perzijska povijest mogla je djelovati mnogo drugačije da su se sredinom prošlog stoljeća, točnije godine 1953., stvari odigrale drugačije i da se Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države nisu zajedničkim snagama uplele u rušenje režima tadašnjeg premijera demokratskih tendencija Mohammada Mosaddegha, sve kako bi kratkoročno očuvale interese britanskih naftnih kompanija na tom području. Ili nam barem takvu poruku pokušava poslati film “Coup 53” (2019) iranskog redatelja Taghija Amiranija, koji bilježi desetogodišnje istraživanje upletenosti svjetskih velesila u državni udar koji je promijenio lice svijeta te postavio predložak za sve buduće mutne vanjskopolitičke akcije američkih tajnih službi diljem svijeta. S druge strane, događaji iz ’53. označavaju i jedan od posljednjih uspješnih poteza Britanskog carstva koje će zatim sve više kopniti u nemoć.
Amirani tijekom ovog dvosatnog dokumentarnog političkog trilera kopa po arhivima tražeći dokaze britanske upletenosti u operaciju koja će svrgnuti Mosaddegha, a nalazi je u transkriptima televizijske dokumentarne serije “End of Empire” iz 1985. koja se u jednoj od svojih epizoda bavi upravo Iranom. Ključnim svjedokom u ovoj priči postaje britanski agent MI6-a Norman Derbyshire. Njega nećete vidjeti u konačnoj verziji serije, ali Amirani nalazi na zapise sa snimanja koji otkrivaju ovog špijuna kako vrlo izravno govori o vlastitoj ulozi u tim napetim vremenima. Uključujući i svoju upletenost u ubojstvo koje je poslužilo za destabilizaciju Mosaddeghove vlade. No, intervencijom viših sila, njegov iskaz nikad nije prikazan na filmu.
Zašto bi jedan takav operativac uopće želio javno otkriti tajne najvećeg kalibra? Amiranijevi sugovornici daju naslutiti kako je Derbyshire vjerojatno bio frustriran činjenicom da se u povijesnom narativu sve zasluge za ovu operaciju uglavnom pripisuju Sjedinjenim Državama, iako je ona ležala na dubokim temeljima mukotrpno iskopanim od strane MI6-a i samog Derbyshirea. Nakon izbacivanja njegovog iskaza iz serije, transkripti razgovora ipak su dostavljeni novinaru Nigelu Hawkesu pa ovaj kasnije izvještava o njihovom sadržaju. Kako se pak to dogodilo? Izgleda da se ni autori serije nisu htjeli olako odreći svog glavnog otkrića, pa su ga potajno pokušali na neki način ipak predstaviti široj javnosti. U nemogućnosti razgovora sa samim Derbyshireom ili korištenja izvorne snimke intervjua, Amirani je angažirao slavnog glumca Ralpha Fiennesa kako bi ovaj odglumio tajnog agenta, odnosno ponovio njegove izjave iz transkripta. I mora se priznati da ovaj trik djeluje prilično efektno. Na drugim mjestima gdje priča nije potkrijepljena arhivskim snimkama, redatelj se koristi igranim scenama prikazanim u rotoskopskim animacijama. Ipak, takvi momenti su rijetki i služe kako bi se zamaskirali prizori koji bi u suprotnom djelovali neautentično.
Osim spomenutoga Fiennesa u ulozi Derbyshirea, u film su u formi klasičnih govorećih glava uključeni i brojni drugi sugovornici, uključujući i potomke Mossadegha te njegovog nasljednika Fazlollaha Zahedija, a dio intervjua s akterima s tadašnje scene (primjerice onaj s Amerikancem Kermitom Rooseveltom, čovjekom koji je odnio sve zasluge za državni udar), izvučen je i iz arhivskog materijala poput onog iskorištenog u spomenutoj epizodi serije “End of Empire”. Mnogi od Amiranijevih sugovornika pričaju izrazito otvoreno o zakulisnim igrama kao pripremi za promjenu režima, a i sam iranski redatelj neskriveno je na strani svrgnutoga premijera kojeg već u uvodnim minutama opisuje kao potencijalnog Iranskog Ghandija.
“Coup 53” je plod dugogodišnjeg predanog rada opsesivnog pojedinca, koji poslu pristupa uvjeren kako otkriva veo s tajne koja je promijenila sudbinu njegovog naroda, kao i onu vlastitu.
Mossadeghovom smjenom svjetske su sile zapravo pokazale neizanteresiranost za demokratizaciju Bliskog Istoka, radije podupirući lokalne moćnike poput iranskog Šaha koje potom koriste kao marionete spremne očuvati njihove interese. Takvom politikom pak pogoduju revolucijama poput one Homeinijeve koja će 1979. svrgnuti Šaha i proglasiti Islamsku Republiku, odnosno otvoriti novo poglavlje još većih napetosti na svjetskoj političkoj sceni.
Ovdje valja napomenuti da je svega nekoliko dana nakon objave filma “Coup 53”, u kina te na video on demand pušten i dokumentarac “Desert One” (2020) američke redateljice Barbare Kopple čija je tema upravo talačka kriza u Iranu 1980. Ista je (ne)slavno koštala drugog mandata tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, kojeg u Ovalnom uredu nasljeđuje Ronald Reagan, da bi ovaj svojom politikom drastično promijenio sliku tadašnjeg svijeta.
“Coup 53” je plod dugogodišnjeg predanog rada opsesivnog pojedinca, uvjerenog kako otkriva veo s tajne koja je promijenila sudbinu njegovog naroda, ali i onu vlastitu. Možda otkrića Taghija Amiranija nisu toliko bombastična i unikatna kakvima ih želi prikazati, ali nema sumnje da je od gomile kvalitetnog materijala uz pomoć montažerskog veterana Waltera Murcha (“Apokalipsa danas”, “Kum 3”, “Engleski pacijent”, “Talentirani gospodin Ripley”) uspio složiti dinamičan i napet film koji ujedno služi kao lekcija iz prešućene povijesti, detektivski krimić i upozorenje o domino efektu nastalom nakon uplitanja tajnih službi u događanja na svjetskoj političkoj pozornici.
