Redatelj Allen Hughes sa svojim bratom Albertom stekao je slavu već u prvoj polovici devedesetih, debitantskim filmom “Menace II Society” (1993), nasilnom gangsterskom dramom o odrastanju u južnom Los Angelesu čija je zarada deseterostruko premašila skroman budžet od tri milijuna dolara. Film je u rekordnom roku dostigao kultni status, dok su braća u narednim desetljećima snimala solidne uratke kao što su priča o Jacku Trbosjeku, “Iz pakla” / “From Hell” (2001) s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi te postapokaliptična avantura s Denzelom Washingtonom, “Knjiga iskupljenja” / “The Book of Eli” (2010). Jedan od vrhunaca karijere Allen Hughes, međutim, doseže u dokumentarnoj formi, prošlogodišnjom mini-serijom u četiri nastavka, “The Defiant Ones” (2017), prvotno emitiranoj na HBO-u prije godinu dana, odnedavno dostupnoj i na Netflixu.
Priča prati dvojicu naoko nespojivih producenata na suprotnim obalama Sjedinjenih Američkih Država. Jedan od njih je sada šezdesetpetogodišnji Jimmy Iovine, dijete bruklinskih ulica koji je karijeru izgradio najprije kao studijski audio inženjer, snimajući Johna Lennona i Brucea Springsteena, da bi se zatim, neobičnim spletom okolnosti na osnovu svojeg izrazitog samopouzdanja, počeo baviti i produkcijom. Iovine zahvaljujući svojem sjajnom osjećaju za glazbu, ubrzo postaje jednim od najtraženijih producenata kasnih sedamdesetih. Neki od njegovih slavnih uradaka uključuju i ploče Patti Smith, Toma Pettyja, Stevie Nicks, U2 i mnoge druge, sve dok nije osnovao izdavačku kuću Interscope Records gdje će se njegovi putevi napokon ukrstiti s Andreom Youngom, drugom polovicom ove priče.
Young, inače planetarno poznat kao Dr. Dre, čarobnjak je zvuka ravno iz Comptona u Kaliforniji, mjesta rađanja kultne hip-hop grupe Niggaz Wit Attitudes (poznate pod skraćenicom N.W.A) s Ice Cubeom, Eazy E-jem i ostalima. U toj grupi, Dreov glavni zadatak bili su beatovi, ali ubrzo se u jednakoj mjeri profilirao i kao reper. Nakon raspada N.W.A.-a uzrokovanim neslaganjem oko novca između ključnih aktera grupe, Dre započinje svoju solo karijeru. Producentski je ipak ostavio nemjerljivo veći trag pa je tako zaslužan za uspjeh brojnih imena s panteona hip-hopa, poput Snoop Dogga, 2Paca, Eminema, 50 Centa i Kendrick Lamara. On će s Iovineom u tandemu ispisati bitna poglavlja povijesti popularne glazbe, ali i biznisa, kao što je dizajn linije slušalica Beats i njihovom prodajom Appleu za tri milijarde dolara, ugovorom kojeg će dovesti u pitanje u neslavnoj epizodi pijanog Facebook hvalisanja prije službenog potpisivanja papira.
Upravo taj trenutak uvodi nas u “The Defiant Ones”, briljantno režiranih nešto više od četiri sata priče o dvije sudbine prkosnih američkih vizionara. Serija je vizualno ispeglana gotovo jednako kao Dreov zvuk, a njezin zarazni tempo i atraktivna montaža provjereno će privući i one kojima je povijest rapa dosad djelovala nezanimljivo. Popis Hughesovih sugovornika zvuči kao all star utakmica hip-hopa i rocka – u seriji se nalaze svi gorenavedeni Dreovi i Jimmyjevi još uvijek živi suradnici, ali i drugi poput Trenta Reznora iz Nine Inch Nailsa te Gwen Stefani iz No Doubta koje je Iovine potpisao za svoj Interscope Records label.
Nakon uvoda i upoznavanja protagonista u prvoj epizodi, drugo nas poglavlje vodi u Dreov rad s N.W.A.-om, nedavno ekraniziran u filmu “Straight Outta Compton” (2015), s čijeg snimanja ćemo sekvence vidjeti i u “The Defiant Ones”. Treća, najduža i ujedno najbolja epizoda pokriva Iovineovo osnivanje Interscopea gdje će mu se pridružiti i Dre sa svojom etiketom Death Row, pa će zajedno šokirati moralne puritance i osvajati srca mladih, glazbom koja je nasilnim sadržajem i moćnim zvukom predstavljala perjanicu kontrakulture tog razdoblja i popločala put do današnje situacije, hip hopa kao najslušanijeg svjetskog glazbenog žanra. Završna epizoda posvećena je zajedničkom poslovnom uspjehu Drea i Jimmyja sa slušalicama Beats i njihovoj ostavštini.
“The Defiant Ones” je primjer kako bi se glazbeni dokumentarci trebali raditi. Zanimljiva tema te slavni i elokventni sugovornici, a sve to šminkerski režirano i montirano poput kakvog Scorseseovog gangsterskog krimića.
Posebno se zanimljivim doima izdanje u kojem u seriji upoznajemo Drea. Čovjek koji je slavu stekao u tvrdom gangsterskom repu bremenitom stereotipima grubih muškaraca, pa onda to isto potvrđivao i osobnim životnim stilom punim nasilja i noći provedenih po zatvorima, ovdje se predstavlja kao gotovo ranjiva osoba, žaleći zbog mnogih gluposti počinjenih u prošlosti. Ovo se prvenstveno odnosi na fizički nasrtaj na novinarku Dee Barnes, ali i mnoge druge nepromišljenosti. O životu, kao i o smrti brojnih prijatelja palih nasilnom smrću tijekom godina, Dre razmišlja gotovo filozofski i sipa razna zrnca mudrosti koja ne bismo nužno očekivali od tvrdog momka iz geta kakvim se volio prikazivati u svojim rimama.
“The Defiant Ones” je primjer kako bi se glazbeni dokumentarci trebali raditi. Zanimljiva tema te slavni i elokventni sugovornici, a sve to šminkerski režirano i montirano poput kakvog Scorseseovog gangsterskog krimića. Čovjek gotovo poželi da Allen Hughes nastavi karijeru isključivo u dokumentarnom smjeru.