PočetnaEsejiProzori"Pet filmova o Nives K. K." - Hipoteze o slici

“Pet filmova o Nives K. K.” – Hipoteze o slici

|

Dokumentarni filmovi posvećeni likovnim umjetnicima uvijek su u opasnosti odlaska na sporedni kolosijek puke ilustracije vizualnih djela slikom u pokretu. Svojim je intrigantnim nizom filmova o likovnjacima s početka i sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća Nenad Puhovski pokazao kako film likovnu umjetnost može nadograditi, interpretirati i dijalektički razmotriti ukoliko se osloni na jedinstvene mogućnosti vlastitog medija. Puhovski je realizirao tri antologijska dokumentarca posvećena likovnim umjetnicima i likovnosti: “Pet filmova o Nives K. K.” (Filmoteka 16, 1980.), “U potrazi za Šutejem” (1981) i “Bućan – triptih” (1986). Među njima se odvažnošću i nadahnutošću forme posebno izdvaja prvospomenuti, posvećen slikarici Nives Kavurić Kurtović (Zagreb, 18.1.1938. – Zagreb, 30.10.2016.). Jedan od sugovornika u filmu, profesor Radovan Ivančević ovu je umjetnicu kasnije nazvao najvećom hrvatskom slikaricom 20. stoljeća, a njegovo bi mišljenje lako potpisali i drugi autoriteti iz ovog područja koji slave jedinstvenost i osjetljivost njenog stila.

Puhovski film koncipira kao niz hipoteza o tome kakav film o nekom umjetniku ili umjetnici uopće može i treba biti snimljen, a svaka od njih omogućuje mu uvođenje nove perspektive. Prvi segment naslovljen “Film o filmu” filozofski otvara ovo pitanje, a na njega odgovaraju umjetničini suvremenici poput povjesničara umjetnosti Tonka Maroevića, kiparice Marije Ujević Galetović ili dramaturga i teoretičara Vjerana Zuppe te mnogih drugih. Svi su oni snimljeni u bližim planovima dok stoje među samostojećim radovima Nives Kavurić Kurtović, koji prikazuju naslikane ljude. Radi se o fascinantnom rješenju na razini slike jer se sugovornici poput jeke umnažaju u likovima, plodu umjetničine mašte, dok i sami maštaju o nekom idealnom filmu o Nives K-K. No, nakon utopijskog fantaziranja uvijek slijedi gorka stvarnost – u filmu se potom pojavljuje producent koji sjedi za uredskim stolom, čime se navještava nova sekvenca “Film za producenta”. Dokumentarac tako prelazi u novi žanr namjenskog filma, čija je dužnost ponuditi informacije i faktografiju. Puhovski se i ovdje igra s nametnutim pravilima portretnog dokumentarnog filma, pa pod umjetničine slike stavlja šturi tekst s njenim osnovnim biografskim podacima. Za to vrijeme kamera slobodno polovi imaginarnim krajolicima njenih slika, a u zvuku se čuje avangardna glazba Igora Savina.

Na početku trećeg segmenta “Film za scenaristu” pojavljuje se scenarist dokumentarca, likovni kritičar Josip Depolo, koji objašnjava svoju viziju filma o ovoj umjetnici. Nakon toga kreće njegova nadahnuta poetska voice-over naracija o umjetnosti Nives Kavurić Kurtović u interpretaciji spikera, dok se u slici nižu u umjetničina slikarska platna nekad prikazana u detalju, a nekad u cjelini. Po završetku ove sekvence slijedi intervju s povjesničarem umjetnosti Radovanom Ivančevićem koji je i sam, nešto ranije, snimio film o Nives Kavurić Kurtović. Sada on gledateljima objašnjava vlastitu verziju filmskog ostvarenja o Nives K-K, nakon čega se pojavljuje natpis iduće sekvence “Film za autora tv filma”. U njoj Puhovski iznalazi još jedno duboko promišljeno rješenje, snimajući samu umjetnicu kako na televiziji gleda film o sebi u režiji Ivančevića. Umjetnica se nalazi u intimnom prostoru svog doma, dok je u filmu što ga gleda snimljena u galeriji. Ovime Puhovski naznačuje postojanje javne i privatne persone, ujedinjujući ih svojim prizorom. Pred kraj film riječ konačno dobiva i sama umjetnica, nakon čega slijedi posljednji segment “Film Za Nives”, vrhunac dokumentarca i svojevrsna zvukovno-vizualna nadogradnja umjetničinog svijeta s posebnim naglaskom na njoj važan motiv ljudske ruke. Naime, dok kamera klizi slikama i crtežima, u offu čujemo ženski glas (Mira Furlan) koji kao da ovim umjetničkim djelima konačno pomaže progovoriti slobodnim zvukom. On do nas dopire iz njihova vlastita imaginarnog prostora koji oživljava i slikovno, jer se crteži uz pomoć animacije počinju kretati, uvlačeći nas nepovratno u čudesno bogat i nepredvidljiv svijet Nives K-K. Svjedočeći tajnu sliku i povezavši nas sa svemirom jedne umjetnice, filmski medij ponovno je na najljepši način iskoristio svoju moć.

“Pet filmova o Nives K. K”

  • Režija: Nenad Puhovski
  • Scenarij: Josip Depolo
  • Direktor fotografije: Enes Midžić
  • Montaža: Maja Rodica-Virag
  • Glazba: Igor Savin
  • Produkcija: Filmoteka 16
  • Godina proizvodnje: 1980.
  • Trajanje: 20 minuta


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. Human Rights Film Festival: “Riefenstahl” – Umjetnost i politika

"Riefenstahl" (2024) Andresa Veiela zauzima oštriji stav prema djelovanju filmašice Leni Riefenstahl u nacističkoj Njemačkoj.

Tri dokumentarca otvaraju novu godinu Dokukina KIC

Tri dokumentarna filma otvaraju novu godinu zagrebačkog Dokukina KIC.

22. Human Rights Film Festival: “TWST / Things We Said Today” – Simfonija velegrada

"TWST / Things We Said Today" (2024) njemačko-rumunjskog autora Andreja Ujice smješten je u 1960-e, u postojbinu tvista, SAD.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

Hrvatska premijera filma “Fiume o morte!” 8. veljače u Rijeci

Hrvatska premijera dokumentarno-igranog filma "Fiume o morte!" (2024) Igora Bezinovića održat će se u Rijeci 8. veljače.

Poetika puža

Posljednji tekst ovogodišnje "Dokulture" bavi se filmom "Kadence za vrt" / "The Garden Cadences" (2024) Dane Komljena.

Post-filmski svijet Ismaëla Joffroya Chandoutisa

Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.

Tri hrvatska dokumentarca na 54. Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu

Hrvatska će dokumentaristika na 54. Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu (30.1. - 9.2.2025.) biti zastupljena s tri ostvarenja.

Paradoksalne refleksije

Prodor kamere u prostore opterećene nasilnim činovima, kolektivnim tragedijama...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića u natjecateljskom programu 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu

"Fiume o morte!" Igora Bezinovića ušao je u natjecateljski program 54. Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu.