Svako toliko na filmskom/TV tržištu pojavi se film ili serija na koju ni ona najiskusnija, najciničnija gledateljska čunka među nama ne može ostati ravnodušna. Jedno od takvih transformativnih iskustava zasigurno odnedavno možemo vezati za HBO-ov serijal “How To with John Wilson” (2020), malo poznatog njujorškog filmaša Johna Wilsona koji je svoje kratke radove objavljivao uglavnom na Vimeu. Kako sudbina ponekad karte izmiješa na pravi način, tako je Wilsonove kratkiše počeo pratiti redatelj, glumac i producent Nathan Fielder. Ovaj je, pak, kao izvršni producent budući serijal uspješno pitchao HBO-u i Wilson je nakon stranputičnih gaža kao montažer, privatni istražitelj i snimatelj infomercialsa, napokon dobio pravu, profesionalno-autorsku šansu na mreži koja se uvijek dičila pozitivnim probijanjem granica. Zašto je onda “How To with John Wilson” toliko posebna serija? Jednostavniji, ljeniji odgovor bio bi – nešto ovakvo niste odavno gledali, naročito na mainstream kanalima poput HBO-ovog. Za opširniji – zamislite da David Attenborough kao u nekom od svojih prirodnih serijala, daje upute za uporabu vanzemaljcima kako pristupiti ljudskoj životinji unutar njenog prirodnog habitata. Dobro, trebat će pokoja kartica više.
Prva sezona serijala satkana je od šest polusatnih epizoda, koja svaka za sebe kroz niz situacijskih vinjeta rastvara zasebnu tematsku cjelinu, od čavrljanja i poboljšavanja pamćenja do kuhanja savršenog rižota. Wilson teme uglavnom pronalazi u rodnom New Yorku, kamerom iz ruke snimajući kadrove doslovce svega što mu zapne za oko. Na snimljeni ipak postoji metoda u ludosti materijal potom lijepi svoj nazalni, ponekad simpatično zamuckujući voice-over komentar, tajni – i rekli bismo glavni, bez ikakve dvojbe – pogonski sastojak bez kojeg “HTWJW” jednostavno ne bi funkcionirao. Wilson je osebujan, gikasti karakter, pronicljiv i dobrohotno satiričan, čija deadpan zapažanja pogađaju u bit stvari, nudeći usput (ne)namjernu komediju u svom punom obujmu. Tako, primjerice, u prvoj epizodi “Kako čavrljati” kombinira svoj VO “New York je prepun prijateljski nastrojenih ljudi” sa snimkom FedExovog radnika koji si dira međunožje. U istoj epizodi Wilson razgovara s filozofom o stanju ljudske vrste, na što mu ovaj odgovara kako će sve biti u redu ukoliko preživimo izazove klimatskih promjena, nejednakosti i opasnosti oružja za masovno uništenje. Od atomskih bombi do golubova u parku; od Mandelinog efekta do poante s muškom full frontal golotinjom. Ovo je luda, luda serija!
Ako će itko spasiti ljudsku rasu i natjerati nas da se ponovno zaljubimo u New York, onda su to John Wilson, njegova gazdarica i besprijekorno skuhani rižoto. “How To with John Wilson” je remek-djelo kojeg smjesta morate pogledati.
Wilson je i društveno anksiozan, pomalo nespretan te često u ključnim zatrokira jer ne zna podgrijavati razgovor poput Mirka Fodora. No, iz svakog kadra također je očito kako naš junak uživa u interakcijama, iskreno ga zanimaju vlastiti sugovornici koji osjete njegovu nestalnu energiju bez fige u džepu. Ljudi ionako vole pričati o sebi – dalje je sve jednostavno. John Wilson je itekako svjestan svojeg autsajderstva, ali od istog ne bježi. U premijernoj epizodi koja nam je nekako ostala najviše u pamćenju, autor odlazi u Cancún kako bi raščistio glavu i pobjegao od gradske vreve. Tamo, međutim, umjesto palmi i pijuckanja koktela na nekoj od pješčanih plaža, nailazi na MTV-jev spring break tjedan koji mu u potpunosti poremeti zen-planove. Probijajući se kroz kubike isklesanih tijela, negdje u ćošku nailazi na mladića Chrisa koji također izgleda kao da ne pripada meksičkom raju za U-21 promilsku reprezentaciju. Malo po malo dvojica muškaraca počinju se zbližavati, i ne prođe puno do autorove epifanije o posjedovanju podosta zajedničkih karakternih sličnosti.
“How To with John Wilson” nevjerojatno je lucidna, humoristična do kosti studija ljudskog karaktera. John Wilson kao ludi filmski znanstvenik pred svoju kameru dovodi testne subjekte koji umjesto primanja revolucionarne genske terapije, jednostavno – razgovaraju sa svojim doktorom. Te interakcije uglavnom su ljudske, spontane, nekonvencionalno-šašave prirode; nikad silovane i umjetne, uvijek s maksimalnom dozom respekta i digniteta. Kada ne zaluta u nasumično njujorško dvorište u potrazi za savršenim rižotom (kojeg mu domaćin sa zadovoljstvom skuha!), Wilson sa strane – pomalo kao gost u vlastitom životu – britkim aforističkim komentarima secira živi prijenos zbivanja u svojoj neposrednoj okolini. Baš u toj posljednjoj, rižoto epizodi “Kako skuhati savršeni rižoto”, redatelj nas upoznaje sa svojom talijanskom gazdaricom, gospođom u godinama koja mu poput majke pere rublje i često poziva na ručkove. Vrsta žene kojoj ne možeš reći ne, no naš John to i ne pokušava. Tražiti ljudskost u ovakvim megalopolisima često je već unaprijed izgubljena utakmica, no čini se kako “How To with John Wilson” i njen autor s time nemaju problema – jer ju nalaze i u najbizarnijim mogućim situacijama. Ako će itko spasiti ljudsku rasu i natjerati nas da se ponovno zaljubimo u New York, onda su to John Wilson, njegova gazdarica i besprijekorno skuhani rižoto. “How To with John Wilson” je remek-djelo kojeg smjesta morate pogledati.
