Ovogodišnje, 21. izdanje Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS održava se u Zagrebu od 23. do 27. rujna u kinu Kinoteka, uz svečano otvorenje u Muzeju suvremene umjetnosti. Nakon Zagreba, festival će gostovati u Rijeci (Art-kino) i Splitu (Multimedijalni kulturni centar). Kao i svake godine, publiku očekuju raznoliki filmski naslovi u međunarodnoj konkurenciji, kao i najnovija ostvarenja domaće hibridne i eksperimentalne produkcije u programu “Refleksi”.
Veliki žiri 21. Festivala 25 FPS sačinjavaju filmska kritičarka i teoretičarka Erika Balsom, umjetnik Michael Robinson i kustos Stoffel Debuysere; žiri kritike Bartol Babić Vukmir, Dario Dunatov te Vanja Gajić.
Povodom nadolazećeg festivala, razgovarali smo s Tenom Trstenjak, jednom od selektorica i organizatorica festivala.
Ovogodišnje izdanje Festivala 25 FPS donosi raznovrstan i bogat program. Možete li nam ga ukratko predstaviti?
“U međunarodnoj i domaćoj konkurenciji ukupno je 30 filmova u kojima se ponajviše provlači ideja kraja svijeta koji smo sami uzrokovali. Mnogi naslovi dotiču se ljudskosti i njezine konceptualne i doslovne krhkosti, ratnih sukoba, klimatske krize te turbulentnih ekonomsko-političkim previranja.
“Osim natjecateljskih programa, očekuju nas i dva programa proširenog kina, program ‘Kino 11’ u kojem festivalska laureatkinja Sofia Petersen predstavlja svoj dugometražni debi ‘Olivia’, kurirani programi članova žirija – Erika Balsom, Stoffel Debuysere i Michael Robinson – u kojima imamo priliku gledati novorestaurirane, rijetko prikazivane i često teško dostupne naslove; poseban program u suradnji s Europskom mrežom kratkoga filma koja pruža uvid u održivi razvoj tehnika digitalne obrade naziva ‘Sirovi podaci: Izvori digitalnog filma’ te panel ‘Filmski festivali i njihove nove stvarnosti: Gledatelji bez kina’, koji će okupiti filmske profesionalce, kustose i kulturne stratege kako bi zajednički razmotrili kako izgleda budućnost razvoja publike u gradovima koji ostaju bez kinodvorana, uz poseban fokus na Zagreb.
“Nakon Zagreba, izbor filmskih naslova prikazat će se u riječkom Art-kinu 30.9., 1.10. i 3.10. te splitskom Multimedijalnom kulturnom centru 30.10.. Riječka će publika uz izbor filmova iz natjecateljskog programa moći gledati i program posvećen iranskim autoricama: crno-bijeli dokumentarni film ‘Kuća je crna’ Forugh Farrokhzad, poznat kao jedan od najznačajnijih radova iranske kinematografije i djelo koje je inspiriralo iranski novi val, te najraniji cjelovito sačuvani i nedavno restaurirani igrani film iranske redateljice Marve Nabili, ‘Zapečaćeno tlo’, koji se interpretira kao beskompromisna kritika institucionalizirane mizoginije.”
U utorak, 23.9., je službeno otvorenje festivala i izložbe u MSU-u, dok se festivalski program odvija od 24. do 27.9 u zagrebačkoj Kinoteci. Možete li nam reći više o toj izložbi i objasniti kako se ona konceptualno uklapa u širi festivalski program?
“Festival će u utorak 23. rujna otvoriti izložba talijanske vizualne umjetnice Rose Barbe pod nazivom ‘Meaning Distances’ u MSU Zagreb gdje će biti predstavljen izbor njezinih instalacija koje povezuje skulpturni pristup mediju, stvaranje pokretnih kompozicija, boja i zvuka te sklonost dokumentarno-fikcionalnim narativima. Uoči otvorenja održat će se razgovor s umjetnicom i predstavljanje novog izdanja autorske publikacije ‘Printed Cinema #25’.
