Jeste li ikad razmišljali o sudbinama stotina, pa i tisuća pogrešno okrivljenih zatvorenika koji nevini okajavaju bogtepitaj čije grijehe po bjelosvjetskim zatvorskim rupčagama? Možete li zamisliti da vas jednog dana, bez nekog naročito jasnog i očiglednog razloga, na cesti pokupi policija i riječima “učinio si to i ne pravi se glup”, istrese u lokalnu policijsku postaju? A onda, nekoliko mjeseci kasnije, da vas uslijed iskaza sumnjivih svjedoka, sud – gotovo ratno nerazumijevajuće prijeki sud vlastite države – osudi na 20 godina strogog zatvora?
Meksički dokumentarac “Okrivljen” / “Presunto Culpable” (2008), redatelja Roberta Hernandeza i Geoffreyja Smitha (“The English Surgeon”), govori o upravo jednoj takvoj sudbini – onoj Meksikanca Joesa Antonija Zunige-Toña – pogrešno osuđenog za ubojstvo muškarca u Mexico Cityju 2005. godine. Unatoč brojnim svjedocima koji su svjedočili u njegovu korist, klimavosti policijskih iskaza i generalnom manjku dokaza, Zuniga je svejedno osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, a tek formalno-činovničkim propustom bivšeg odvjetnika ovaj Meksikanac dobio je drugu priliku dokazati svoju nevinost. Ovaj put pred budnim okom dokumentarnih kamera…
“Okrivljen” je nemilosrdno iscrpan i kirurški precizan uvid u stanje inertnog i nezainteresiranog meksičkog pravosudnog aparata, kojem za razliku od ostalih zapadnih demokratskih sustava, najprije rudarski morate dokazivati vlastitu nevinost. Naravno, pod uvjetom da vas dežurni sudac uopće odluči saslušati (93% okrivljenika ne dočeka izlaganje vlastite obrane pred dežurnim sucem).
“Okrivljen” je nemilosrdno iscrpan i kirurški precizan uvid u stanje inertnog i nezainteresiranog meksičkog pravosudnog aparata, kojem za razliku od ostalih zapadnih demokratskih sustava, najprije rudarski morate dokazivati vlastitu nevinost. Naravno, pod uvjetom da vas dežurni sudac uopće odluči saslušati (93% okrivljenika ne dočeka izlaganje vlastite obrane pred dežurnim sucem).
Zahvaljujući vlastitim dokumentarno-ronaldinhovskim driblinzima, redateljski dvojac Hernandez-Smith uspio je ishoditi dozvole za nazočnost vlastitih kamera na ponovljenom suđenju nesretnog Toña. Konačni rezultat – kafkijanski dokumentarni prikaz zahrđalog i anakronog meksičkog sudstva – nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim, a završno suočavanje između okrivljenika i mladića koji ga je zamijenio s pravim ubojicom (“dopusti mi da normalno živim svoj život i reci da si lagao”), spada među najviše zabilježene emotivne vrhunce svjetske dokumentarne produkcije…
Ne, dokumentarac “Okrivljen”, koji se bez problema može promatrati i kao vrhunska allymcbealovska televizijska sudska drama, definitivno ne spada u uobičajeni svjetski dokumentarni štanceraj. Hernandezova i Smithova kamera nijemi je promatrač jednog duboko okoštalog sustava u kojem su policijska priznanja o podebljavanju dokaza nauštrb okrivljenika i sudska lijena nesposobnost uglavnom pravilo, više nego zalutala iznimka.
S druge pak strane, ovo meksičko dokumentarno ostvarenje nije bez očiglednih mana. Robert Hernandez i Geoffrey Smith snimili su izvanrednu mikrorazinsku studiju često nepravedne borbe nebitnog i zapostavljenog pojedinca protiv problematičnog državnog aparata. Za najvišu ocjenu, međutim, željeli smo vidjeti i širi tamošnji političko-sociološki kontekst koji bi dodatno rasvijetlio pozadinski aspekt kaotičkog meksičkog sudskog sistema. “Okrivljen” je i bez navedenih zamjerki iznimno gledljiv i upečatljiv dokumentarac.