Usred divljeg krškog krajolika čovjek je snimljen, napokon vizualno uhvaćen – naizgled visoko traženi kriminalac, nakon dugogodišnjeg bježanja, krijumčarenja i nezakonite trgovine teškim drogama, napokon je došao na lice pravde. Zaista, početna scena filma “Sakupljači bilja” / “Foragers” (2022) palestinske multimedijske umjetnice i filmašice Jumane Manne sadrži jaki kriminalistički naboj zbog dronskih snimaka na kojima se uhvaćeni kriminalac čini malim, kako na vizualnoj razini tako i na onoj metaforičkoj – ispred oštre ruke Zakona. Dojam prve scene filma dobiva višeslojnu suvremenu političku dimenziju nakon saznanja da je spomenuti visokotraženi kriminalac ustvari običan građanin, no Palestinac, odnosno ne-Židov, sakupljač hrane u potrazi za divljim biljkama korištenim za tradicionalna palestinska, odnosno arapska jela.
Prema izraelskim propisima, odnosno zakonu Izraelskog zavoda za zaštitu okoliša, branje divljih biljaka na većini izraelskog teritorija je zakonom zabranjeno zbog njihove navodne ugroženosti te opasnosti od izumiranja. No, kako ubrzo doznajemo iz niza intervjua isceniranih po sjećanjima pojedinaca uključenih u brojna ispitivanja, uhićenja te ostale represivne radnje navedenog Zavoda, u pitanju je isključivo još jedna u nizu nasilnih mjera izraelskog zakonodavnog sustava kako bi se polako, ali sustavno te sa svih dostupnih frontova suzbio, a ako Bog da, onda i u potpunosti iskorijenio palestinski, odnosno arapski utjecaj u Izraelu. Čovjek sa snimke, iz perspektive trenutnog Izraelskog zakonodavnog i političkog okvira, zaista i jest kriminalac.
U stalnom snimateljskom kontrastu između spokojnog, gostoljubivog i bogatog krajolika te divljine i njezinog neobuzdanog stanovništva koje se treba pokoriti, Manna vrlo uspješno manifestira i prikazuje svu dimenziju izraelskog kolonijalizma i okupacije, svodeći ju na mikrorazinu, običnih ljudi koji samo žele pripremati hranu sa začinima na koje su navikli od djetinjstva. No, zar nije navika, odnosno tradicija, upravo ta koja je često prva na udaru kolonizatora?
U filmsko-tehničkom smislu, sa snimateljima Marte Vold, Ashrafom Dowanijem i Yanivom Lintonom, palestinska redateljica veliku pažnju posvećuje krupnim kadrovima biljaka, kao i na samu tjelesnost, točnije na ruke sakupljača. U ovim detaljima biljaka te porama ruku zabilježena je suvremena kolonijalna realnost ovog krajolika, odnosno borba i ustrajnost stanovništva za očuvanjem vlastite povijesti i tradicije. Jedna od najčešćih scena u filmu zasigurno je ona sakupljanja, no još i više traženja, hodanja, te probijanja kroz šikare i nepredvidive divlje krajolike. Sve kako bi, nakon dugog putovanja, jela sa začinskim biljkama ‘akkaub i za’atar mogla biti pripremljena, a tradicija, te time i borba protiv okupacije, mogla biti nastavljena.
Fokusirajući se kako na prikaz krajolika, proces sakupljanja biljaka i ruke samih sakupljača, ali i na trenutke potajne prodaje bilja na gradskim ulicama, Jumane Manna propituje odnos legalnosti i ilegalnosti, kao i status suvremenog kolonijalizma.
Iako kroz veći dio filma pratimo nekoliko protagonista – sakupljača u njihovim poduhvatima sakupljanja, bježanja pred rendžerima i intimnim te obiteljskim trenucima pripreme hrane sa sakupljenim biljkama, Manna također upotrebljava i arhivske snimke radi pružanja prijeko potrebnog povijesnog konteksta; ne nužno u smislu začetka izraelske države, već specifične problematike utvrđivanja prava na plodove koji rastu na određenom, najčešće upravo na izraelskom teritoriju kojem Palestinci ili ne mogu pristupiti ili moraju poštovati stroge zakone koji su osmišljeni upravo radi dodatne represije i kolonijalnog progonstva. S druge strane, možda i jedan od uspješnijih momenata “Sakupljača bilja” upravo je manjak nužnosti za tradicionalnom filmskom upotrebom arhivskih snimaka, budući da je veliki povijesni kontekst pružen preko rekreiranih scena represije, sudskih progona i komunikacije s rendžerima u divljini. Dakle, iako autorica upotrebljava poneke arhivske snimke na samom početku filma koje, s pozicije uspostavljanja narativa i cjelokupne atmosfere filma sadrže filmsko uporište, igrane, odnosno rekreirane scene stvarnih događaja su baza cjelokupnog filma, koje definitivno pružaju i više nego relevantan i dovoljan povijesni kontekst.
Redateljica osim scena prikupljanja biljaka te sukoba sa izraelskim vlastima, bilo s rendžerima u prirodi ili sudskim vlastima u gradu, veliku pažnju obraća na ekonomsku, klasnu, ustvari kapitalističku komponentu navedene zabrane nekontroliranog sakupljanja divljeg začinskog bilja. U jednoj od scena, snimljenoj na reportažno-televizijski način, vidimo veliku i bogatu plantažu biljke ‘akkaub i vlasnika iste – Izraelca u srednjim godinama preko čijeg nevoljko danog iskaza saznajemo da je njen uzgoj legalan, no zbog visokih cijena kako zemljišta tako i osiguranja istog, većina Palestinaca isti si ne može priuštiti. Tako jedan od tradicionalnih palestinskih prehrambenih proizvoda ostaje perpetuirano u kontroli isključivo izraelskog kapitala, preko kojeg se začinsko bilje može kupovati i konzumirati. Time mnoge tradicionalne palestinske namirnice, pa tako i ove, legalno ostaju u rukama okupatora, dok većinski konzumenti ovih proizvoda ostaju lišeni prava na vlastiti i nezavisni uzgoj prijeko potrebnog i željenog začinskog bilja.
Okupacija, kapitalizam, kolonijalizam i represija, kao što aktivno na svakodnevnoj razini djeluju zakonodavno te preko školskog, medicinskog i bankarsko-osiguravajućeg sistema, itekako su postojani i u kuhinji, nepcima i želucima potlačenog stanovništva. “Sakupljači bilja” su uspješan primjer multižanrovskog filma koji, spajajući fikciju, dokumentarizam i arhivske snimke, prikazuje višeslojnost borbe palestinskog stanovništva, bespomoćnost pred izraelskim zakonima, ali i ustrajnost za odupiranjem istom. Fokusirajući se kako na prikaz krajolika, proces sakupljanja biljaka i ruke samih sakupljača, ali i na trenutke potajne prodaje bilja na gradskim ulicama, Jumane Manna propituje odnos legalnosti i ilegalnosti, kao i status suvremenog kolonijalizma.
