Tajanstveno stradavanje žene, nedokučivi muž optužen za ubojstvo, brojna šokantna otkrića u slučaju i klimavo sudstvo u okrilju kojeg se drama odvija, kao i moralne dvojbe koje ona sama budi, čine seriju “The Staircase” / “Soupçons” (Jean-Xavier de Lestrade, 2004. – 2018.) uistinu neponovljivim televizijskim iskustvom. Prije nego što je Netflix serijom “Making a Murderer” (Laura Ricciardi i Moira Demos, 2015.) postigao pravi hit i proširio zanimanje za žanr dokumentarca o istinitim zločinima, postojao je “The Staircase”, slojevita priča o stradavanju Amerikanke Kathleen Peterson, pronađenoj 2001. godine u lokvi krvi podno stuba svoje kući u Sjevernoj Karolini. Njezin muž, pisac i kolumnist Michael optužen je za ubojstvo.
Prvih osam epizoda snimljeno je 2004. i prate događaje sa suđenja, dvije su dodane 2013., a epilog čine posljednje tri epizode snimljene lani, pa je sada svih trinaest poglavlja zaokružene priče dostupno na platformi Netflix. Ovaj jedinstveni projekt koji se proteže godinama gledatelju pruža neponovljiv uvid u cjelokupni sudski proces jednog slučaja iz perspektive obrane. A on iz epizode u epizodu donosi nove obrate i šokantna otkrića kakva bi teško i holivudski scenaristi osmislili i zapravo je u cijeloj priči nevjerojatno u kojoj je mjeri francuski oskarovac Xavier de Lestrade (“Murder on a Sunday Morning” / “Un coupable idéal”, 2001.) imao sreće započeti projekt o sudskoj drami bez saznanja koliko će filmski intrigantna ona postati u svojem nastavku.
Prije svega tu je tajanstveni pokojničin muž Michael Peterson, koji ostaje misterijom do samoga kraja serije i svojom pojavom cijelim putem budi dvojbe o kakvom se zapravo čovjeku radi. Osim što se gledatelj s pravom pita o njegovoj ulozi u potencijalnom ubojstvu, on svojim nedokučivim ponašanjem uglavnom ne pokazuje ni najmanje znakove uzrujanosti. Više djeluje kao netko zabavljen svojim trenutnim položajem, nego kao osoba zabrinuta potencijalnom zatvorskom kaznom uslijed moguće osuđujuće presude.
I bez etičkih pitanja, misterija koja leži u pozadini događaja koje “The Staircase” prati, kao i ona nedokučivog subjekta koji ne prestaje šokirati otkrićima, čine ovaj projekt izvanrednim televizijskim iskustvom, bez obzira na zaključke koje će iz gledanja ove sage svatko ponaosob izvući.
Petersonovu tajanstvenost dodatno produbljuje i postupno otkrivanje njegovih tajni iz prošlosti, poput upletenosti u sličan slučaj sa smrtnom posljedicom ili saznanja o njegovim homoseksualnim odnosima za vrijeme trajanja navodno sretnog braka s preminulom. Htio ne htio, međutim, gledatelj zbog nekompetentnih svjedočenja u korist tužiteljstva i negativnog medijskog narativa, biva uvučen na Michaelovu stranu. Sama priča nedvojbeno je konstantno napeta i pratimo je s užitkom dok sve dublje poniremo u intimu protagonista i lude zaokrete koji ne posustaju do završetka. Naravno, unatoč brojnim teorijama jasno je da nikad nećemo doznati što se doista zbilo te kobne večeri, ali uvid u sam proces suđenja, kao i američki pravni sustav u kojem sukobljene strane uvelike ovise o improvizaciji i sumnjivim svjedocima, preuzimaju primat u odnosu na rješavanje tajne krvavih stuba s početka priče.
Nemoguće je na kraju zanemariti i utjecaj same serije na razrješenje pravne zavrzlame u njezinom središtu, kao i to u kojoj je mjeri sam de Lestradeov film u kasnijim godinama utjecao na percepciju javnosti i samih sudaca pri donošenju konačnih odluka. Ako uradak francuskog autora govori o nepravednosti svjedoka optužbe, poput stručnjaka za mrlje krvi Duanea Deavera, Lestrade mora biti svjestan da samim svojim postojanjem njegovo djelo prilično oslanja palac na suprotnu stranu vage. No i bez etičkih pitanja, misterija u pozadini događaja koje “The Staircase” prati, kao i ona nedokučivog subjekta koji ne prestaje šokirati otkrićima, čine ovaj projekt izvanrednim televizijskim iskustvom, bez obzira na zaključke koje će iz gledanja ove sage svatko ponaosob izvući.