Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Koyaanisqatsi”
Kultnim dokumentarcem kojim je redatelj Godfrey Reggio “pokušao razotkriti ljepoticu u zvijeri”, “Koyaanisqatsi” (1982), počet će u Klubu Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 29. siječnja u 19 sati, Lenićeva lista – novi program posvećen dokumentarnom filmu redatelja i filmskog kritičara Elvisa Lenića.
Spomenut program Elvis Lenić – kako stoji u priopćenju – posvećuje dokumentarcima različitih tematika i stilskih pristupa. Namjera je obuhvatiti filmove različitih godišta i kinematografija, kao i rubna ostvarenja koja koketiraju s drugim filmskim rodovima (eksperimentalnim, igranim itd.), rukovodeći se prvenstveno umjetničkim, a ne trendovskim kriterijima.
Prvi i najpoznatiji dio Qatsi trilogije kojom se sagledavaju različiti aspekti odnosa između ljudi, prirode i tehnologije, a koju još čine “Powaqqatsi” (1987) i “Naqoyqatsi” (2002), sniman je od 1975. do 1982. godine. Naziv filma u čiju je izradu Reggio uključio dvojicu ključnih suradnika – majstora fotografije Rona Frickea i kompozitora Philipa Glassa – riječ je Hopi indijanaca kojom se označava život izvan ravnoteže.
Dokumentarac nema tradicionalnu radnju nego se pretežno sastoji od slow motion i time-lapse snimaka gradova i prirodnih krajolika diljem SAD-a. Vizualna simfonijska pjesma ne sadržava dijaloge niti narativni glas – ona proistječe iz nizanja i suprotstavljanja slika i glazbe.
“Ovi su filmovi bez riječi ne zbog manjka ljubavi spram jezika već zato što je on u stanju golemog poniženja. Jezik više ne opisuje svijet u kojem živimo“, objasnio je Reggio razlog nedostatka dijaloga. Na jednom drugom mjestu napomenuo je kako takve filmove radi jer želi istrgnuti tradicionalni dio – radnju, karakterizaciju i priču – i u prvi plan staviti okolinu koja drugdje najčešće služi kao kulisa.
Cilj Qatsi filmova je stvaranje iskustva, dok na gledateljima preostaje iščitavanje značenja. Reggio je također istaknuo kako u njima nisu obrađene posljedice tehnologije i industrije. Nisu u pitanju one, smatra redatelj, nego činjenica da sve stvari koje nas okružuju poput politike, obrazovanja, državnih i financijskih struktura, jezika, kulture i vjere – postoje unutar tehnologije.
“Mi ne upotrebljavamo tehnologiju, mi ju živimo. Tehnologija je postala sveprisutna poput zraka kojeg udišemo“, rekao je Reggio.
