PočetnaRecenzije14. ZagrebDox: "Stranac" - Čuvaj se Facebook profila i kad darove nosi

14. ZagrebDox: “Stranac” – Čuvaj se Facebook profila i kad darove nosi

|

“Film je snimljen prema istinitoj priči“, obavještava nas natpis na početku filma “Stranac” / “The Stranger” / “En fremmed flytter ind” (2017) Dankinje Nicole Nielsen Horanyi. Budući da je riječ o djelu svrstanom pod dokumentarni rod, ta se uputa doima nemalo neobičnom, zar ne? Film o kojem pišemo dobrim je dijelom rekonstrukcijski dokumentarac u kojemu se igranofilmskim postupcima, po sjećanju, obnavljaju prizori iz tromjesečne životne epizode obične građanke Kopenhagena, Amande Kastrup. Ona je 2011., kao 25-godišnja samohrana majka, studentica pedagogije, preko Facebooka upoznala svog novog dragog, muškarca iz snova koji je pritom bio član jedne od najbogatijih danskih obitelji. Bje on, tako je izgledalo, onaj od većine žena željkovani, snivani princ na bijelom konju, koji, ktomu, nije bio danomice zauzet poslovima, nego je imao vremena napretek za običan obiteljski život.

Povelik odsječak “Stranca”je, dakle, igrani film, u kojem većina interpreta tumači same sebe. A kako nisu profesionalni glumci, cjelina je prožeta čarom amaterske neposrednosti, privlačno osnažena time što jednu od dvije glavne uloge, princa Caspera, igra glumac (Esben Dalgaard). U tom srazu uvježbane uglađenosti i neprofesionalne neuglađenosti izvedbe frcaju brojne iskre očuđavanja. Zanimljivi svjetlaci nastaju i u trenjima rečenog amaterskog duha s općim dizajnom cjeline kao zanatski vješto i elegantno oblikovanog djela, kao i u počestim izlascima iz scene, probijanjem četvrtog zida, često na neočekivanim mjestima. Primjerice kad Amanda Kastrup u istom okruženju autentičnih lokacija – no s odmakom tijekom kojeg je imala vremena sabrano, u novom svjetlu, sagledati zbunjujuće događaje otprije nekoliko godina – komentira viđeno, igranopredstavljeno, u kojem je, bez znatnijeg prerušavanja, glumila mlađu sebe časak prije i u kojem će glumiti časak poslije.

Uz to, u kadar gdjekad, sad likom, sad samo glasom, ulazi i redateljica, bilo postavljajući pitanja, bilo dajući redateljske upute, a pokoji prizor, primjerice onaj s Amandinim prijateljem Martinom, u jednom se potezu razvija i kao priprema, proba, i kao izvedena scena. “Stranca” tako istodobno kusamo i kao gotov film i kao film o snimanju baš tog filma koji gledamo. Što je prava filmska stvarnost toga filma? Što je stvarnost, a što iluzija u životu?

Fina neravnoteža postignuta je i sažetim otiskivanjem u druge birane pothvate središnjeg (anti)junaka. U epizodi s provincijskim ženskim rukometnim klubom, Horanyi naglim, a opet prirodnim i tečnim prelascima iz igranog u dokumentarno, iz glumljeno opisnog u neglumljeno komentirano, ponovno doseže sjajne rezultate, uvelike zahvaljujući i filmski iznimno podatnoj osobnosti menadžera kluba Bjarnea Stenbaeka. Nedovršenost, nerazjašnjenje obmane u epizodici o dvorcu Voergaardu, također je domišljata autorska odluka, kojom se strukturno, uskratom pojašnjenja, predočava frustracija nerazumijevanja, nedokučivosti djelovanja i motiva velikog sljepara.

Amanda Kastrup, kao glavna glumica, tumačiteljica same sebe, zanimljivo je lice, zrači svježom vedrinom i implicitno sokoli zdravorazumsko humornim pogledom na svoj peh, a njezini komentari i misaoni povratci u prošlost usredotočeni su i artikulirani. Mada se mjestimično doima da “Stranac” sadrži stanovite viškove, odnosno predugačke prizore, a katkad u sjećanje prizove i nespretnije inačice srodnog pristupa, kao što su hrvatski TV-serijali “Krv nije voda” (2011) ili “Istraga/Rekonstrukcija” (2004. – 2009.), posrijedi je ostvarenje koje ispunjava onaj najjednostavnije formuliran, ali nimalo lakoizvediv recept za pripravu dobrog narativnog filma: ispričati zanimljivu priču, o zanimljivim ljudima, na zanimljiv način.

