Mlada autorica Dana Budisavljević već je poprilično dugo aktivna na domaćoj dokumentarističkoj sceni. Surađivala je na dokumentarcima “Godine hrđe” Andreja Korovljeva, “Novo, novo vrijeme” Igora Mirkovića i Rajka Grlića te s Davorom Šarićem radila TV serijal “Veliki brodolomi Jadrana”.
Za svoj film “Sve 5” (2003), o prostitutki i porno glumici Lidji Šunjergi, osvojila je Grand Prix na Danima hrvatskog filma. Dvije godine kasnije, zajedno s Nenadom Puhovskim, osniva dokumentarni festival Zagreb Dox. U svojem najnovijem ostvarenju – “Nije ti život pjesma Havaja” (2012) – za kojeg je također ovjenčavana lovorikama (nagrada publike na Zagreb Doxu 2012. i Best Balkan Newcomer priznanje u Prizrenu iste godine), redateljica je fokus kamere prebacila na sebe i vlastito suočavanje s demonima iz prošlosti.
Što biste rekli vlastitom djetetu da vam otvoreno prizna vlastitu homoseksualnost? Uputili ga na liječenje? Ravnodušno slegli ramenima? Plakali i rujno vino pili? Pustili mu ranog Vucu i pokušali suptilno odgejati? Slična pitanja vjerojatno su se rojila i po glavi Dane Budisavljević, prije nego što je krajem tisućljeća svojim roditeljima napokon priznala vlastiti afinitet prema drugom spolu.
I unatoč sređenoj i uglavnom razumijevajućoj obitelji, reakcije ukućana na novu informaciju bile su podijeljene, kilometrima daleko od redateljičinih želja i pomalo nerealnih očekivanja. “Nisi valjda u drugom stanju?”, prisjeća se njezin otac svojeg prvog pitanja prije nego što će Dana zauvijek zakoračiti putem s kojeg više nema povratka. Trudna nije bila. Niti blizu.
Ali nije bilo ni – drugog izlaza. Istina je morala napokon izaći na površinu, a nakon osam godina raznih propalih eksperimenata sa suprotnim spolom, došlo je vrijeme za potpuno razotkrivanje. “Mama, tata, ja sam gay!”. Šok. Nevjerica. Ravnodušnost. Reakcije su bile različite, ali u Daninu seksualnost nije sumnjao baš nitko. Nitko, osim bake koja je jedina nanjušila skandal i provalila buduću neželjenu ekskluzivu Budisavljevićevih.
“Nije ti život pjesma Havaja” je i posveta jednom urbanijem, hipijevski rastresenom i građanskom Zagrebu. Suptilni i decentni spomenik obrazovanoj i ponosnoj izumirućoj srednjoj klasi. Neverbalni svevremenski roditeljski poster: “Nije nam jasno, nismo baš pretjerano oduševljeni, ali ti si naša kćer i mi te volimo. I zato ćemo te pokušati razumijeti”.
“Stvari su duboke, a razgovor o njima je nezgodan”, kaže Danina mama. “Moje vrijednosti su moje vrijednosti, ne mogu ja to iščupat iz sebe”, zaključuje najfascinantniji član obitelj Budisavljević. Žena koja govori tri jezika, koja je proputovala pola svijeta, ali i koja je i sama imala burnu i nesvakidašnju prošlost. I žena koja je linearnim slijedom očekivanih događaja mirovinu htjela ispuniti vriskom i pokakanim gaćama budućih unuka. Da, definitivno joj nije bilo drago…
Desetak godina kasnije nakon sudbonosnog micanja Mt. Everesta s pleća, Dana Budisavljević se u dokumentarcu “Nije ti život pjesma Havaja” ponovno prisjeća traumatičnih događaja iz tih turbulentnih vremena. Stol, par stolica i kamera. Roditelji, brat i rezanje neugode s dokumentarnom motornom pilom. Pitanje “Kako ste vi prihvatili moju homoseksualnost”, sada i za pravo. Za bakice s Dolca, hipstere iz kina Europa i bijelu kršćansku Hrvatsku. Za neke druge Dane koje neće morati snimati filmove slične tematike. I koje neće morati zaokruživati “protiv” i bježati od dežurnih referendumskih lovaca na vještice.
“Nije ti život pjesma Havaja” je i posveta jednom urbanijem, hipijevski rastresenom i građanskom Zagrebu. Suptilni i decentni spomenik obrazovanoj i ponosnoj izumirućoj srednjoj klasi. Neverbalni svevremenski roditeljski poster: “Nije nam jasno, nismo baš pretjerano oduševljeni, ali ti si naša kćer i mi te volimo. I zato ćemo te pokušati razumjeti”.
Dana Budisavljević je snimila izvrsni segmentirani autoportret, zahvativši i puno širi kontekst od početno planiranog. Progovorivši o vlastitim strahovima, redateljica je i svojoj obitelji dopustila isto te pripremila teren za oprost i konačno zbližavanje. Jedan krug je zatvoren. Mogu li se napokon i drugi početi zatvarati na sličan način?