EsejiProzori"Pet filmova o Nives K. K." - Hipoteze o slici

“Pet filmova o Nives K. K.” – Hipoteze o slici

|

Dokumentarni filmovi posvećeni likovnim umjetnicima uvijek su u opasnosti odlaska na sporedni kolosijek puke ilustracije vizualnih djela slikom u pokretu. Svojim je intrigantnim nizom filmova o likovnjacima s početka i sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća Nenad Puhovski pokazao kako film likovnu umjetnost može nadograditi, interpretirati i dijalektički razmotriti ukoliko se osloni na jedinstvene mogućnosti vlastitog medija. Puhovski je realizirao tri antologijska dokumentarca posvećena likovnim umjetnicima i likovnosti: “Pet filmova o Nives K. K.” (Filmoteka 16, 1980.), “U potrazi za Šutejem” (1981) i “Bućan – triptih” (1986). Među njima se odvažnošću i nadahnutošću forme posebno izdvaja prvospomenuti, posvećen slikarici Nives Kavurić Kurtović (Zagreb, 18.1.1938. – Zagreb, 30.10.2016.). Jedan od sugovornika u filmu, profesor Radovan Ivančević ovu je umjetnicu kasnije nazvao najvećom hrvatskom slikaricom 20. stoljeća, a njegovo bi mišljenje lako potpisali i drugi autoriteti iz ovog područja koji slave jedinstvenost i osjetljivost njenog stila.

Puhovski film koncipira kao niz hipoteza o tome kakav film o nekom umjetniku ili umjetnici uopće može i treba biti snimljen, a svaka od njih omogućuje mu uvođenje nove perspektive. Prvi segment naslovljen “Film o filmu” filozofski otvara ovo pitanje, a na njega odgovaraju umjetničini suvremenici poput povjesničara umjetnosti Tonka Maroevića, kiparice Marije Ujević Galetović ili dramaturga i teoretičara Vjerana Zuppe te mnogih drugih. Svi su oni snimljeni u bližim planovima dok stoje među samostojećim radovima Nives Kavurić Kurtović, koji prikazuju naslikane ljude. Radi se o fascinantnom rješenju na razini slike jer se sugovornici poput jeke umnažaju u likovima, plodu umjetničine mašte, dok i sami maštaju o nekom idealnom filmu o Nives K-K. No, nakon utopijskog fantaziranja uvijek slijedi gorka stvarnost – u filmu se potom pojavljuje producent koji sjedi za uredskim stolom, čime se navještava nova sekvenca “Film za producenta”. Dokumentarac tako prelazi u novi žanr namjenskog filma, čija je dužnost ponuditi informacije i faktografiju. Puhovski se i ovdje igra s nametnutim pravilima portretnog dokumentarnog filma, pa pod umjetničine slike stavlja šturi tekst s njenim osnovnim biografskim podacima. Za to vrijeme kamera slobodno polovi imaginarnim krajolicima njenih slika, a u zvuku se čuje avangardna glazba Igora Savina.

Na početku trećeg segmenta “Film za scenaristu” pojavljuje se scenarist dokumentarca, likovni kritičar Josip Depolo, koji objašnjava svoju viziju filma o ovoj umjetnici. Nakon toga kreće njegova nadahnuta poetska voice-over naracija o umjetnosti Nives Kavurić Kurtović u interpretaciji spikera, dok se u slici nižu u umjetničina slikarska platna nekad prikazana u detalju, a nekad u cjelini. Po završetku ove sekvence slijedi intervju s povjesničarem umjetnosti Radovanom Ivančevićem koji je i sam, nešto ranije, snimio film o Nives Kavurić Kurtović. Sada on gledateljima objašnjava vlastitu verziju filmskog ostvarenja o Nives K-K, nakon čega se pojavljuje natpis iduće sekvence “Film za autora tv filma”. U njoj Puhovski iznalazi još jedno duboko promišljeno rješenje, snimajući samu umjetnicu kako na televiziji gleda film o sebi u režiji Ivančevića. Umjetnica se nalazi u intimnom prostoru svog doma, dok je u filmu što ga gleda snimljena u galeriji. Ovime Puhovski naznačuje postojanje javne i privatne persone, ujedinjujući ih svojim prizorom. Pred kraj film riječ konačno dobiva i sama umjetnica, nakon čega slijedi posljednji segment “Film Za Nives”, vrhunac dokumentarca i svojevrsna zvukovno-vizualna nadogradnja umjetničinog svijeta s posebnim naglaskom na njoj važan motiv ljudske ruke. Naime, dok kamera klizi slikama i crtežima, u offu čujemo ženski glas (Mira Furlan) koji kao da ovim umjetničkim djelima konačno pomaže progovoriti slobodnim zvukom. On do nas dopire iz njihova vlastita imaginarnog prostora koji oživljava i slikovno, jer se crteži uz pomoć animacije počinju kretati, uvlačeći nas nepovratno u čudesno bogat i nepredvidljiv svijet Nives K-K. Svjedočeći tajnu sliku i povezavši nas sa svemirom jedne umjetnice, filmski medij ponovno je na najljepši način iskoristio svoju moć.

“Pet filmova o Nives K. K”

  • Režija: Nenad Puhovski
  • Scenarij: Josip Depolo
  • Direktor fotografije: Enes Midžić
  • Montaža: Maja Rodica-Virag
  • Glazba: Igor Savin
  • Produkcija: Filmoteka 16
  • Godina proizvodnje: 1980.
  • Trajanje: 20 minuta

Povezani tekstovi

“More, grebeni, pisma” – Gospari, daljine, sni

U filmu "More, grebeni, pisma" Zvonimir Berković smjestio je po njemu ključne motive slikarstva Iva Vojvodića.

“Pitka voda i sloboda II” – Žedni slobode

"Pitka voda i sloboda II" (Filmoteka 16., 1986.) Rajka Grlića razotkriva vlast koja i u banalnoj provokaciji vidi ugrozu.

“Kašinska 6” – U potrazi za izgubljenim vremenom

Serija mikro-eseja i intervjua na portalu Dokumentarni.net, pod zajedničkim projektnim nazivom "Prozori", zamišljena je kao pregled najvažnijih estetika i tema u hrvatskoj dokumentaristici prije...

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

73. Pulski filmski festival: Srđanu Kovačeviću Zlatna arena za najbolju režiju

Svečana dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održala se sinoć u Istarskom narodnom kazalištu uz bogat popratni program.

73. Pulski filmski festival: “Yugo ide u Ameriku” – Balkan u Americi

U konačnici, Grujić i Borković u filmu "Yugo ide u Ameriku" zapravo ne rekonstruiraju povijest Yuga u Americi, nego tvore popkulturni kolaž...

Ivanu Ramljaku dodijeljena ovogodišnja Nagrada “Vedran Šamanović”

Sedamnaesta nagrada "Vedran Šamanović" dodijeljena je Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma "Pozdrav iz Sekretarijata".

“Daleko od Vijetnama” – Resnais, zadnji put

Krajem 1950-ih službeno je završilo razdoblje snimanja dokumentarnih filmova redatelja Alaina Resnaisa.

24. Tabor New Frame Film Festival: Hrvatski filmovi – zahtjev eksperimenta i ugoda klasike

U tri natjecateljska programa 24. Tabor New Frame Film Festivala prikazano je devet dokumentaraca, od čega pet hrvatskih.

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.