EsejiProzori"Pet filmova o Nives K. K." - Hipoteze o slici

“Pet filmova o Nives K. K.” – Hipoteze o slici

|

Dokumentarni filmovi posvećeni likovnim umjetnicima uvijek su u opasnosti odlaska na sporedni kolosijek puke ilustracije vizualnih djela slikom u pokretu. Svojim je intrigantnim nizom filmova o likovnjacima s početka i sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća Nenad Puhovski pokazao kako film likovnu umjetnost može nadograditi, interpretirati i dijalektički razmotriti ukoliko se osloni na jedinstvene mogućnosti vlastitog medija. Puhovski je realizirao tri antologijska dokumentarca posvećena likovnim umjetnicima i likovnosti: “Pet filmova o Nives K. K.” (Filmoteka 16, 1980.), “U potrazi za Šutejem” (1981) i “Bućan – triptih” (1986). Među njima se odvažnošću i nadahnutošću forme posebno izdvaja prvospomenuti, posvećen slikarici Nives Kavurić Kurtović (Zagreb, 18.1.1938. – Zagreb, 30.10.2016.). Jedan od sugovornika u filmu, profesor Radovan Ivančević ovu je umjetnicu kasnije nazvao najvećom hrvatskom slikaricom 20. stoljeća, a njegovo bi mišljenje lako potpisali i drugi autoriteti iz ovog područja koji slave jedinstvenost i osjetljivost njenog stila.

Puhovski film koncipira kao niz hipoteza o tome kakav film o nekom umjetniku ili umjetnici uopće može i treba biti snimljen, a svaka od njih omogućuje mu uvođenje nove perspektive. Prvi segment naslovljen “Film o filmu” filozofski otvara ovo pitanje, a na njega odgovaraju umjetničini suvremenici poput povjesničara umjetnosti Tonka Maroevića, kiparice Marije Ujević Galetović ili dramaturga i teoretičara Vjerana Zuppe te mnogih drugih. Svi su oni snimljeni u bližim planovima dok stoje među samostojećim radovima Nives Kavurić Kurtović, koji prikazuju naslikane ljude. Radi se o fascinantnom rješenju na razini slike jer se sugovornici poput jeke umnažaju u likovima, plodu umjetničine mašte, dok i sami maštaju o nekom idealnom filmu o Nives K-K. No, nakon utopijskog fantaziranja uvijek slijedi gorka stvarnost – u filmu se potom pojavljuje producent koji sjedi za uredskim stolom, čime se navještava nova sekvenca “Film za producenta”. Dokumentarac tako prelazi u novi žanr namjenskog filma, čija je dužnost ponuditi informacije i faktografiju. Puhovski se i ovdje igra s nametnutim pravilima portretnog dokumentarnog filma, pa pod umjetničine slike stavlja šturi tekst s njenim osnovnim biografskim podacima. Za to vrijeme kamera slobodno polovi imaginarnim krajolicima njenih slika, a u zvuku se čuje avangardna glazba Igora Savina.

Na početku trećeg segmenta “Film za scenaristu” pojavljuje se scenarist dokumentarca, likovni kritičar Josip Depolo, koji objašnjava svoju viziju filma o ovoj umjetnici. Nakon toga kreće njegova nadahnuta poetska voice-over naracija o umjetnosti Nives Kavurić Kurtović u interpretaciji spikera, dok se u slici nižu u umjetničina slikarska platna nekad prikazana u detalju, a nekad u cjelini. Po završetku ove sekvence slijedi intervju s povjesničarem umjetnosti Radovanom Ivančevićem koji je i sam, nešto ranije, snimio film o Nives Kavurić Kurtović. Sada on gledateljima objašnjava vlastitu verziju filmskog ostvarenja o Nives K-K, nakon čega se pojavljuje natpis iduće sekvence “Film za autora tv filma”. U njoj Puhovski iznalazi još jedno duboko promišljeno rješenje, snimajući samu umjetnicu kako na televiziji gleda film o sebi u režiji Ivančevića. Umjetnica se nalazi u intimnom prostoru svog doma, dok je u filmu što ga gleda snimljena u galeriji. Ovime Puhovski naznačuje postojanje javne i privatne persone, ujedinjujući ih svojim prizorom. Pred kraj film riječ konačno dobiva i sama umjetnica, nakon čega slijedi posljednji segment “Film Za Nives”, vrhunac dokumentarca i svojevrsna zvukovno-vizualna nadogradnja umjetničinog svijeta s posebnim naglaskom na njoj važan motiv ljudske ruke. Naime, dok kamera klizi slikama i crtežima, u offu čujemo ženski glas (Mira Furlan) koji kao da ovim umjetničkim djelima konačno pomaže progovoriti slobodnim zvukom. On do nas dopire iz njihova vlastita imaginarnog prostora koji oživljava i slikovno, jer se crteži uz pomoć animacije počinju kretati, uvlačeći nas nepovratno u čudesno bogat i nepredvidljiv svijet Nives K-K. Svjedočeći tajnu sliku i povezavši nas sa svemirom jedne umjetnice, filmski medij ponovno je na najljepši način iskoristio svoju moć.

“Pet filmova o Nives K. K”

  • Režija: Nenad Puhovski
  • Scenarij: Josip Depolo
  • Direktor fotografije: Enes Midžić
  • Montaža: Maja Rodica-Virag
  • Glazba: Igor Savin
  • Produkcija: Filmoteka 16
  • Godina proizvodnje: 1980.
  • Trajanje: 20 minuta

Povezani tekstovi

“More, grebeni, pisma” – Gospari, daljine, sni

U filmu "More, grebeni, pisma" Zvonimir Berković smjestio je po njemu ključne motive slikarstva Iva Vojvodića.

“Pitka voda i sloboda II” – Žedni slobode

"Pitka voda i sloboda II" (Filmoteka 16., 1986.) Rajka Grlića razotkriva vlast koja i u banalnoj provokaciji vidi ugrozu.

“Kašinska 6” – U potrazi za izgubljenim vremenom

Serija mikro-eseja i intervjua na portalu Dokumentarni.net, pod zajedničkim projektnim nazivom "Prozori", zamišljena je kao pregled najvažnijih estetika i tema u hrvatskoj dokumentaristici prije...

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.