PočetnaRecenzije24. Mediteran Film Festival: "A Gaze" - Biti viđen dok gledaš

24. Mediteran Film Festival: “A Gaze” – Biti viđen dok gledaš

-

Budući da ove godine prilike nisu dopustile da osobno posjetimo Mediteran Film Festival u Širokom Brijegu, bio bi red barem kratkom recenzijom popratiti pobjednika kratkometražne konkurencije 24. MFF-a, budući da je nagrada u dugometražnoj utrci pripala filmu “Između revolucija” (2023), hrvatskoj koprodukciji u režiji Rumunja Vlada Petrija, o kojemu smo već pisali na našem portalu.

Među deset naslova u natjecateljskom programu kratkometražnog filma, žiri je najboljim proglasio 18-minutnu dokufikciju španjolskog redatelja Alberta Baldini Salorija, “Una mirada” (2021), odnosno u prijevodu na hrvatski “Pogled” (ili pak engleski “A Gaze”). Riječ je o priči ispričanoj kroz nekoliko nizova fotografija i naraciju u izvedbi glumice Alme Garcíje, koja na mostu u Portu najprije svjedoči glasnom ispadu jednog luđaka, a zatim se prisjeća svog posljednjeg posjeta tom gradu za koji je vežu nelagodne uspomene. Junakinja se tada trebala naći s prijateljem i provesti dan s njim, ali sudbina je htjela drugačije: muškarac je bio spriječen, a ona bila prisiljena sama provesti dan na ulicama Porta.

“A Gaze” djeluje kao rad fotografa koji je zabilježio nekoliko nepovezanih serija uličnih fotografija, a onda njihov opis posložio u scenarij filma. Same crno-bijele fotografije upečatljivije su od njihovog verbalnog opisivanja, a čine nekoliko poglavlja u danu djevojke koja na početku filma sluša ulične svirače. Točnije, oca koji je, sudeći prema njihovim kišobranima i odjeći, na neugodan dan poveo svog sina sa sobom na posao. U nastavku svoje šetnje portugalskim gradom Portom snimljene 2019. godine, djevojka gleda rublje koje se suši, promatra let galeba, posjećuje klub u kojim je s odsutnim prijateljem imala namjeru popratiti čitanje poezije i tome slično. Na kraju popodneva, na istom onom mostu s početka filma, junakinja ugleda djevojku koja joj privuče pozornost i poželi je slijediti, ali istodobno nije spremna uspostaviti kontakt; to može imati veze s naslovnim pogledom s kojim se kroz cijeli film susreće. Ona je promatračica, a ljudi ne vole biti promatrani i svi redom, od svirača, preko žene na balkonu do djevojke na mostu, upućuju joj osuđujući pogled kad shvate da su promatrani.

Teško je govoriti o razlozima redateljeve odluke o pričanju priče iz ženske perspektive, još k tome ne mnogo artikuliranije od kakvog naprednijeg srednjoškolskog sastavka, zadržavajući se na plitkim idejama koje ne vode daleko.

Premda je opisan kao “djelo koje istražuje narativne mogućnosti slike i promišlja moć sjećanja kroz arhivski materijal”, što je u principu relativno česta tema u dokumentarnom filmu, Baldinijev se naoko bavi drugim temama, nesvodivim na gore spomenutu privatnost i vojaerizam, nego uključuju pitanja alternativnih životnih scenarija, odnosno kako bi se život odigrao da su događaji krenuli drugim tijekom. Ništa u tome nije neobično originalno i pametno osmišljeno, ali film gotovo u potpunosti izvlači ljepota fotografija koje se uz off Alme Garcíje nižu kroz njegovo kratko trajanje.

Teško je govoriti o razlozima redateljeve odluke o pričanju priče iz ženske perspektive, još k tome ne mnogo artikuliranije od kakvog naprednijeg srednjoškolskog sastavka, zadržavajući se na plitkim idejama koje ne vode daleko. Još više valja žaliti za propuštenom prilikom izostanka dubljeg istraživanja socijalno-psihološkog momenta nelagode, koji nas hvata kad smo ulovljeni u promatranju, viđeni kako gledamo, budući da se na tom tragu skrivala potencijalno mnogo zanimljivija priča od ove ispričane. Odluka zbunjuje tim više što autor na nekoliko mjesta sugerira razmišljanje na tom tragu, primjerice kad djevojka kaže da je poetski klub napustila jednako kako je u njega i ušla – neprimijećena, odnosno da nitko nije znao da je tamo. Unatoč tome, Alberto Baldini gubi fokus u finalu, kroz nastojanje prenošenja teme filma na neke duge, opće kolosijeke. Kako bilo, dvadesetak minuta nije pretjerano mnogo za uložiti za ugodan utisak koji će ostaviti vizualna komponenta ovog dokumentarca.

"A Gaze" / "Una mirada"
Scenarist, redatelj, producent i direktor fotografije: Alberto Baldini Salorio
Montaža: Cruz Martínez
Glazba: Lusa Monllor
Zemlja podrijetla: Španjolska
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 18 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. Human Rights Film Festival: “Čovjek u crnom” – Čujna crnina

Wang Xilinov život kroz film "Čovjek u crnom" (2023) Wang Binga izražen je kao još jedan stavak u životu ovog kompozitora.

21. Human Rights Film Festival: “Projekt” – Odmatanje slojeva zbilje

"Projekt" (2023) Dane Komljena jezgru ima u prenamijenjenom trgovačkom kompleksu u nigerijskom Lagosu.

21. Human Rights Film Festival: “Draga Fiona” – U potrazi za idealnim gledateljem

Film "Draga Fiona" / "Dearest Fiona" (2023) redateljice Fione Tan mogao bi poslužiti kao eskperiment potrage za idealnim gledateljem.

Znanstveni skup “Filmologija, kritika, umjetnost” povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića

Povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića, u Zagrebu će se od 9. do 10. prosinca održavati znanstveni skup "Filmologija, kritika, umjetnost".

21. Human Rights Film Festival: “Gdje su nestali svi osmijesi?” – Izvana gladac, iznutra jadac

Na ovogodišnjem HRFF-u prikazat će se i film "Gdje su nestali svi osmijesi?" / "Where Have All the Smiles Gone" (2023) Anje Strelec.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.
Scenarist, redatelj, producent i direktor fotografije: Alberto Baldini Salorio<br> Montaža: Cruz Martínez<br> Glazba: Lusa Monllor<br> Zemlja podrijetla: Španjolska<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 18 minuta24. Mediteran Film Festival: "A Gaze" - Biti viđen dok gledaš