5. Starigrad Paklenica Film Festival nije obilovao vrhunskom dokumentarnom produkcijom, ali se tu i tamo znalo naći zlatnih grumena poput Glavonićevog “Živana Pujića Jimmyja” (2009), svojevrsne ode izgubljenoj postratnoj čardak generaciji s balkanskog poluotoka.
U međuvremenu je srpski redatelj dodatno pekao (i ispekao!) dokumentaristički zanat, a kruna svega došla je četiri godine kasnije s filmom “Živan pravi pank festival” (2014), koji se može pohvaliti s poprilično zavidnim festivalskim urodom (Cinéma du Réel, Cinema City, Beldocs, Bruxelles Film Festival, DokuFest).
I dalje je Ognjenu Glavoniću – baš kao i u prvom “Živanu” – u centru pozornosti pankerski zanesenjak iz Tomaševca, Živan Pujić zvani Jimmy. U “Festivalu” je, međutim, kompletan fokus prešaltan na pripreme za najnovije izdanje TLO Festa, kojem njegov glavni junak godinama (utopijski) pokušava udahnuti život.
Ništa se na prvi pogled nije promijenilo u svakodnevnici tomaševačkog glazbenog entuzijasta, osim dodatnog povlačenja ionako defanzivno orijentirane čeone linije kose. Valjda to nekako spada u rok službe. Pa i te bore koje život znače – za razliku od dasaka – odavno od dječaštva i pripadajućih iluzija cijepljenih.
Glavonićev dinamični verite hvata umornijeg, konsterniranijeg i pomalo dezorjentiranog Pujića kako dribla muku s organizacijskim nedaćama svog festivala. S tek parsto dinara u džepu, okolinom koja je odrasla na Dari Bubamari i vlastitim America or bust demonima, Jimmy ponovno ulazi u borbu s okolnim vjetrenjačama, manjkom institucionalne potpore i curećim vremenskim pijeskom.
U takvoj, istovremeno poluluđačkoj i obamrloj tomaševačkoj mikroklimi, među dobro poznatom kohortom lokalnih sveznalačkih domorodaca, svaki telefonski poziv, instaliranje vreća za smeće ili dogovaranje cijene prijevoza, praktički je mortalkombatska borba na život i smrt. Bez trenutka odmora. Bez reflektivnih intermezza. Tomaševački 24 s Jackom Bauerom kao mogućim gostom iznenađenja.
Ono što je u “Živanu Pujiću Jimmyju” fantastično funkcioniralo – uvid u donkihotovsku borbu pojedinca protiv zakržljalog mentalnog sistema – u “Živan pravi pank festival” djeluje pomalo neiskreno, nakaradno i nezrelo. Sada već blizu ili možda mrvicu preko tridesete, neizgovorena riječ ideal iz Jimmyjevih usta zvuči nekako odsutno i šuplje, pogotovo kad i dalje živiš u neožbukanoj straćari s izvanredno funkcionalnim poljskim wc-om.
Tako u svojevrsnoj komediji psihotične zabune gledamo nesumnjivo inteligentnog pojedinca kako se muči s doslovce svakom organizacijskom stepenicom, od nabavka obične žarulje do očajničkog okrupnjavanja radne snage neposredno prije početka festivala.
Nevoljen od jednih, prezren od drugih, zaboravljen od trećih. Živan je u svojoj autsajderskoj avanturi apsolutno i bez ikakve sumnje… Sam.
“Živan pravi pank festival” možemo gledati i kao filmsku alegoriju kaotičnog života Glavonićevog junaka, iako nam redatelj (namjerno ili ne) prešućuje cijelu stranu tek natuknute Živanove hospitalizacije u mentalnoj ustanovi.
Ono što je u “Živanu Pujiću Jimmyju” fantastično funkcioniralo – uvid u donkihotovsku borbu pojedinca protiv zakržljalog mentalnog sistema – u “Živan pravi pank festival” djeluje pomalo neiskreno, nakaradno i nezrelo. Sada već blizu ili možda mrvicu preko tridesete, neizgovorena riječ ideal iz Jimmyjevih usta zvuči nekako odsutno i šuplje, pogotovo kad i dalje živiš u neožbukanoj straćari s izvanredno funkcionalnim poljskim wc-om.
“Jesi li svjestan tog ludila?”, pita ga prijatelj u samom katarzičnom finišu filma kada Živan izbroji točno dvanaest prodanih festivalskih ulaznica. Granica između ludila i vizionarstva. Je li ona u ovom slučaju toliko debela?
Glavonićev film narativno je solidan poput čelika, ustrojen kao produžetak svog junaka a ne čovjeka koji gospodari objektivom kamere. Uklopivši se s okolinom – zahvaljujući povjerenju kako Živana tako i sporednih likova – srpski redatelj gotovo je uspio provesti industrijsku dokumentaciju okoline, postići estetiku pokretnih nadzornih kamera u kojoj snimani subjekti zaboravljaju na prisutnost iste.
Precizan, čist i s jasnom redateljskom vizijom, “Živan pravi pank festival” spada u vrh recentne regionalne dokumentarne ponude. Pogledajte najprije film “Živan Pujić Jimmy” istog autora, nećete biti razočarani.
