Osamdesetpetogodišnja Ruth Bader Ginsburg četvrt stoljeća je sutkinja Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, kao druga žena u povijesti zemlje na toj poziciji. “Zloglasna RBG”, kako joj tepaju njeni mlađi obožavatelji, po uzoru na slavnog ubijenog repera Notorious B.I.G.-a, promijenila je lice američkog sudstva svojim zalaganjem za ravnopravnost spolova, a smatra ju se vodećim glasom liberalnog krila Suda, dovoljno za status živuće superjunakinje progresivnijeg dijela američke populacije.
Upravo u tom tonu odzvanja i “RBG” (2018), dokumentarni film Amerikanki Julie Cohen i Betsy West, pomalo hagiografski prikaz ove naoko sitne ženice čiji glas odzvanja neproporcionalno njezinoj tjelesnoj građi. “RBG” prati Ruthinu životnu priču od briljantne studentice pri samom vrhu generacije od pet stotina studenata, preko nemogućnosti pronalaska posla u vrijeme patrijarhalnih navada tadašnjih odvjetničkih kuća, sve do prvih uspjeha na Vrhovnom sudom uslijed zastupanja žrtava status quo zakona po pitanju neravnopravnosti spolova. Film ujedno razvija i ljubavnu priču između Ruth i njezinog supruga Martyja Ginsburga čija će joj potpora i lobiranje osigurati razgovor s predsjednikom Billom Clintonom, A Clintona, koji će upravo Ginsburg kandidirati za upražnjenu stolicu Vrhovnog suda, sutkinja je, kao i mnoge druge u svojoj živopisnoj karijeri, oduševila svojom elokvencijom i staloženošću, pa je tako s lakoćom osigurala i široku potporu na svom saslušanju prije potvrđivanja, kako demokrata tako i konzervativaca, unatoč svom spolu i izraženo liberalnim stavovima.
Jedna od zanimljivijih epizoda “RBG-a” opisuje neobično prijateljstvo sutkinje s Antoninom “Ninom” Scalijom, svojim antipodom na klupi Vrhovnog suda, ultrakonzervativnim sucem preminulim 2016. godine. Njihovo druženje započelo je zajedničkom ljubavlju prema operi, a održalo se bez obzira na oprečne poglede po pitanju zakona zemlje koje su oboje prisegli štititi. Cohen i West koriste se raspoloživom arhivskom građom koliko je to moguće, pa tako neke od sutkinjinih govora pred sudom izlažu u obliku zvučnih zapisa. Takav materijal kombiniraju s aktualnim kadrovima, poput obiteljskog odmora sutkinje s unukom, posjetama teretani ili uvida u Ruthinu poznatu kolekciju ovratnika koje nosi na službenoj dužnosti.
Ukupno gledajući, “RBG” bi sigurno djelovao uvjerljivije ispričan s nešto objektivnije distance, umjesto iz rakursa redateljskog fan cluba potpuno opčinjenog važnošću i slavom svog subjekta.
Autorice za sugovornike biraju njene biografkinje različitih generacija, a u filmu se glavom i bradom pojavljuje Bill Clinton glavom, kao i sin suca Scalije te mnogi drugi. Svi oni, čini se, o Ginsburgovoj imaju izrazito pozitivno mišljenje, što ipak ne objašnjava dovoljno njezinu zloglasnost na suprotnoj strani političkoga spektra. Sve to začinjeno sutkinjinim statusom superzvijezde, ilustriranim brojnim memeovima i ulogom Vojvotkinje u operi “The Daughter of the Regiment”, “RBG” čini možda pretjerano feelgood filmom koji tek površno spominje epizodu sukoba sutkinje s predsjednikom Trumpom i tek usputno postavlja pitanje razloge neodlaska u mirovinu za vrijeme mandata bivšeg čelnog čovjeka SAD-a Baracka Obame. U tom slučaju osigurala bi se liberalna zamjena na ispražnjenom mjestu, koja je sada itekako dovedena u pitanje zbog sutkinjine poodmakle dobi i političkog aparata uglavnom pod republikanskim vodstvom. Zanimljivo bi bilo čuti i mišljenje Ruth Bader Ginsburg o novoizabranom sucu Brettu Kavanaughu, s obzirom na optužbe za seksualno zlostavljanje. No, za vrijeme snimanja filma pojavljivanje kontroverznog suca još nije bilo ni u planu, a pravila ponašanja ionako zabranjuju sucima Vrhovnog suda javno pričanje o kolegama.
Ukupno gledajući, “RBG” bi sigurno djelovao uvjerljivije ispričan s nešto objektivnije distance, umjesto iz rakursa redateljskog fan cluba potpuno opčinjenog važnošću i slavom svog subjekta. Cohen i West ne razlikuju se mnogo u tom smislu od djevojaka na jednom od sutkinjinih predavanja, dok se tresu u nadi da će im starica potpisati neki komad memorabilije, kao da je riječ o članu Beatlesa ili Stonesa kasnih šezdesetih. Unatoč ponekom stršećem upitniku, riječ je o filmu koji će gledatelja sasvim solidno zabaviti u svojih stotinjak minuta trajanja, a štošta i naučiti o ovoj neobičnoj ikoni američke pop kulture dvadeset i prvog stoljeća. “RBG” je i jedan od najvećih dokumentarnih box office hitova proteklih nekoliko godina, s 14 milijuna dolara zarade u domaćim kinima. Za dokumentarne filmove radi se o fantastičnom rezultatu.
