U nekom Picardovom paralelnom svemiru, kratki dokumentarac “Čistači” (“Oi katharistes”, 2012), grčkog redatelja Konstantinosa Georgousisa, izvrsno bi poslužio kao fašistički dokumentarni manifest, pogodan za svaku DVD kolekciju domaćica koje drže do sebe. Srećom po ostatak tolerantnije svjetske populacije, prostorno-vremenska crvotočina još uvijek nije doživjela svoju širu namjenu, pa su protagoniste “Čistača” sinoć u Europi – vjerojatno kao i u većini ostalih europskih kina – uglavnom dočekivali posprdni komentari i generalno odmahivanje glavom.
Sniman u predizborno vrijeme, a dovršen netom nakon službenih grčkih parlamentarnih izbora, “Čistači” prate djelovanje tamošnje ultra-desničarske stranke Zlatna zora, koja je iznenađujuće osvojila sedam posto ukupnih glasova te 21 mjesto u grčkom parlamentu. I unatoč svim mjerama opreza, apotekama i nuspojavama pojačanim gomilom pogledanih dokumentaraca, nitko nas nije mogao pripremiti na polusatni fašistički nuklearni brain fuck iz svjetske kulturne kolijevke.
Kako nam je nakon projekcije rekao i sam redatelj, mnogo stvari se promijenilo u odnosu na vrijeme snimanja “Čistača” prije godinu i pol dana. Neki članovi stranke završili su u zatvoru zbog dva ubojstva, a i sama grčka država pojačala je nadzor nad Zlatnom zorom.
Simpatičnom redatelju “Čistača” trebalo je poprilično vremena u misiji infiltriranja u redove kontroverzne stranke, no vjerojatno niti on nije očekivao toliko otvorenu, neskrivenu i verbalno brutalnu rasističku artiljeriju uperenoj prema sugrađanima s drugačijim izgovorom riječi kockoglavi. Prateći nižepozicionirane članove Zlatne zore, Georgousis je svojom kamerom dokumentirao duboko ukorijenjeni grčki antisemitizam, čiji je hobotnički krak dodatno narastao uslijed već dobro poznate ekonomske krize države na balkanskom poluotoku.
“Oni jedu pse!” “Treba dovesti dobermane da im pojedu djecu!” “Moramo ih poslati u koncetracijske logore”, samo su dio predizbornog repertoara Zlatnozoraša u cilju čišćenja vlastitih naselja od nepoćudnih stranaca koji su, po njihovom mišljenju, glavni uzročnici grčke ekonomske mizerije. “Kad odu, onda ćemo imati posla”, kaže nedugo zatim jedan od glavnih likova Georgousisovog odličnog dokumentarca. Još koji trenutak kasnije, isti taj stariji gospodin, koji je tjerao stranu djecu s njegovog igrališta, priznaje kako ima dijete iz prošle veze. S gospođicom iz Rusije, naravno… Predivno.
Kako nam je nakon projekcije rekao i sam redatelj, mnogo stvari se promijenilo u odnosu na vrijeme snimanja “Čistača” prije godinu i pol dana. Neki članovi stranke završili su u zatvoru zbog dva ubojstva, a i sama grčka država pojačala je nadzor nad Zlatnom zorom. No koliko god pritvorili pripadnika ove, u normalnim okolnostima periferne stranke, ostaje zamrznuta povijesna činjenica o službenom davanju legitimiteta jednoj promašenoj, nihilističko-rasističkoj ideološkoj dogmi. Putem kojim je, nažalost, nedavno krenula i naša draga kifla…
