Ukupno deset dokumentarnih filmova vidjet će hrvatska publika u sklopu 12. Human Rights Film Festivala koji će se od od 8. do 12. prosinca održati u zagrebačkom Kinu Europa. O najnovijem izdanju filmskog festivala o ljudskim pravima razgovarali smo s njegovim direktorom, Petrom Milatom, koji je zajedno s Igorom Markovićem i Oliverom Sertićem stiskao programske škare ovogodišnjeg HRFF-a.
Zaljubljenike u filmsku umjetnost očekuje uzbudljivo razdoblje u kojem će se, što se tiče dokumentarnog dijela programa, moći družiti s Fionom Lloyd-Davies, autoricom “Klica nade” / “Seeds of Hope” (2013), potresnog dokumentarca o kongoanskim silovanjima; redateljima (Aleksej Solodunov i Dmitri Stojkov) brutalnog prikaza ukrajinskih prosvjeda na Majdanu, “Sve je u plamenu” / “All Things Ablaze” (2014) te prisustvovati masterclassu Arasha T. Riahija, redateljske polovice aktivističke “Svakodnevne pobune” / “Everyday Rebellion” iz 2013. godine.
“Odlučili smo se na dizanje kvalitete filmova koje prikazujemo, nauštrb neke širine. Ne radi se samo o pitanjima publike i gledanosti. Bitno je i u kakav kontekst stavljamo pojedinačne naslove. Mislim da ne trebamo biti lažno skromni – što se tiče samog sadržaja, imamo vrlo profiliran festival. To je onaj plus koji nam ponekad omogućuje uvrštavanje određenih filmova koje bismo s obzirom na veličinu i međunarodni značaj festivala, inače teško mogli dobiti”, rekao je na početku intervjua Petar Milat, apostrofirajući zatim brojna iskušenja s kojima se organizatori filmskih manifestacija iz godine u godinu moraju boriti.
“Festivalska forma kao takva organizatore često sirenskim zovom dovodi u iskušenje. Poslije nekog vremena žele imati sve naj, nakače se kao na drogu – govorim o želji povećanja kvalitete, veličine festivala, crvenom tepihu, gostima. Dakle, svim mogućim kriterijima. Uvijek se može više, bolje, pametnije, revolucionarnije… S te strane nama selektorima bitno je napraviti korak unazad. Ograničiti se, malo stati i ne dopustiti povlačenje za takvim stvarima.”
“Iznimno sam zadovoljan s dva-tri dokumentarna naslova za koje smatram da su bili bitni. Tako prikazujemo ‘Pogled tišine’ Joshue Oppenheimera koji će vjerojatno postati kultan kao i ‘Čin smaknuća’. Bio nam je zanimljiv i ‘Maidan’ Sergeja Loznice, ali njega će prikazati naše kolege sa ZagrebDoxa. ‘Sve u plamenu’ (govori o istim ukrajinskim prosvjedima, op.a.) je drugačiji film, strastven, moćan…”, počeo je Milat s najavom dokumentarnog dijela 12. HRFF-a.
“Dosta nam je bitna ‘Državna matura’, film o gimnazijalcima iz Konga kojeg smo rano zakaparili. To je baš pravi, fini dokumentarac. Možda nespektakularan, ali je potresan i film koji mi je baš prirastao srcu. Iz godine u godinu pokušavamo biti aktualni, pa neka ostvarenja uzimamo dosta kasno u program. ‘Epizoda na moru’ je također dosta interesantan i predivno snimljen film. Govori o ribarima u trenutku kad ribarstvo u Nizozemskoj nestaje. To je stiliziran, ali po nekoj svojoj poetici meni jako drag film.”
Za Milata nema dvojbe – organizacija filmskih festivala često zalazi i u natjecateljske vode.
“Film i filmski festivali su najkompetitivniji okvir koji možemo zamisliti na razini konzumacije kulture. Nigdje ne postoji takva konkurencija kao oko filmskih festivala. S te strane – to treba iskreno reći – za određenu vrstu filmova i novac igra neku ulogu. Osim ako se ne radi o premijerama hrvatskih filmova, natjecanje za najvažnije naslove dobrim dijelom postaje pitanje novca”, iskren je direktor HRFF-a, za kraj istaknuvši zadovoljstvo programskim kursom domicilnih festivalskih kuratora.
“Kad biramo film – to mi je bitno – pokušavamo naći niz, neku crvenu nit. Ne po svim temama i filmovima, jer je to nemoguće. Ako gledamo hrvatske filmske festivale, smatram kako su postali umjetničkiji, orjentirani na art film. Mislim da se nitko u Hrvatskoj – i što se tiče igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma – ne može potužiti na manjak važnih naslova koje može pogledati po pristupačnim cijenama”, zaključio je u pozitivnom tonu Petar Milat.