“Stranac”ne nudi politički korektna razrješenja koja će nam omogućiti da se osjećamo ugodno, već posve jasno, iako ne izrijekom, pokazuje grke manjkavosti uređenog dijela svijeta u kojem živimo

Kroz priču “Stranca” tematski se pomaljaju i netendenciozna, no pobudbena razmišljanja o sviklosti novomilenijskog čovjeka tomu da virtualni svijet (u ovom slučaju Facebook) doživljava zbiljom, o klasnom i kulturološkom jazu, o nedoraslosti, možda i nevoljkosti društvenog sustava u borbi s nevaljalostima i nevaljalcima. Horanyi postavlja i vječna pitanja o razumijevanju i nerazumijevanju čovjeka s čovjekom i pojedinca sa samim sobom. Među uočljivijim vrlinama “Stranca” je i glazba Kristiana Eidnesa Andersena koja, ugođajem smještenim na razmeđi bezlične zvučne podloge za dizala (sve je divno, krasno i bezazleno) i jezovite slutnje (ni ne slutimo što se iza brda valja), nenametljivo, no djelotvorno pridonosi ozračju tihe neizvjesnosti.

Različito od mnogih filmova koji opsjenare (i druge zlikovce) kite aurom svojevrsne poželjnosti – na pamet pada, primjerice, “Uhvati me ako možeš” / “Catch Me If You Can”(2002) Stevena Spielberga – i primjerenom im, društveno pravedno odmjerenom kaznom omogućuju iskupljenje, “Stranac”ne nudi politički korektna razrješenja koja će nam omogućiti da se osjećamo ugodno, već posve jasno, iako ne izrijekom, pokazuje grke manjkavosti uređenog dijela svijeta u kojem živimo.

"Stranac" / "The Stranger" / "En fremmed flytter ind"
Režija: Nicole Nielsen Horanyi
Zemlja podrijetla: Danska
Godina proizvodnje: 2017.
Trajanje: 100 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Elvis Lenić: “Poslovanje Uljanika godinama je funkcioniralo po piramidalnoj shemi”

Na 20. ZagrebDoxu bit će prikazan i "Brod" (Kinematograf, 2023.), najnoviji dokumentarac redatelja Elvisa Lenića.

Hrvoje Pukšec: “Inzistirati na rastu i količini, neminovno vodi u probleme”

Još nekoliko dana preostalo je do otvaranja jubilarnog, 20....

Vladimira Spindler: “Umjetnost jako često nalazi inspiraciju iz muke umjetnika”

Vladimira Spindler donosi priču o ženama iz svoje obitelji u dokumentarcu "Geni moje djece" (Zagreb film, 2024.).

Katarina Lukec: “‘Đe je kruva nema gladi’ vidim kao poetiziranje ideje doma”

Katarina Lukec za Dokumentarni.net govori o svom novom filmu "Đe je kruva nema gladi" (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2023.).

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

"Manifest" / "Manifesto" (2022) Angie Vinchito je u svakom slučaju nesumnjiva kritika suvremene putinovske Rusije.

Predavanje o Chrisu Markeru u Kino klubu Split

U Kino klubu Split (Ulica Slobode 28), u okviru...

“Bol” Ivana Faktora u programu 70. Oberhausena

Dokumentarno-eksperimentalni film "Bol" (Sve gore i gore, 2024.) Ivana Faktora ušao je u natjecateljski program 70. Oberhausena.

Dokumentarni Oktavijani filmovima “Dezerteri” i “El Shatt – nacrt za utopiju”

HDFK u zagrebačkom kinu Kinoteka po trideset i drugi put dodjeljuje svoju godišnju nagradu za najbolje filmove, Oktavijan.

“Titicut Follies” Fredericka Wisemana otvara travanjski program Dokukina KIC

"Ludilo u Titicutu" / "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana otvara travanjski program Dokukina KIC.

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.
Režija: Nicole Nielsen Horanyi<br> Zemlja podrijetla: Danska<br> Godina proizvodnje: 2017.<br> Trajanje: 100 minuta14. ZagrebDox: "Stranac" - Čuvaj se Facebook profila i kad darove nosi