PočetnaVijestiOkreću li europske televizije leđa dokumentarnoj industriji?

Okreću li europske televizije leđa dokumentarnoj industriji?

|

Dok u Americi zaslugom Amazona i Netflixa između ostalih, dokumentarno tržište doživljava procvat, u Europi je situacija potpuno drugačija, piše ScreenDaily.

Nedavno završeni Međunarodni festival dokumentarnog filma u Amsterdamu – IDFA, donio je nastavak zabrinjavajućeg trenda opreznog hodanja po jajima od strane javnih televizija.

Unatoč zlatnom dobu dokumentaristike – samo u Ujedinjenom kraljevstvu ove je godine u kino distribuciji prikazano osamdesetak dokumentaraca – diljem Starog kontinenta televizije smanjuju izdvajanja za nefikcijska ostvarenja, paralelno otvarajući prostor gledanijim i profitabilnijim reality programima.

Svaka “Amy” (Asif Kapadia, 2015.), navodi se u članku, sa sobom donosi desetke dokumentarnih filmova s ograničenom distribucijom, koji često u potpunosti promaše prikazivački slot na nekoj od europskih televizija. Što takav razvoj događaja znači za same dokumentariste, koji u velikoj većini slučajeva jedva uspijevaju krpati osnovne troškove snimanja, ne treba posebno ni napominjati.

“Suočavamo se s pravom krizom financiranja dokumentarnih filmova od strane televizijskih nakladnika. Popularnost, uspjeh i doseg dokumentaraca nije povezan s njihovim financiranjem. U Europi su dokumentarni filmovi uvijek bili financijski potpomagani od strane javnih televizija”, rekao je Nick Fraser, direktor BBC-jevog dokumentarnog serijala “Storyville”, istaknuvši pozitivnu ulogu Netflixa i Amazona u SAD-u koji će, po njegovom mišljenju, dokumentarnom rodu na tim prostorima osigurati lijepu budućnost i dodatne mogućnosti.

I doista, Netflix uistinu nudi solidne uvjete pri otkupljivanju i produkcijskim dealovima unutar kuće, no od autora zauzvrat traži potpuno odricanje od svih daljnjih prava – stvari oko kojih tamošnji dokumentaristi nemaju jedinstveno mišljenje.

Na Starom kontinentu, međutim, primat drži u pravilu defetistička strana medalje. “Trenutno se nalazimo u iznimno lošoj situaciji”, slaže se i Paul Pauwels, direktor Europske dokumentarne mreže. “Radi se o manjku poštovanja prema dokumentaristici unutar televizijskih struktura, kao i manjku znanja. Filmovi koje gledate u kinima predstavljaju tek dva posto ukupne dokumentarne proizvodnje.”

Ovlasti televizijskih urednika zaduženih za biranje programa također su izgubile na snazi, pa je cijeli kupoprodajni proces postao nemjerljivo zamorniji i kompliciraniji, upozorava na kraju teksta autor Geoffrey Macnab.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.