Dokumentarni filmovi posvećeni likovnim umjetnicima uvijek su u opasnosti odlaska na sporedni kolosijek puke ilustracije vizualnih djela slikom u pokretu. Svojim je intrigantnim nizom filmova o likovnjacima s početka i sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća Nenad Puhovski pokazao kako film likovnu umjetnost može nadograditi, interpretirati i dijalektički razmotriti ukoliko se osloni na jedinstvene mogućnosti vlastitog medija. Puhovski je realizirao tri antologijska dokumentarca posvećena likovnim umjetnicima i likovnosti: “Pet filmova o Nives K. K.” (Filmoteka 16, 1980.), “U potrazi za Šutejem” (1981) i “Bućan – triptih” (1986). Među njima se odvažnošću i nadahnutošću forme posebno izdvaja prvospomenuti, posvećen slikarici Nives Kavurić Kurtović (Zagreb, 18.1.1938. – Zagreb, 30.10.2016.). Jedan od sugovornika u filmu, profesor Radovan Ivančević ovu je umjetnicu kasnije nazvao najvećom hrvatskom slikaricom 20. stoljeća, a njegovo bi mišljenje lako potpisali i drugi autoriteti iz ovog područja koji slave jedinstvenost i osjetljivost njenog stila.
Puhovski film koncipira kao niz hipoteza o tome kakav film o nekom umjetniku ili umjetnici uopće može i treba biti snimljen, a svaka od njih omogućuje mu uvođenje nove perspektive. Prvi segment naslovljen “Film o filmu” filozofski otvara ovo pitanje, a na njega odgovaraju umjetničini suvremenici poput povjesničara umjetnosti Tonka Maroevića, kiparice Marije Ujević Galetović ili dramaturga i teoretičara Vjerana Zuppe te mnogih drugih. Svi su oni snimljeni u bližim planovima dok stoje među samostojećim radovima Nives Kavurić Kurtović, koji prikazuju naslikane ljude. Radi se o fascinantnom rješenju na razini slike jer se sugovornici poput jeke umnažaju u likovima, plodu umjetničine mašte, dok i sami maštaju o nekom idealnom filmu o Nives K-K. No, nakon utopijskog fantaziranja uvijek slijedi gorka stvarnost – u filmu se potom pojavljuje producent koji sjedi za uredskim stolom, čime se navještava nova sekvenca “Film za producenta”. Dokumentarac tako prelazi u novi žanr namjenskog filma, čija je dužnost ponuditi informacije i faktografiju. Puhovski se i ovdje igra s nametnutim pravilima portretnog dokumentarnog filma, pa pod umjetničine slike stavlja šturi tekst s njenim osnovnim biografskim podacima. Za to vrijeme kamera slobodno polovi imaginarnim krajolicima njenih slika, a u zvuku se čuje avangardna glazba Igora Savina.
Na početku trećeg segmenta “Film za scenaristu” pojavljuje se scenarist dokumentarca, likovni kritičar Josip Depolo, koji objašnjava svoju viziju filma o ovoj umjetnici. Nakon toga kreće njegova nadahnuta poetska voice-over naracija o umjetnosti Nives Kavurić Kurtović u interpretaciji spikera, dok se u slici nižu u umjetničina slikarska platna nekad prikazana u detalju, a nekad u cjelini. Po završetku ove sekvence slijedi intervju s povjesničarem umjetnosti Radovanom Ivančevićem koji je i sam, nešto ranije, snimio film o Nives Kavurić Kurtović. Sada on gledateljima objašnjava vlastitu verziju filmskog ostvarenja o Nives K-K, nakon čega se pojavljuje natpis iduće sekvence “Film za autora tv filma”. U njoj Puhovski iznalazi još jedno duboko promišljeno rješenje, snimajući samu umjetnicu kako na televiziji gleda film o sebi u režiji Ivančevića. Umjetnica se nalazi u intimnom prostoru svog doma, dok je u filmu što ga gleda snimljena u galeriji. Ovime Puhovski naznačuje postojanje javne i privatne persone, ujedinjujući ih svojim prizorom. Pred kraj film riječ konačno dobiva i sama umjetnica, nakon čega slijedi posljednji segment “Film Za Nives”, vrhunac dokumentarca i svojevrsna zvukovno-vizualna nadogradnja umjetničinog svijeta s posebnim naglaskom na njoj važan motiv ljudske ruke. Naime, dok kamera klizi slikama i crtežima, u offu čujemo ženski glas (Mira Furlan) koji kao da ovim umjetničkim djelima konačno pomaže progovoriti slobodnim zvukom. On do nas dopire iz njihova vlastita imaginarnog prostora koji oživljava i slikovno, jer se crteži uz pomoć animacije počinju kretati, uvlačeći nas nepovratno u čudesno bogat i nepredvidljiv svijet Nives K-K. Svjedočeći tajnu sliku i povezavši nas sa svemirom jedne umjetnice, filmski medij ponovno je na najljepši način iskoristio svoju moć.
“Pet filmova o Nives K. K”
- Režija: Nenad Puhovski
- Scenarij: Josip Depolo
- Direktor fotografije: Enes Midžić
- Montaža: Maja Rodica-Virag
- Glazba: Igor Savin
- Produkcija: Filmoteka 16
- Godina proizvodnje: 1980.
- Trajanje: 20 minuta