Na današnji dan prije pet desetljeća, 20. srpnja 1969. godine, Neil Armstrong zakoračio je s ljestvi modula Eagle na površinu Mjeseca, okončavši tako bitnu etapu svemirske utrke, jedne od neobičnih bojišnica Hladnog rata između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država šezdesetih godina prethodnog stoljeća. Nakon što su Rusi izvojevali važnu pobjedu u ranijoj fazi svemirske trke, poslavši Jurija Gagarina kao prvog čovjeka u svemir, tadašnji predsjednik SAD-a John Fitzgerald Kennedy zavjetovao se svojim zemljacima da će Amerika do kraja desetljeća spustiti čovjeka na površinu najvjernijeg Zemljinog pratitelja, tajanstvenog satelita nadohvat ruke, vidljivog golim okom te predmeta višestoljetnog pjesničkog obožavanja, ljubavničkog talismana, ali i simbola praznovjernih tlapnji nekih mračnijih vremena.
Da političari ponekad uistinu i održe svoje obećanje, dokazala je konačno posada letjelice Apollo 11, u događaju koji se smatra jednim od najvećih znanstvenih i inženjerskih dostignuća u povijesti čovječanstva. I u današnje vrijeme postoje pojedinci koji osporavaju autentičnost svemirskih snimki tog sudbonosnog 20. srpnja, pa tako neki tvrde da je cijelu stvar snimio Stanley Kubrick u holivudskom studiju. Jednog od takvih redikula, napasnog teoretičara zavjere Barta Sibrela, potkraj 2001. godine nokautirao je Buzz Aldrin, drugi čovjek na Mjesečevoj površini nakon Armstronga. Kako bi obilježili okruglu obljetnicu ovog nevjerojatnog događaja, ali i dodatno razoružali sve pobornike nakaradne teorije holivudskih efekata, redatelji i producenti pripremili su niz novih dokumentarnih filmova koji donose pogled na jedanaesticu iz različitih kutova. Neke od njih predstavit ćemo u recima ispod.
“Apollo 11” (★★★★ | 2019.) američkog redatelja i montažera Todda Douglasa Millera prvi je izašao u javnost početkom godine, dok sam film ostavlja iznenađujuće svjež i suvremen dojam unatoč korištenju rudimentarnih arhivskih video i audio snimki iz vremena legendarne misije 1969. godine. Miller je sa svojom ekipom imao golem zadatak probijanja kroz arhivu nezamislivih jedanaest tisuća sati zvučnog i vizualnog materijala. Istu je uspio sabiti u 93 minute spektakularnog filma koji istovremeno djeluje kao suvremeni holivudski blockbuster i kao realističniji dokumentarac od bilo kakvog uradka koji bi školski nizao intervjue i linearno slovkao postaje misije – od lansiranja na floridskom Cape Canaveralu, preko slijetanja na površinu mjeseca i Armstrongovog malog koraka za čovjeka i velikog skoka za čovječanstvo, pa do povratka u Zemljinu atmosferu.
“Apollo 11” je, naravno, duboko ukopan u vrijeme izvornog materijala, uz naraciju legendarnog televizijskog voditelja Waltera Cronkitea čiji je prijenos cijeli svijet otvorenih usta pratio zakovan ispred svojih TV-prijemnika. Ipak, restaurirane snimke od prvog kadra filma djeluju varljivo moderno, kao da su jutros snimljene, pa je prava šteta da Douglas Millerov dokumentarac nismo imali priliku vidjeti na velikom platnu kinodvorane. Zanimljiv je i način na koji nam autor odašilje sliku kraja šezdesetih, diskretno nas spajajući u prijenos vijesti gdje slušamo o Vijetnamskom ratu i prometnoj nesreći senatora Teda Kennedyja.
Kao jednim od svojih glavnih aduta “Apollo 11” se diči izvlačenjem 70-milimetarskih snimki, koje su sve ovo vrijeme provele zaboravljene i zatrpane u prašnjavim arhivima. Douglas Millerova ekipa ih stoga po prvi put pokazuje javnosti kao neko davno izgubljeno blago, koje svojim većim formatom događaje čini još epskijima, ako je to uopće moguće. Vjerojatno jedini element izvan legendarne 1969. godine u “Apollu 11”, jest glazba Matta Mortona koji se koristio isključivo instrumentima i opremom dostupnom prije pedeset godina, pa tako i ovaj element dobiva na autentičnosti koja bi mu možda inače nedostajala u odnosu na sav ostali izvorni materijal. Zaključno, od svoje premijere početkom godine na Sundance Film Festivalu (Nagrada za najbolju montažu), kritičari guraju “Apollo 11” među jače igrače utrke za dokumentarni Oscar. Nimalo nezasluženo, jer ovaj film pošteđen standardnog pogleda na arhivu te intervjua sudionika i znanstveno-povjesničarske legije, svojom estetikom više vuče na Kubrickovu “Odiseju” negoli uštogljeni filmski dokument važnog povijesnog trenutka.
