Gost novog izdanja Kratkog utorka, 14. svibnja u 19 i 21 sat u zagrebačkom kinu Tuškanac, jedinstveni je i osebujni belgijski autor Boris Lehman. Od 1963. do danas ovaj majstor dokumentarizma snimio je preko 400 filmova i više od 300 tisuća fotografija. Boris Lehman snima filmove svaki dan: svijet koji vidi, ali više svijet u kojem živi – svoj grad, prijatelje, putovanja, susrete… Njegovi filmovi su jako vizualni, poetski, filozofski, no ono što je još zanimljivije – vrlo duhoviti i zabavni primjerci (uglavnom) osobnog dokumentarizma. Od 1995. prikazuje ih isključivo u vlastitom prisustvu, a retrospektive je imao u kinotekama i na festivalima diljem svijeta – od Berlina, New Yorka i Rotterdama, do Bombaja, Jeruzalema, Hong Konga, Moskve i Locarna. Na ovom Kratkom utorku u dva programa bit će prikazana njegova četiri kratka te jedan dugometražni film, sve sa 16mm filmskih kopija, uz najavu samog autora. Dan kasnije (15.5. u 17 sati) Lehman će u Dokukinu KIC održati i masterclass predavanje o svom stvaralaštvu i metodama rada.
Otac Borisa Lehmana htio je da mu sin bude doktor, ali ovaj nije mogao podnijeti pogled na krv. Više ga je u mladosti zanimao klavir, a onda i fotografija. 1960. je postao filmski kritičar, a od 1965. do 1983. je radio kao animator u centru za pomoć duševnim bolesnicima Club Antonin Artaud, gdje se film upotrebljavao kao terapeutsko sredstvo. Osnovao je više filmskih društava, kao što su Cinélibre, Cinédit i Atélier des Jeunes Cinéastes. Najviše je ipak snimao filmove, o sebi i stvarima oko sebe. Ili kako sam kaže: “Pitanja na koja si pokušavaju odgovoriti gotovo svi filmaši si ne postavljam: Što ću snimiti? Kakav scenarij, kakvu priču, kakvu knjigu? I kako? Za mene je to jednostavno pitanje života i smrti. Način promatranja svijeta, način života. Snimati, živjeti, snimati…”
U svibnju 1987. za monografiju posvećenu filmu koju je izdala francuska dnevna novina Libération, u kojoj je na pitanje “Zašto snimate?” postavljeno stotinama filmaša, odgovorio: “1. Da se riješim nečega; 2. Da zapamtim; 3. Da se vidim dok gledam druge; 4. Da imam vezu sa svijetom; 5. Da sam ja, da postojim, da postanem netko, jer nikad ne možeš biti siguran da jesi.” Mnogi su za Lehmana rekli, da bi, ako bi to fizički bilo moguće, najradije sebe propustio kroz filmski projektor.
Program kratkih filmova u 19 sati otvorit će film “Šutljiv kao riba” / “Muet comme une carpe” (1987). U njemu Lehman pokazuje put jednog šarana od ribnjaka do tanjura, gdje će ga punjenog pojesti za obiteljskim ručkom. Nakon toga slijedi “Čovjek od gline” / “L’homme de terre” (1989), koji prikazuje proces stvaranja skulpture iz ruku kipara Paulusa Bruna. “Posljednja večera” / “La dernière (s)cène” (2013) film je temeljen na Evanđelju po Ivanu iz kojeg su preuzeti dijalozi koje izgovaraju glumci, i naravno, Da Vincijevom muralu. Posljednji film koji će biti prikazan na kratkometražnom repertoaru, “Stvari koje me vežu s bićima” / “Choses qui me rattachent aux êtres” (2010), poetična je autobiografija u kojoj autor pred kameru postavlja dugi niz predmeta – loptu, masku, torbu, vlakić, lulu, bilježnicu… i priča o tome tko ih mu je dao, stvarajući tako svojevrsni inventar osobnog iskustva.
U 21 sat na rasporedu je jedan od mnogobrojnih Lehmanovih dugometražnih filmova – “U potrazi za svojim rodnim krajem” / “À la recherche du lieu de ma naissance” (1990), u kojem se autor nakon 44 godine vraća u Lausanne, gdje se rodio 3. ožujka 1944. i živio prvu godinu svoga života. Njegovi roditelji bili su židovi koji su tražili utočište u Belgiji nakon što su nacisti okupirali Poljsku. Tijekom okupacije Belgije potajno su preko Francuske pobjegli u neutralnu Švicarsku. Lehman se ne sjeća ničega, roditelji su mrtvi, sve priče su nestale. Oboružan samo s nekoliko dokumenata i fotografija koje je našao u kartonskoj kutiji, tumara po Lozani tražeći znakove svog postojanja. Ali grad ostaje tih i distanciran, samo jezero francuskog imena Léman ukazuje na povezanost autora i mjesta.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u partnerstvu s Wallonie-Bruxelles International. Filmovi se puštaju sa 16mm kopija, imaju engleske titlove, a ulaz na program je 20 kuna. Jedna karta vrijedi za oba programa.
Raspored projekcija:
19 sati | Program kratkih filmova (108 minuta)
- “Šutljiv kao riba” (1987) | 38 minuta
- “Čovjek od gline” (1989) | 40 minuta
- “Posljednja večera” (2013) | 15 minuta
- “Stvari koje me vežu s bićima” (2010) | 15 minuta
21 sat
- “U potrazi za svojim rodnim krajem” (1990) | 75 minuta
