Ukoliko ste škicnuli našu prošlogodišnju listu najboljih hrvatskih dokumentaraca, vidjeli ste zasigurno na šestom mjestu vrlo zanimljiv dokumentarac “Daleko je more” (Blank, 2021.) Jakova Torića (Šibenik, 1990.) u kojem autor kroz kolažni tok svijest bilježi vinjetice iz svog života, govoreći u offu o najrazličitijim događajima. Njegov novi film “Mediteraneo” (Blank, 2022.) također je nastao na jednoj od Blankovih radionica, a u njemu na isti način oslikava svoju svakodnevicu na otoku Murteru, ovaj put progovorivši o još ozbiljnijim društveno-političkim temama. Kako je na nas odmah ostavio dojam – skromni Jakov nije želio nadugo i naširoko raspredati o svojem filmu, ali bili smo uporni i na kraju ipak priveli autora čija filmska ostvarenja imaju ono nešto i zbog čega se nadamo da će nastaviti sa svojom filmskom karijerom. “Mediteraneo” će svoju premijeru doživjeti danas (petak, 12.5.) na 31. Danima hrvatskog filma, u Kinu Tuškanac, u bloku filmova koji počinje u 17 sati.
Jakove, molio bih te da se za početak predstaviš našim čitateljima.
“Diplomirao sam povijest umjetnosti na sveučilištu u Zadru. Trenutno dio radnog vremena radim u turističkoj agenciji, većinom je to online posao, a drugi dio radnog vremena kao nastavnik u dvije srednje škole u Šibeniku gdje predajem Povijest hrvatske kulturne baštine (Turističko-ugostiteljska škola Šibenik) i likovnu umjetnost (Gimnazija Antuna Vrančića). Prvi put sam se susreo s filmom 2011. godine kada je T-com svojim korisnicima na poklon poslao videokameru. S njom sam zajedno s prijateljima jedno zimsko poslijepodne snimio i montirao kratki igrani film.”
“Mediteraneo” je nastao na novoj Blankovoj radionici “Pola sata prije”. Kako je ista koncipirana i odakle naslov dokumentarca?
“Radni naslov film bio je ‘Mediteran’. Kasnije sam na internetu pronašao riječ mediteraneo i promijenio mu naziv. Dokumentarac je nastao na spomenutoj online radionici autorskog filma koji organizira Blank_filmski inkubator, četvrtoj po redu. Prva je bila za vrijeme karantene 2020., a u prosjeku traju tri mjeseca. Svaki polaznik radi na svom filmu i sastajemo se online preko Zooma, jednom ili dvaput tjedno zajedno s našim mentorima Igorom Jelinovićem i Tamarom Bilankov.”
Odakle crpiš inspiraciju za svoje filmove i kakva motivacija leži iza “Mediteranea”?
“Sve filmove koje sam dosad snimio produkcijski su jednostavni, bez budžeta, kao i ‘Mediteraneo’ koji je komponiran od statičnih kadrova eksterijera i nekoliko kadrova interijera. Za ovaj film kao inspiracija posudio sam neke vizulane elemente od autora poput Chrisa Markera (‘Sans Soleil’), Lucille Carre (‘The Inland Sea’) i Chantal Akerman (‘News From Home’). Što se tiče scenarija i stila pisanja, inspiracija mi je bio roman ‘Blizina svega’ Ante Zlatka Stolice.”
Razgovarajući prije intervjua, govorio si o svojevrsnom kreativnom neredu, da ni sam ne znaš kako nastaju tvoji filmovi. A opet, “Mediteraneo” za razliku od “Nekih boljih dana” definitivno nosi konkretnu društveno-političku nit. Govoriš o izborima, političarima, ekonomskom sivilu, nemogućnošću osamostaljivanja mladih ljudi…
“Mislim da taj kreativni nered proizlazi iz toga što se filmom samo bavim u svoje slobodno vrijeme i nemam vremena za posvetiti se konceptu, odnosno do kraja razraditi ideje pa je većina mojih filmova nastala u hodu i poslije u montaži. Tako je i ‘Mediteraneo’ sniman velikim dijelom poslije ručka kada bih odvojio par sati i vozio se otokom tražeći zanimljive lokacije. Iako sam neke crtice već imao zapisane, scenarij za film nastajao je tijekom radionice. Nisam svjesno želio istaknuti konkretan društveno-politički kontekst, već samo donijeti prikaz (svoje) svakodnevnice, neke autobiografske trenutke ili događaje koje sam doživio ili posvjedočio.”
Dojam je da iznimno dobro zapažaš stvari oko sebe. Koliki je postotak stvari unutar tvojih filmova izmišljeno, a koliko pak stvarno? Konkretno pitam trenutno za “Mediteraneo”.
“Sve što sam ispričao u filmu stvarno se dogodilo.”
Jakov Torić kao arhivist – bilježi događaje ispred sebe, bez konkretnog suda, u stilu “stvari se događaju, postoji sila veća od nas, možda živimo u simulaciji, možda postoje važnije i manje važnije stvari, ali svijet se okreće dalje i naš unutarnji monolog nastavlja se odvijati dalje bez obzira na sve”. Jednako su važni i izbori, i moja brada koju pokušavam uzgojiti, i trenutno neriješeno vlastito stambeno pitanje s tridesetak godina životnog staža.
“U pitanju je odgovor, točno to što si napisao – pogodio si bit.”
Snimio si “Daleko je more”, sada “Mediteraneo”, pohađaš Blankove filmske radionice… Kako gledaš daljnji nastavak svoje filmske karijere? Želiš li se ozbiljnije baviti filmom, konkretnije dokumentarnim filmom; razmišljaš li u smjeru dugog metra? Kakve su ti općenito filmske ambicije?
“Film je za mene nešto čime se bavim u slobodno vrijeme, za mene je to hobi. Ne gledam na to kao na (filmsku) karijeru. Barem za sada, a što će biti u budućnosti ne znam. Trenutno nemam nekih velikih planova po tom pitanju. Sljedeći film kojeg želim napraviti također je kratkometražni dokumentarni. Možda na jesen.”