“U svojim konceptualnim istraživanjima Barba se koristi krajolikom i promjenama u okolišu uzrokovanih ljudskim djelovanjem ne bi li propitala nestabilnost znanja, mitova i znanstvenih eksperimenata u promjenjivim društveno-političkim i kulturnim uvjetima. Na određen način u pitanju su teme i preokupacije koje se prožimaju kroz brojne filmove u ovogodišnjem programu. Njezina djela su ta koja na brilijantan način istražuju područje proširenog filma, reflektiraju granice medija, a čime se festival oduvijek bavi kroz audiovizualne performanse i instalacije.
“Osim što su joj radovi uvršteni u brojne međunarodne zbirke, Barba je imala samostalne izložbe na nizu prestižnih institucija kao što su, primjerice, njujorška MoMA, Centre Pompidou, Tate Modern i berlinski Neue Nationalgalerie.”
Kako je izgledao proces paralelne pripreme velike izložbe i filmskog festivala? Na koji način se ta dva događanja međusobno nadopunjuju – organizacijski, ali i kuratorski?
“To nisu razdvojeni procesi. Gledano i s operativne i kustoske strane, ti procesi su vrlo bliski jer podrazumijevaju vrlo sličan set zadataka. Sretni smo što imamo predivne suradnike uz koje je paralelna priprema festivala i izložbe – što je samo po sebi izazovno – tekla glatko i uz visoku dozu entuzijazma. U produkcijskom i konceptualnom smislu izložbu smo razvijali mjesecima u suradnji s autoricom i kustosicom Moranom Matković iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, a posebno smo sretni jer imamo priliku publici predstaviti rad izuzetno etablirane umjetnice.”
U sklopu međunarodne konkurencije i ove godine gledatelji će imati priliku vidjeti niz inovativnih naslova svjetske eksperimentalne produkcije. Možete li izdvojiti neke autore ili radove koji se posebno ističu tematski, stilski ili kroz svoj društveni angažman?
“Autori koje bih istaknula su britanski avangardni filmski autor John Smith sa svojim šarmantnim filmom ‘Biti John Smith’ u kojem se bavi osobnim i univerzalnim dilemama; kanadski eksperimentator Mike Hoolboom, koji donosi kolažno-računalni ‘Vjetar’; kineska filmašica s pariškom adresom Yuyan Wang – dobitnica nagrade publike 2021. godine – s još jednim vizualno privlačnim, sintetičkim filmom ‘Zeleno sivo crno smeđe’ otvara portal prema krvavoj logici petrokapitalizma i globalnim praksama eksploatacije.
“Dorian Jespers, dobitnik festivalskog Grand Prixa i nagrade publike 2020. za ‘Lažno sunce’, uvući će nas u kafkijansku dramu ‘Loynes’; marokansko-francuska umjetnica Randa Maroufi, članica Velikog žirija na 16. izdanju, napravila je kompleksnu rekonstrukciju ‘L’mina’, stvorenu u suradnji s mještanima, a kojom je u Cannesu osvojila nagradu za inovativnost Leitz Cine Discovery Prize. Američki vizualni umjetnik Gabriel Abrantes 2012. godine nagrađen je Grand Prixom za ‘Palače milosrđa’, a u ovogodišnji program ulazi svojim duhovitim ‘Argumentima u korist ljubavi’. U programu je i novi film francuskog vizualnog umjetnika Nicolasa Gouraulta, ‘Njihove oči’, koji u fokus stavlja mikro-radnike Globalnog Juga koji uče umjetnu inteligenciju autonomnih vozila.
“Vizualno je impresivan i rad biokemičara-filmskog autora Émiliena Dubuca, ‘ODAMADO’, opisan kao ‘nesavršeni priručnik za pohranjivanje sjećanja u DNK’. Filmska umjetnica palestinsko-egipatskih korijena Nada El-Omari svojim ‘Momentumom’ pokazuje ustrajnu snagu slika da svjedoče.”
Kada je riječ o domaćoj produkciji, što nam donosi program “Refleksi”? Koji nas autori i filmovi očekuju, te imamo li priliku upoznati neka nova imena ili su u fokusu već afirmirani filmski glasovi?
