PočetnaRecenzije6. AJB DOC: "Spring in Mariupol" - Mučni intenzitet razaranja

6. AJB DOC: “Spring in Mariupol” – Mučni intenzitet razaranja

|

Od prošle godine proljeće u Ukrajini nije nalik prijašnjima – proljetni procvat boja i pupanje prirode zasjenjeni su ratnim strahotama i razaranjima uzrokovanima ulaskom oružanih snaga Ruske Federacije u zemlju, nemilosrdnom ratnom agresijom koji su napadači nazvali specijalnom vojnom operacijom, tumačeći je kao oslobađanje, odnosno demilitarizaciju i denacifikaciju zemlje. Ta akcija koja je uzdrmala svijet, gdje se naziva “Invazija Rusije na Ukrajinu” ili “Ruska agresija na Ukrajinu”, i još nije minula, otpočela je 24. veljače 2022. (iako Rusko-ukrajinski rat traje još od 2014.), a nemali broj dokumentarista žurno se kamerama i mikrofonima ubacio u vrevu i uključio u zbivanja, naumivši filmski zabilježiti strahote odmah, sad, kad se neponovljivo događaju. Kovati željezo dok je vruće, a ne čekati da neodredivi budući odgovarajući trenutak omogući sagledavanje iz povijesne distance koje, navodno, jamči objektivniji pogled.

Iz dosadašnjeg niza filmova o tom ratu, mahom dokumentarnih i gotovo redovito potresnih – a u godinu i pol već ih je nemalo zgotovljeno i prikazano – na 6. AJB DOC-u sudjelovala su dva, oba s proljećem u naslovu, oba dirljiva i visoke vrijednosti neposrednog dokumentiranja ukrajinske tragedije s proljeća 2022.

“Dolazak proljeća u Buču” / “When Spring Came to Bucha” (2022) Ukrajinke Mile Tešajeve i Nijemca Marcusa Lenza u nas je već prikazan na 19. ZagrebDoxu, u nenatjecateljskom programu “Stanje stvari”, a posrijedi je ostvarenje što prati snalaženje lokalnog stanovništva, nastojanje oporavka u ukrajinskim gradovima Buči i Borodjanki po odlasku ruskih snaga, nakon tridesetpet dana okupacije i devastacije. Tešajeva i Lenz su i snimatelji, a premda se doima da je većina toga ili sve što gledamo ulovljeno neposredno, autentično, bez pripreme, dogovaranja, planiranja filmaša s protagonistima (autori u popratnim razgovorima to i potvrđuju), djelo je lijepe, privlačne slikovnosti, elegantno gipke kamere, skladnih kompozicija, ugodnog pastelastog kolorita – iako su pred kamerom uglavnom sivila zgarišta, ruševina, krša, šute… – što sve sugerira tihi optimizam. Njime, u neku ruku, zrače i snimani građani. Premda razrušenih domova i života, nedvoumno duboko utučeni i traumatizirani, smjerno se, smireno, organizirano laćaju posla uređivanja nereda i gradnje budućnosti. U završnici, tek procvjetalo stablo gusto zbijenih bijelih cvjetova, s tamnim dronjkom koji se zakvačio za granje. I Buča će, je li, tako procvjetati, dronjci uništavanja ostat će tek u tragovima.

Tešajeva i Lenz u Buču su došli neposredno po povlačenju Rusa 31. ožujka i ondje snimali šest tjedana, što su i kako zatekli, oblikujući cjelinu u fragmentima koji se doimaju gotovo zaokruženim prizorima, a čiji tijek ostavlja dojam kronološkoga, mada se zamjećuje poneka nenametljiva montažna intervencija koja u korist dramaturgije zanemaruje stvarni redoslijed zbivanja. Otprilike u isto vrijeme, oko 900 km dalje, na istočnom bojištu, svoje je pustolovno svjedočanstvo iscrtao talijanski (televizijski) novinar Maurizio Vezzosi, koji je onamo došao kao izvjestitelj 17. ožujka i ondje ostao do kraja svibnja, da bi njegove materijale u pedesetominutni film “Spring in Mariupol” (2023) naknadno oblikovao redatelj Matteo Ferrarini.

Krećući se gradom najčešće uz ruske vojnike, Vezossi ne zauzima strane, a kad se ukaže prilika, razgovara s civilima, bilo Rusima, bilo Ukrajincima, koji preko noći ostaše bez domova i smjestiše se kamo mogu…

Dok se autori “Dolaska proljeća u Buču” drže iza kamere i riječ daju isključivo onima ispred nje, Vezossi, koji također snima sam, je i izvanprizorni i unutarprizorni komentator i narator. Nerijetko na poprištima ulične razmjene vatre, pod opasnošću od snajperskih hitaca, u kaotičnim situacijama neposredne moguće pogibelji, vazda nastojeći biti informativan, smiren i objektivan koliko se u takvim okolnostima uopće može biti, svakako izbjegavajući karakterističnu novinarsku euforičnost i pretjerivanje u težnji za atraktivnošću i borbi za gledanost. Iako fizički i glasom pretežno jest u prvom planu, ne stvara dojam da želi istaknuti sebe, nego uistinu predočiti užase devastacije grada, čijih je devedeset posto civilnih objekata (prema procjenama Ujedinjenih naroda i ukrajinskih vlasti) uništeno tijekom ovih borbi.

