Petar Milat: “14. HRFF otvaramo s dokumentarcem Wernera Herzoga”

Početkom tjedna objavljen je filmski program 14. Human Rights Film Festivala. Idealan, zapravo, trenutak za razgovor s direktorom festivala Petrom Milatom i otkrivanje programsko-logističkih noviteta ovogodišnjeg izdanja zagrebačkog festivala o ljudskim pravima.

“Festival otvaramo u ponedjeljak, 5. prosinca u kinu Europa. Tamo smo do 10.12., nama bitnog datuma zbog Međunarodnog dana ljudskih prava. Novina je širenje programa na MM centar, za HRFF također važan filmski prostor. U riječkom Art-kinu Croatia program traje od 7. do 12. prosinca, pa možemo reći kako ćemo za razliku od prošlih godina imati nešto zgusnutiji program. Vjerojatno će, nažalost, doći do određenih preklapanja za našu publiku. Svjesno smo, međutim, ušli u MM centar, dobrim dijelom zbog neadekvatno velikih prostora kina Europa i Tuškanac za određene filmove s našeg programa. U MM centru ćemo prikazivati nešto intimnije i eksperimentalnije filmove”, objasnio je Milat povratak u Studentski centar, dom prvih HRFF-ovih probijačkih dana. 

Direktor HRFF-a ubrzo je raspršio dodatnu količinu dobrih vijesti za obožavatelje dokumentaraca i velikog Wernera Herzoga.

“HRFF i ove godine službeno započinje s dokumentarnim filmom. Riječ je o najnovijem ostvarenju Wernera Herzoga i njegovom istraživanju interneta, ‘Lo and Behold, Reveries of the Connected World’. Radi se o jednom od zapaženijih filmova ove godine. Na otvaranju ćemo također moći vidjeti posljednji film – mali dragulj – u karijeri ove godine preminulog iranskog redatelja Abbasa Kiarostamija, ‘Vodi me kući'”, rekao je Milat.

Iako ovogodišnji festival ne sadrži glavni tematski kompas, angažiranih filmova, naravno, neće nedostajati.

“Imamo čitav niz bijelih slonova, važnih recentnih dokumentarnih naslova uglednih filmskih autora, koji se naslanjaju na tematsku okosnicu prošlogodišnjeg festivala – još uvijek aktualnu migrantsku krizu: ‘Havarija’ Philipa Scheffnera; ‘Egzil’, novi film francusko-kambodžanskog autora Rithyja Panha, i još intimniji dokumentarac od ‘Slike koje nedostaje’; dva filma najznačajnijeg kineskog dokumentarista Wanga Binga, od kojih ‘Ta’ang’ govori o izbjeglicama u Južnoj Aziji…”, naglasio je direktor HRFF-a, posebno apostrofiravši ovogodišnjeg pobjednika DOK Leipziga.

“Kao vrh HRFF-ovih bijelih slonova bez sumnje bih izdvojio ‘Austerlitz’ Ukrajinca Sergeja Loznice, možda i najvažniji dokumentarac ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala. Naravno, po mojem senzibilitetu i nahođenju, ali ovaj film smatram njegovim najboljim karijernim ostvarenjem. Stavljam ga također među pet najboljih filmova 2016. godine u svim filmskim rodovima. Prava na ‘Austerlitz’ osigurali smo još prije njegove premijere u Veneciji i iznimno smo sretni što ga možemo prikazati u Zagrebu.

“Među odabrane autore spada i gostovanje provokativnog i značajnog izraelskog redatelja Eyala Sivana. Sivan posjećuje Zagreb prvi put nakon 2009. godine, a njegov dolazak organiziramo u suradnji s Restartom. Prikazat ćemo tri Izraelčeva filma, realizirati masterclass predavanje… U goste nam dolazi i Zosja Rodkevič, redateljica dokumentarca ‘Moj prijatelj Boris Njemcov’. Film o Putinovom disitentu Borisu Njemcovu naosvajao se dosta nagrada po svijetu, pokrivši temu nove vrste europskog disitentstva”, rekao je Milat pokoju riječ i ovogodišnjim gostima HRFF-a.

Nakon uvjetno rečeno glavnog programa u kinu Europa, prebacili smo se na filmove rezervirane za svježe digitalizirani MM centar zagrebačkog Studentskog centra.

“U MM centru prikazat ćemo eksperimentalno-dokumentarni, i iznimno politički film Debore Stratman, ‘Priče iz Illinoisa’, koji je nakon berlinske premijere poprilično odjeknuo u javnosti. Naš filipinski autor Lav Diaz – oličenje onoga što želimo promovirati ovim festivalom – vraća se na HRFF s dokumentarcem ‘Djeca oluje, knjiga prva’, prošle godine premijerno prikazanom na IDFA-i. Diaz je snimio radikalan film bez dijaloga – 137 minuta, djeca, beskućnici i monsunske kiše. Sretni smo jer možemo prikazati nešto drugačijeg Lava od uobičajenog, usput i održati kontinuitet njegovih filmova na HRFF-u.

“Vrijedi možda još istaknuti i filmove Kineza Shengze Zhua (‘Još jedna godina’), Amerikanke Natalie Bookchin (‘Ukratko’), Belgijanke Nine de Vroome (‘Ideja mora’)…”, zaključio je Milat najavno-programski dio HRFF-ove priče.

“14. HRFF sa sobom, dakle, nosi nešto više dokumentaraca od proteklih godina. Naglasio bih još to preseljenje u MM centar te praćenje autora do kojih nam je stalo. Iako nemamo problema s odazivom publike, prikazivati određenu eksperimentalniju vrstu filma u velikoj dvorani kina Europa, primjerice, za pet ili petnaest ljudi, možda nije baš najadekvatnije. Ipak, sad je lakše i s te strane. MM centar je sinefilska lokacija, pogotovo sada, tehnički opremljena. Želimo publiku naučiti da određene filmove samo tamo mogu pogledati.

“Uz česte redateljske goste HRFF-a, u potrazi smo i za novim filmskim imenima. Dobra je okolnost što nismo velik festival. Ne možemo imati tisuću različitih segmenata, ali možemo prikazati alternativnije forme. Nismo usko specijalizirani, stoga pokušavamo imati razinu programske reprezentativnosti, a i neku vrstu idiosinkrazije, slobode prikazivanja nama izuzetno bitnih filmova”, rekao je za kraj Petar Milat.