10. Subversive festival u Dokukinu KIC: Dvanaest filmova Raymunda Gleyzera

Od četvrtka (11.5.) pa sve do nedjelje (14.5.) u Dokukinu KIC, a u sklopu 10. Subversive Festivala, Zagrepčani i njihovi gosti imat će priliku pogledati dvanaest filmova velikog redatelja i aktivista Raymunda Gleyzera (1941. – 1976.).

Argentinski dokumentarist i politički aktivist Raymundo Gleyzer bio je osnivač Cine de la Base (Kino baze), militantne grupe i članice filmskog pokreta Treći svijet (Tercer Cine), čiji je cilj krajem 60-tih i početkom 70-tih bila ekspozicija loših radnih uvjeta i vojne represije u Latinskoj Americi te buđenje društvene svijesti i političkog glasa. Grupa Cine de la Base bila je posvećena približavanju revolucionarnih filmova radnicima, gradeći revolucionarnu kino mrežu i kontra-informacijski distribucijski kanal diljem Argentine.

Kako ostvariti kontakt s bazom, ljudima koji se svakodnevno bore na ulici, ključno je pitanje koje je preokupiralo Gleyzera. Surađivao je i na paradigmatskom revolucionarnom dokumentarcu i jednom od najinovativnijih filmova dvadesetog stoljeća, “Vrijeme žeravice” / “La hora de los hornos” (1968) koji su autori Fernando Solanas i Octavio Getino snimili uz pomoć kolektiva sastavljenog od radnika, seljaka i studenata. Godine 1976. Gleyzera je, zajedno s desecima tisuća drugih umjetnika, intelektualaca, radnika i aktivista koji nikada nisu pronađeni (tzv. desaparecidos), otela i ubila vojna vlada diktatora Jorgea Rafaela Vidala. Razlog je što je Raymundo, prema riječima urugvajskog novinara i pisca Eduarda Galeana, radio “neoprostive filmove”.

Gleyzerova udovica, producentica i montažerka zvuka Juana Sapire za 10. Subversive Festival ustupila je restaurirane i digitalizirane kopije njegovih filmova, napravljene u suradnji s čileanskim AV institutom, Instituto Nacional de Cine y Artes Audiovisuales (INCAA).

Hommage u Dokukinu KIC uključuje Gleyzerove etnografske i političke filmove. “Meksiko, zamrznuta revolucija” / “México, la revolución congelada” (1970) podastire sociopolitičku analizu izdaje Meksičke revolucije iz 1910. godine. Redatelj koristi rijetke filmske žurnale i arhivske snimke Pancha Ville i Emiliana Zapata te ih jukstaponira snimkama masakra u Tlatelolcu i Olimpijskih igara 1968. godine, kako bi komentirao neuspjeh revolucije svojega doba i krvavo ugušene studentske prosvjede. Film je svojedobno osvojio Zlatnog leoparda na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu. Gleyzerov jedini igrani film, “Izdajice” / “Los traidores” (1973), napet je politički triler o životu sindikalnog militanta koji tijekom peronističke vladavine biva potkupljen od sindikalne birokracije; međutim, teško je razlučiti fikciju od stvarnosti.

Osim tih dvaju dugometražnih filmova, prikazat će se i niz kratkiša koji dokumentiraju Gleyzerovu odlučnost da po svaku cijenu dovede do korjenitih društvenih promjena u Latinskoj Americi. “Zemlja gori” / “La tierra quema” (1964) prikazuje sumornu svakodnevnicu u ruralnim krajevima Brazila kroz priču o 35-godišnjem farmeru Juanu Amaru. “Quilino” (1966.) je etnobiografija (suradnja s njezinim pionirom Jorgeom Preloránom) o indogenim obrtnicima ovisnim o hirovitosti vlaka punog turista koji periodično prolazi njihovim krajem. Iste godine snimljena je i trodijelna obiteljska saga “Dogodilo se u Hualfinu” / “Ocurrido en Hualfin” (1966) o začaranom krugu siromaštva. Radikalni manifesti za ujedinjenje gerilskih skupina pod egidom Narodne revolucionarne vojske (ERP) u antiimperijalističkoj borbi: “Swift” (1971), “B A N A D E” (1972) i “Nemoj zaboraviti, nemoj oprostiti” / “Ni olvido, ni perdón” (1973), nastali su pod geslom “Oružje i novac za socijalističku Argentinu”. “Ubijaju me i ako ne radim i ako radim” / “Me matan si no trabajo y si trabajo me matan” (1974) inspiriran je pak taktovima pjesme metalurških radnika.

Uz Gleyzerove filmove, na rasporedu je i testament preostalih članova Cine de la Base, snimljen nedugo nakon Raymundove smrti, iz egzila u Peruu – “AAA* su tri oružane snage” / “Las AAA son las tres armas” (1977) baziran je na fragmentima otvorenog pisma pisca Rodolfa Walsha upućenog vojnoj hunti nakon nestanka dragih prijatelja. Očekivano, Walsh je ubijen u zasjedi dan nakon objave pisma. Film je nagrađen na 24. Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu, dok će prikazana biti i dokumentarna posvetu Ernesta Ardita i Virne Moline, “Raymundo” (2003), koji nas podsjećaju na ono što su CIA i latinoameričke diktature pokušale bjesomučno uništiti, a to su sjećanje, ideali i hrabrost istine (parezija) usprkos mrmljanju govora smrti.

Ulaz na filmske projekcije je besplatan, a svi filmovi imaju engleske titlove.

* Alianza Anticomunista Argentina (AAA) je Antikomunistička alijansa Argentine, ekstremno desničarska brigada smrti osnovana 1973. godine pod vodstvom Joséa Lópeza Rege.