Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Postoje filmovi čija začudnost nadilazi apriorni realizam, istovremeno artikulirajući sasvim konkretne teme, kao što to čine Alesandra Tatić i Eluned Zoë Aiano u filmu “Flotacija” (2023), prikazanom u okviru natjecateljskog programa AJB DOC-a. Smješten u rudarski gradić na istoku Srbije, film opservacijski precizno razlaže društveno raslojavanje povezano s neadekvatnim političkim odgovorom na propast industrije, na čijem su razvoju počivale čitave zajednice. S ruba kadra pak neprekidno naviru elementi nadrealnosti, koje dodatno potenciraju likovi na razmeđu izmaštanog svijeta, sukobljenog s neumoljivom manifestacijama divljeg kapitalizma. Atmosferu prema artificijelnosti pomiču kadrovi prirodnih formacija, kreirajući svijet na tragu magičnog realizma u čijem je okviru koegzistencija sindikalne borbe i zmajeva neprijeporna.
“Las Abogadas” (2022) Victorije Bruce kroz perspektivu odvjetnica za ljudska prava, donosi prizore migrantske krize na granici SAD-a i Meksika za vrijeme Trumpove administracije i pripadnih restrikcija. Odvjetnice se preobražavaju u vodiče, kako za gledatelja, tako i protagoniste, ne bi li nam objasnile teškoće s kojima se tražitelji azila suočavaju – sustavno narušavanje zagarantiranih prava i dostupna pravna rješenja. Međutim, tema je toliko opsežna, a pojedinačni slučajevi toliko raznovrsni, da ih je nemoguće obuhvatiti, a kao temeljni se cilj nametnulo ocrtavanje okvira i mapiranje temeljnih točaka za razumijevanje problematike. Ipak, dramaturški film zapinje u neravnomjerno raspoređenom vremenu posvećenom različitim protagonistima, a na vizualnoj se razini odlikuje neujednačenošću koja izaziva dojam manjkavosti i suštinske nedovršenosti.
“Tomorrow’s Freedom” (2022) Sophije i Georgije Scott aktivistički pristupa slučaju palestinskog vođe Marwana Barghoutija, jednom od nebrojenih izraelskih političkih zatvorenika. Osim što daje punu sliku slučaja i kontekstualizira političke poteze obje strane, inzistiranjem na sugovornicima pripadnicima oba naroda, film iznalazi potencijala rješenja. Ujedno ilustrira na koji su način institucije uglavljene u ideološki uvjetovane pozicije, odnosno sustavno nasilje kao sredstvo vršenja pritisaka. “Tomorrow’s Freedom” može se promatrati na liniji pokreta za oslobođenje Marwana Barghoutija, a koji pokušava globalnu javnost upozoriti ne samo na konkretan slučaj, već niz identičnih kršenja građanskih sloboda i prava.
Politička perspektiva preplavljuje i “The Dayton Legacy: Bosnia – A Fragile Peace” (2023) Pierre-Oliviera Françoisa u sklopu programa “AJB Prikazuje”, ostvarenje zanimljivo iz više razloga. Činjenica da je redatelj stranac, ovdašnjoj publici otkriva način viđenja situacije izvana, ali ujedno omogućava pristup oslobođen efekta proizašlog iz godina sustavne indoktrinacije. Film je, kako je redatelj naglasio, prvenstveno orijentiran na europsku publiku, ne bi li olakšao uvid u kompleksnost političke situacije, ali možemo zaključiti i prizvao na odgovornosti za niz neprikladnih političkih odluka. Nasljeđe Daytona funkcionira na paralelizmu nacionalističkih narativa, suprotstavljenog aktivističkim nastojanjima, odnosno ideji građanske države. Pritom naglašava problematičnost ideje političkog utemeljenja na osnovi etničnosti, a koje automatizmom dio stanovništva isključuje iz političke, ali dijelom i društvene participacije. Zadovoljavajući sve norme informativnog sadržaja koje ambicijom nadilazi reportažu, oslanjajući se na nekoliko tematskih uporišta, film donosi konkretnu društvenu dijagnozu, pokazujući problematiku koja je u Bosni možda najizraženija, ali je u različitim manifestacijama prisutna u svim zemljama bivše Jugoslavije.