“‘Refleksi’ – natjecateljski program hrvatskog filma, otvaraju prostor eksperimentalnim i drugim filmašima koji stvaraju izvan srednjostrujaških tendencija, a ove se godine bave šarolikim, aktualnim i vizualnim motivima i temama, zalazeći u područja humanosti i svjetlosti, ekologije i apokalipse. U njemu se nalazi pet filmova već etabliranih autora, ali i onih kojima je ovo prvi iskorak u eksperimentalni film. O nagradi će odlučivati naš žiri kritike: Dario Dunatov, Bartol Babić Vukmir i Vanja Gajić.
“Program će otvoriti mlada autorica Maja Ležaić i njezin dezorijentirajuće nježni film ‘Alisa u zemlji’, u kojem gradi slojevitu priču o jednom djetinjstvu i sindromu ‘Alise u zemlji čudesa’. Tu je film još jedne mlade autorice, Karle Mesek, ‘Interferencije’, koji bilježi supostojanje prirode i industrije uz tok rijeke Zrmanje na rubu ekološke katastrofe. Filmska autorica i scenaristica Marija Georgiev donosi ‘Balkon na ulicu’, film o granicama pogleda, kako stvarnim, tako i onim zamišljenim te o onome što želimo ili ne želimo vidjeti. Vladislav Knežević, doajen eksperimentalne scene, stvorio je novo sveprožimajuće iskustvo svjetlosti, rastakanja i rastvaranja jezika u ‘Exterminati’. Tin Žanić snovite strukture pretače u pravu noćnu moru, uz videokolaž okončanja slomljenoga svijeta, u svom ‘Crnognoju’.”
Jedan od zaštitnih znakova Festivala 25 FPS je i prisustvo brojnih domaćih i međunarodnih gostiju. Koga ćemo ove godine imati priliku upoznati uživo – na projekcijama, razgovorima i popratnim programima?
“Neki od gostiju koje bih izdvojila su John Smith – jedan od najutjecajnijih britanskih avangardnih filmaša i umjetnika koji je napravio preko 60 filmova; Enrique del Castillo – umjetnik fokusiran na performanse optičkim čitačima koji uzorke na filmu transformiraju u zvuk; Michael Robinson – američki filmaš čiji rad istražuje emocionalne mehanizme popularnih medija, transcendentalni potencijal boli te nestabilnost kolektivnih stvarnosti u kojima živimo, a brojni su mu filmovi već prikazani na dosadašnjim izdanjima Festivala; Martijn van Boven – vizualni umjetnik i kustos koji se u svom radu fokusira na eksperimentalni film i kompjuterski generiranu umjetnost; Metamkine – kolektiv koji čine glazbenici i filmski umjetnici, a koja istražuje odnos između slike i zvuka; Sofia Petersen – argentinska filmašica čiji je kratki film ‘Mjesto prolaznosti’ osvojio je Grand Prix na Festivalu 25 FPS 2021. godine; i naravno Rosa Barba – umjetnica čiji opus radova obuhvaća skulpturu, instalaciju i film, istražujući pitanja trajnosti i prolaznosti te stvarnosti i fikcije.”
Uzevši u obzir ovogodišnje prijave i finalnu selekciju, kako biste opisali trenutno stanje u svjetskoj i domaćoj eksperimentalnoj i umjetničkoj filmskoj produkciji? Jesu li se kroz selekciju istaknule određene tematske ili stilske tendencije koje na poseban način odražavaju današnji svijet?
“Primjećujemo da se autori sve više odmiču od estetiziranja i larpurlartizma; filmovi imaju snažnu političku i socijalnu dimenziju, a teme koje ih zaokupljaju su vrlo suvremene i univerzalne: ratni sukobi, socijalne nejednakosti, ekologija i klimatska kriza, tehnološki napredak, uloga umjetnosti, opća anksioznost i egzistencijalne krize. Hibridi osim što postoje u rodnom smislu, šire se i na ovaj suvremeni tehnički, pa tako u filmski jezik ulaze videoigre, umjetna inteligencija i virtualna stvarnost – razni oblici korištenja drugog ekrana kao stilskog sredstva.”