Osim “Apolla 11”, pred nama se našla i dokumentarna biografija glavnog protagonista ove misije, zapovjednika misije Neila Armstronga. Film “Armstrong” (★★★ i 1/2 | 2019.) Britanca Davida Fairheada prati svog skromnog naslovnog junaka od odrastanja u Ohiju, preko letačke karijere u korejskom ratu pa do uključivanja u svemirski program, samog leta na Mjesec i, u konačnici, svega što je uslijedilo nakon tog događaja. “Armstrong”, kao uostalom i Neilova lanjska igrana biografija “First Man” (2018) Oscarom nagrađenog redatelja Damiena Chazzelea s Ryanom Goslingom u naslovnoj ulozi, donosi i pogled na astronautov privatni život, nedvojbeno obilježen tragičnom smrću trogodišnje kćeri Karen kojoj je dijagnosticiran maligni tumor na mozgu. O ovoj, kao i ostalim epizodama iz njegovog života saznajemo iz razgovora s članovima obitelji poput bivše supruge Janet, njegovih sinova i sestre June, kao i bliskih suradnika i prijatelja iz razdoblja koja su prethodila i uslijedila nakon ključne misije. Armstronga upoznajemo kao odvažnog i posvećenog pojedinca, u jednakoj mjeri znanstvenika i pustolova, što ga je u kombinaciji sa staloženom prirodom bez sklonosti prema razmetanju, učinila savršenom kandidatom za povijesno koračanje po pjeskovitoj površini Zemljinog satelita.
Uz spomenuta dva uratka, i BBC se oglasio vlastitim filmom kojim slavi jubilarnu obljetnicu misije. Njihov “8 Days: To the Moon and Back” (★★★ | 2019.) Anthonyja Philipsona poput “Apolla 11” obilato koristi izvorne zvučne zapise razgovora između astronauta u letjelici, uz video materijal uglavnom snimljen s trojicom glumaca i impozantnim vizualnim efektima. Mora se priznati da svi od navedenih filmova u centralnom dijelu koji pokriva samu misiju, upadaju u monotoni tempo koji će vjerojatno na većinu gledatelja, uz izuzetak fanatičnih ljubitelja znanosti, djelovati uspavljujuće. Posebno je to izraženo u Pihilipsonovom filmu, koji pakira šumeći audio i poveće komade praznog hoda s neobaveznim ćaskanjima protagonista.
Spomenimo uzgred da je BBC pripremio i posebnu epizodu svoje dugovječne serije o svemiru, “The Sky at Night”, koja se bavi isključivo njihovim vlastitim programom praćenja misije na Mjesec. Tu je i televizijska serija američke kuće ABC, “1969” (Jeanmarie Condon, Sean Gullette, Cyndee Readdean i Cynthia Readdean; 2019.), koja u šest epizoda prati razne događaje iz naslovne godine, a prvi je nastavak “Moon Shot” u režiji Jeanmarie Condon također posvećen misiji Apollo, i to iz perspektive žena iz NASA-e o kojima je prije dvije godine snimljen i nagrađivani igrani film “Hidden Figures” (2018) Theodora Melfija.
Vjerojatno nije potrebno pogledati svaki od pobrojanih uradaka kako bi se proslavio nevjerojatni jubilej čovjekovog ateriranja na Mjesec, no ukoliko je potrebno izdvojiti samo jedan od naslova iz ove skupine, onda bi to svakako bio “Apollo 11” koji će vjerojatno ostaviti i najdublji pečat u ovoj dokumentarnoj godini. Film Todda Douglasa Millera uz puno uloženog truda odaje najbolju počast trijumfu ljudskog duha koji simbolizira dosezanje i, prema riječima splitskoga barda Tome Bebića, razotkrivanje ljepote Mjeseca.
