Foto: Manfred Werner
Kraj sezone u MM Centru obilježit će trodnevno druženje (17-19. prosinca) s jednim od najzanimljivijih suvremenih europskih autora, austrijskim redateljem Ulrichom Seidlom. U SC-u će biti prikazani Austrijančevi rani dokumentarni radovi, od filma o granicama između Istočne i Zapadne Europe, “Losses to be expected” iz 1992. godine, preko možda najpoznatijeg Seidlovog nefikcijskoj ostvarenja o ljudskom odnosu prema kućnim ljubimcima, “Animal Love” (1996).
“Neki ga austrijski kritičari slobodno nazivaju čudovištem, ali Ulrich Seidl je prije svega važan autor”, istaknuo je jednom prilikom Werner Herzog. Iako sam za sebe kaže da nije prvenstveno dokumentarist, a i svoje je najveće uspjehe postigao briljantnom igranom trilogijom “Raj” (“Ljubav”, “Vjera” i “Nada”), Ulrich Seidl je ipak ponajviše visokih kreativnih dosega ostvario u dokumentarnom filmskom rodu, u kojem je društveno i politički važna pitanja preveo u specifičan, vizualno upečatljiv filmski jezik.
Ipak, Seidl je prije svega humanist koji se uspješnije od svojih suvremenika zagledao u bolesnu europsku nutrinu, bez zadrške i odmaka. Estetika ružnoće u njegovim filmovima igra važnu ulogu, a iako se ponekad čini da nam otvara prozor u čudne, bizarne i mračne svjetove, Seidl, naravno, radi nešto potpuno suprotno. Svijet koji gledamo je naš vlastiti, a svi smo njegovi protagonisti. Priznati nešto tako neobično je zahtjevno i mučno, a zbog toga je Ulrich Seidl svojevrsni duhovni nasljednik Thomasa Bernharda, koji je u Austriji doživljavao slične reakcije i osporavanja.
Ulaz na sve projekcije je slobodan.
Raspored projekcija:
“Gubici očekivani” / “Mit Verlust ist zu rechnen” / “Losses to be expected” (1992)
- Zemlja podrijetla: Austrija
- Trajanje: 118 minuta
Sinopsis: Zima, 1992. U malom austrijskom selu blizu češke granice živi stari udovac Sepp Paur. Zalihe hrane koje je njegova pokojna supruga ostavila u ledenici gotovo su potrošene. Vrijeme je da Sepp potraži novu ženu, a za oko mu zapinje udovica Paula koja živi u susjednom selu. Nažalost, s druge strane državne granice…
Dokumentarni film o dvoje ljudi i dva sela, ali i gubitku doma, mladosti, ljubavi… “Nakon nekog vremena više nije bilo važno na kojoj smo strani granice”, rekao je Seidl. Uobičajena dihotomija Istoka i Zapada, ona siromaštva i prosperiteta, kroz filmu je jednostavno nestala. Zamijenile su je univerzalne teme: usamljenost, neispunjena očekivanja, starost i smrt. Kao i obično, u savršenoj seidlovskoj ravnoteži između komičnih i tragičnih aspekata života, bez ijednog trenutka patronizirajućeg odnosa spram protagonista.
18. prosinca, 20 sati
“Bliski prijatelj”/ “Der Busenfreund” / “The Bosom Friend” (1997)
- Zemlja podrijetla: Austrija
- Trajanje: 60 minuta
Sinopsis: Portret Renea Rupnika, bivšeg učitelja matematike starog pedesetak godina koji živi s majkom, okružen zidovima smeća, papira i novina koje je kroz godine skupio. Opsjednut je ženskim grudima, a u svojoj fantaziji živi sa Sentom Berger, austrijskom filmskom zvijezdom kojoj se već godinama divi.
Pogledao je sve njezine filmove, skupio gomile njezinih fotografija… U stvarnom životu vidio ju je samo u kazalištu, na predstavi koju je gledao pedesetak puta. Seidl nam pokazuje njegov svakodnevni život, uz duge monologe u kojima Rupnik pojašnjava svoje opsesije i želje.
“Slike s izložbe” / “Bilder einer Ausstellung” / “Pictures at an exhibition” (1995)
- Zemlja podrijetla: Austrija
- Trajanje: 45 minuta
Sinopsis: Što moderna umjetnost znači za prosječnog posjetitelja muzeja? Seidl poziva stručnjake i obične ljude da razgovaraju o modernoj umjetnosti, navodeći ih tako da nam približe svoje vizije, snove i strahove, a naposljetku i razmišljanja o seksualnosti i smrti.
19. prosinca, 20 sati
“Životinjska ljubav” / “Tierische Liebe” / “Animal Love” (1995)
- Zemlja podrijetla: Austrija
- Trajanje: 120 minuta
Sinopsis: Ljudi u veliki gradovima, ljudi u Beču, izolirani i razočarani međuljudskim odnosima. Usamljeni ljudi kojima psi, zečevi i ostali kućni ljubimci znače mnogo više nego što bi vjerojatno trebali… “Životinjska ljubav” je zaista mučna, opora i vizualno fascinantna studija očaja.
“Moja osnovna ideja za ovaj film bila je prilično radikalna. Zamislio sam film u kojem muškarci ili žene sa svojim ljubimcima rade stvari koje rade parovi: razgovaraju, jedu, maze se, brinu jedni za druge, spavaju u istom krevetu… Film potpuno lišen svake komunikacije između ljudskih bića”, pojasnio je Seidl. “Nikad nisam tako izravno gledao u pakao”, dodao je veliki Werner Herzog.
