IntervjuiHrvoje Hribar: "Filmove ne radimo kako bismo svoj krajolik zasuli medijskim smećem"

Hrvoje Hribar: “Filmove ne radimo kako bismo svoj krajolik zasuli medijskim smećem”

|

U nedjelju je u Centru Kaptol svečano otvoreno dvanaesto izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDoxa. Prisutnoj publici u Dvorani 3 kina Cineplexx prigodnim su se govorima obratili Nenad Puhovski, direktor ZagrebDoxa; Hrvoje Hribar, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra te Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik.

Ravnatelj HAVC-a održao je zanimljiv i nadahnut govor, cijepljen od uobičajene frazeologije, a koji vam prenosimo u potpunosti.

Hrvoje Hribar na otvorenju 12. ZagrebDoxa:

“Povest ću vas nazad u školu u kojoj su mnogi od nas bili; u školu u kojoj su nas filmski filozofi i tehnolozi učili istim riječima, s jednom bitnom rečenicom koja otprilike ide: ‘Filmska slika – to je trag svjetla u filmskoj emulziji. Mi bi danas rekli – trag svjetla u digitalnom kaosu. Pravljenje filmova je ostavljanje tragova. Filmove ne radimo kako bismo svoj krajolik zasuli medijskim smećem, već kako bi ljudsko biće ostavilo neki trag.’

“To je ono što dokumentariste tako ispunjava ponosom te ih dovodi u savez sa zbiljom. Doista, kad ljudi jedni drugima ne bi ostavljali tragove, kad ne bi među sobom dijelili dokumente, kad ih ne bi raspačavali – kako kažu tajne službe – ne bi postojala povijest. Ne bi postojala tradicija. Kad ne bismo ekstradirali svoje filmske dokumente preko državnih granica, ne bismo imali međunarodnu pozornost niti svjetska sredstva, zar ne?

“To je ono strašno značajno u ovom poduzimanju ostavljanja tragova i traganja za istinom. To je ono što dokumentaristi – a svi smo jednom nogom dokumentaristi, svi koji radimo u filmu – vole čuti o sebi. S druge strane, da ne postoji duboka ljudska potreba da se dokumenti krivotvore, da jedni drugima lažemo, da stvarnost ne izokrećemo, da povijest naknadno ne mijenjamo, ne bismo imali ideologije a onda niti dokumentarne filmove.

“Dokumentarni film je jedna perverzno demokratska situacija u kojoj laž i istina idu ponekad naizmjence, ponekad usporedno, a mi svi koji volimo dokumentarni film volimo ga zato što volimo tu igru istine i laži; tu enigmu stvarnosti.

“Što je to stvarnosno u dokumentarnom filmu? Kad vam padne na pamet jedan genijalni dokumentarni film, recimo ‘Dvoboj’ Zrinka Matijević. Sjećate li se tog filma – stan u Novom Zagrebu, majka i dijete, i kada vas ugrize stvarnost i kažete: ‘Ovo je nevjerojatno. Kako je moguće da je ovo snimano?’ Kad gledate prvu sekvencu ‘S one strane’ Zrinka Ogreste, početna scena je nevjerojatno stvarna.

Ksenija Marinković govori stvarnu rečenicu u potpuno stvarnoj ordinaciji, zvoni jedan stvarni telefon, tamo je neki stvarni glas… Opet vas grize stvarnost, možda na neko drugo mjesto. Što ćemo s tim? Reći će: ‘A dobro, ti su ljudi ipak glumci, netko je napisao taj tekst…’ Ja se pitam: ‘Tko smo mi? Da li smo mi također glumci? Govorimo li zaista isključivo svoj tekst? Koliko je u toj predodžbi sustav, a koliko struktura u našem egu zbog kojeg glumimo sve uloge u ovome što zovemo stvarnošću?

“Negdje na rubu toga igraju se dokumentarci – i zato vas golicaju, i zato ih toliko volimo. Ako je nešto stvarno u ovom teško odredivom svjetlu naših snova, fikcija, ideologija i ideja, sigurno da je oko koje gleda film na platnu – stvarno.

“Vi ste stvarni, prijatelji moji. Ono oko iza kamere je stvarno. Sve što možemo je da se podružimo i da budemo zajedno u ovom ritualu rasprave i osjećanja onog što su nam ponudili ljudi koje rade film. I još je nešto stvarno – Nenad Puhovski i njegov tim, njihova energija. Dvanaest dokumentarnih svečanosti i dvanaest godina u nizu je vrlo stvarno, kao što je stvarna i hrvatska kinematografija kojoj je dokumentarni film samo jedan stvarnosni dio.

“Želim da osjetite sve to sudjelujući u dvanaestoj svečanosti hrvatskog dokumentarnog filma, da uživate u filmu i, naravno, u onom što slijedi nakon toga – a to je jedini film kojeg ne možete izbjeći, sama stvarnost. Za taj film ulaznicu smo svi dobili u rodilištu i tu stvarnost ćemo morati gledati. Želio bih da znademo da ćemo ponešto vjerojatno morati i sami izvesti.”

Povezani tekstovi

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

Rada Šešić: “Hrvatski autori ove godine na DOKUart dolaze s izuzetno odvažnim filmovima”

Selektorica bjelovarskog festivala DOKUart, Rada Šešić, za Dokumentarni.net najavljuje jubilarno, dvadeseto izdanje ove filmske manifestacije.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.