PočetnaRecenzije"The Bridge" - Posljednji pogledi s tamne strane američkog arhitektonskog ponosa

“The Bridge” – Posljednji pogledi s tamne strane američkog arhitektonskog ponosa

|

Sasvim je običan dan na mostu Golden Gate u San Franciscu. Gigantski bijeli kruzer svojim putnicima upravo nudi uvid u djelić američke mitologije. Veslači odrađuju svoj uobičajeni jutarnji trening. Lokalni školarci po tko zna koji put prelaze dobro poznatu destinaciju. Korak dalje, turisti istu veličanstvenu građevinu gledaju s pogledima novorođenčadi. Fotografiranje, opipavanje, navirivanje. I strahopoštovanje… Par sekundi kasnije, u kadar ulazi prosječan, po ničemu neobičan gospodin u pedesetima. Crvena kapa, zelena majica i traperice.

Nakon sekunde-dvije oklijevanja, muškarac se penje na zaštitnu ogradu i gotovo u istom potezu skače u hladnu vodu Tihog oceana. Sve je gotovo za manje od pet sekundi… Za obične promatrače nevjerojatan prizor. Za službenike na mostu i tamošnje policajce sasvim uobičajen – “to se stalno događa” dan.

Most Golden Gate u San Franciscu dovršen je 1937. godine i ubrzo postao prepoznatljivim simbolom tog kalifornijskog grada, ali i krunski dragulj američke arhitektonsko-inženjerske izvrsnosti. Sada već mitski crveni viseći most – čiji lukovi dosižu visinu od 227 metara, a ukupna dužina gotovo tri kilometra (2737 metara) – preko tjesnaca Golden Gate povezuje San Francisco s gradovima okruga Marin.

Po neslužbenim procjenama, to remek-djelo američke arhitekture vjerojatno je najfotografiraniji most svih vremena, koji gradskom budžetu godišnje priskrbi milijune turističkih dolara. Nažalost, most Golden Gate je nakon kineskog mosta Nanjing, “najomiljenija” svjetska građevina samoubojica, pa se te tako barata podatkom – opet neslužbenim – o 1500 osoba koje su odlučile okončati svoj život skokom s ovog kalifornijskog mosta.

Redatelj Eric Steel, kamerman Peter McCandless i ostatak malene filmske ekipe cijelu su 2004. godinu posvetili snimanju mosta Golden Gate, usmjerivši fokus svojih kamera upravo prema tom nesretnom dijelu američke populacije. Opremljeni kamerama s obje strane mosta, ukupno su snimili 24 samoubojstva te godine, a zbog pravovremene reakcije u suradnji s policijom, uspjeli su spasiti barem šest ljudskih života.

“The Bridge” (2006) je sumorno i beznadno filmsko iskustvo. Neizbježno, surovo i konačno poput pada u hladni ocean pri brzini od 140 km/h. Bez konačnog odgovora i ohrabrujućeg zaključka prije odlaska na počinak. Steel je u svojem filmu samoubojstvo prikazao kao neromantičan, samotan i bolan čin koji za sobom, poput domina, uništava i čitav niz drugih života povezanih s tim tragičnim sudbinama.

“The Bridge” (2006) je sumorno i beznadno filmsko iskustvo. Neizbježno, surovo i konačno poput pada u hladni ocean pri brzini od 140 km/h. Bez konačnog odgovora i ohrabrujućeg zaključka prije odlaska na počinak. Steel je u svojem filmu samoubojstvo prikazao kao neromantičan, samotan i bolan čin koji za sobom, poput domina, uništava i čitav niz drugih života povezanih s tim tragičnim sudbinama.

“Njegovo tijelo mu je bilo zatvor”, govore najbliži jednog od samoubojica (Philip). Za drugog – Genea – kažu da je oduvijek bio pomalo čudni i svojeglavi vuk samotnjak. Treću – paranoidno-šizofrenu Lisu –  pomalo neprikladno hvale za hrabrost i odlučnost pri provedbi samog čina. Tisuću pitanja nam prolazi kroz glavu tijekom filma… Zašto još uvijek stigmatiziramo depresivne i mentalno bolesne ljude? Imamo li rješenje za najugroženije među nama, ali nas jednostavno nekad/često/nikad nije briga? Obraćamo li pažnju isključivo na posljedice, umjesto na korijen problema?

Steel nije upao u predvidljivu patetičnu jednosmjernu ulicu. Američki redatelj se poput preciznog arhivista pozabavio posljedicama koje očajnički čin poput samoubojstva donosi obiteljima tih pojedinaca, u isto vrijeme ponudivši niz šokantnih i dosad neviđenih snimaka koje će većini gledatelja zauvijek ostati urezani u pamćenje.

“The Bridge” ima svojih nedostataka, od kojih iskaču naglašeno suhoparni narativni slijed (snimke mosta-intervjui-snimke mosta), redateljska distanciranost u prvom dijelu filma te jeftinjikava vizualno-tehnička glazura, što dokumentarcu u konačnici daje dojam pomalo amaterskog završnog proizvoda. No, ne dopustite da vas pakiranje s ružnom bljedunjavom mašnicom odvede na krivi trag – “The Bridge” će vas progoniti danima nakon odjavne špice…

"The Bridge"
Režija: Eric Steel
Godina proizvodnje: 2006.
Zemlje podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD
Trajanje: 94 minute

Povezani tekstovi

21. Festival 25 FPS: “Šezdeset sedam milisekundi” – (Ne)ubojiti projektil

"Šezdeset sedam milisekundi" (2025) snažno bruji nelagodom, nezadovoljstvom i poćutom nemoći malog čovjeka prignječenog nepravednim sustavom.

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Mirotvorac” Ivana Ramljaka najbolji film 34. Dana hrvatskog filma

U Karlovcu su proglašenjem pobjednika te dodjelom nagrada filmovima natjecateljskog programa, jučer zaključeni 34. Dani hrvatskog filma.

Psihologija mase i pojedinca – manipulacija željama i emocijama

U konačnici, Curtisova dijagnoza suvremenog svijeta kulminira u spoznaji da svaka ideja oslobođenja završava novom formom kontrole.

Sinoć u Karlovcu otvoreni 34. Dani hrvatskog filma

Sinoć su u Karlovcu otvoreni 34. Dani hrvatskog filma.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “Below the Clouds” – Ispod oblaka-iznad očekivanja

"Below the Clouds" Gianfranca Rosija je poetična kolekcija isječaka iz života koji je nestao, nastao i ponovno nestaje ispod vezuvskog grotla.

21. Festival 25 FPS: “Šezdeset sedam milisekundi” – (Ne)ubojiti projektil

"Šezdeset sedam milisekundi" (2025) snažno bruji nelagodom, nezadovoljstvom i poćutom nemoći malog čovjeka prignječenog nepravednim sustavom.

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.
Režija: Eric Steel<br> Godina proizvodnje: 2006.<br> Zemlje podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD<br> Trajanje: 94 minute"The Bridge" - Posljednji pogledi s tamne strane američkog arhitektonskog ponosa