Kako pretežno snima u pokretu, akciji, pod pucnjavom u blizini, kadrovi su mu najvećma nemirni, prljavi, trzavi, isprekidani, a njegove slike razrušenoga grada uznemirujućim intenzitetom bilježe odbojnu, oporu, mučnu, deprimantnu ružnoću sivoga, smeđega, crnoga, ogarenoga, što pokazuje neki iskon snage ljudskoga poriva za uništavanjem i razaranjem.

Krećući se gradom najčešće uz ruske vojnike, Vezossi ne zauzima strane, a kad se ukaže prilika, razgovara s civilima, bilo Rusima, bilo Ukrajincima, koji preko noći ostaše bez domova i smjestiše se kamo mogu, kako znaju i umiju, najčešće u mračne podrumske prostorije i podzemne tunele, a jedan od upečatljivijih razgovora onaj je s utučenom, zbunjenom gospođom koja ne zna gdje joj je sin koji bi baš toga dana napunio tridesetpet godina. Nju je zatekao ispred ruševina mariupoljskog Donjeckog akademskog regionalnog dramskog kazališta, u ruskom zračnom napadu stradaloga nekoliko dana prije, 16. ožujka, pri čemu je poginulo oko šesto civila što su se ondje sklonili. I gospođin sin je bio u kazalištu.

Slučajem, kao napisanim, Vezossi će u završnici, čini se pri odlasku iz Mariupolja, naići upravo na grob rečenoga stradalnika, blatno posljednje počivalište urešeno svježim proljetnim cvijećem, što će cjelini prisnažiti osobito emocionalno, odzvoniti sudbinskom notom. Među inime i zahvaljujući Vezossijevu nastupu što se čini nehinjenim nastojanjem profesionalca da se othrva snažnom pritisku nedokučivoga.

"Spring in Mariupol"
Režija: Matteo Ferrarini
Scenarij: Èrika Sánchez
Producent: Matteo Pecorara
Direktor fotografije: Maurizio Vezzosi
Montaža: Júlia R. Aymar
Zemlja podrijetla: Italija
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 52 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 17. Beldocsu

Na ovogodišnjem, 17. Beldocsu (22. - 29. svibnja), bit će prikazan cijeli niz hrvatskih dokumentarnih filmova.

17. Subversive Film Festival: “Favoriten” – Gospođa Idiskut i njeno odeljenje

"Favoriten" (2024) austrijske autorke Ruth Beckermann, prati jedno odeljenje najveće osnovne škole u bečkoj četvrti Favoriten.

Karla Crnčević: “Zajednica iz ‘Zemlje za nas’ funkcionira kao sigurno mjesto”

Redateljica Karla Crnčević porazgovarala je s nama prije skorašnje premijere svog filma "Zemlja za nas" (Zagreb film, 2024.).

Jučer otvoren 17. Subversive Festival

U zagrebačkom kinu Kinoteka jučer je otvoreno sedamnaesto izdanje Subversive Festivala.

Projekcija “El Shatt – nacrt za utopiju” u Hrvatskom državnom arhivu

U Hrvatskom državnom arhivu, 23. svibnja u 18 sati, bit će prikazan film "El Shatt - nacrt za utopiju" Ivana Ramljaka.

Otvorene prijave za 18. DORF

Otvorene su prijave za osamnaesto izdanje Festivala dokumentarnog rock filma DORF.

Dina Pokrajac: “Život bez kapitalizma itekako je moguć”

Direktorica i selektorica programa Subversive Film Festivala, Dina Pokrajac za naš portal najavljuje njegovo sedamnaesto izdanje.

Goran Dević: “Kad su vidjeli da politička elita dolazi preko reda, ljudi su zaključili da cijepljenje nije loše”

Jedan od najvećih hrvatskih živućih dokumentarista, Goran Dević govori o svom najnovijem dokumentarcu, "Paviljon 6" (2024).

Art-kino: “Tijelo” Petre Seliškar i retrospektiva Wernera Herzoga

Na repertoar riječkog Art-kina dolazi dokumentarni film "Tijelo" Petre Seliškar i velika retrospektiva Wernera Herzoga.

Ivanu Ramljaku ovogodišnja Nagrada “Vladimir Nazor” za najbolji film

Ovogodišnja Nagrada "Vladimir Nazor" za najbolji film, pripala je Ivanu Ramljaku za njegov dokumentarac "El Shatt - Nacrt za utopiju".
Režija: Matteo Ferrarini<br> Scenarij: Èrika Sánchez<br> Producent: Matteo Pecorara<br> Direktor fotografije: Maurizio Vezzosi<br> Montaža: Júlia R. Aymar<br> Zemlja podrijetla: Italija<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 52 minute6. AJB DOC: "Spring in Mariupol" - Mučni intenzitet razaranja