Prije nekoliko dana u Rijeci je službeno predstavljen program 19. Liburnia Film Festivala, koji će od 23. do 27. kolovoza biti održan na nekoliko opatijskih lokacija. Ukupno će se na ovogodišnjem LFF-u prikazati 23 domaća dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji te njih 24 van iste. Prije početka ove tradicionalne festivalske fešte hrvatske dokumentaristike, porazgovarali smo izvršnom direktoricom LFF-a Jelenom Androić koja nam je predstavila ovogodišnji program.
“Liburnia Film Festival ove godine ima devetnaesto izdanje. To znači da smo punokrvni, zreli festival koji je, na našu veliku sreću ali i ne samo radi sreće, još uvijek u uzlaznoj putanji: entuzijazam i ideje za rast i razvoj još su uvijek prisutni, trudimo se u svakoj od godina uvesti neki novitet, razvijati tzv. off program, odnosno prikazati što veći broj filmova koji nisu u konkurenciji ali su vrijedni gledanja, povećavati broj prilika za razgovore i diskusije, okretati se općoj ali i profesionalnoj, filmskoj publici, graditi nove mreže, kao organizacija (Udruga LFF) biti prisutni u zajednici tijekom cijele godine…”, naglašava Jelena i nastavlja:
“Sve to moguće je iz razloga što Liburnia Film Festival gradi divan tim ljudi, redom profesionalaca u područjima kojima se bave. Mnogi dolaze iz civilnog sektora pa imaju i taj osjećaj za društveno-odgovoran rad, a oni pak koji dolaze iz profesionalne filmske zajednice iza sebe imaju niz nacionalnih, pa i međunarodno važnih projekata. Drugim riječima, organizacijski smo sjajno kapacitirani, uigrani (većina članova i članica tima na LFF-u ima staž od minimalno pet godina) i kao takvi zaista radimo u sinergiji”. Androić ističe i važnost same Ljetne pozornice Opatije, kako kaže – po mnogim filmskim gostima jedno od najljepših otvorenih hrvatskih Kina. Tu je, naravno, već dugogodišnja suradnja s Festivalom Opatija koji upravlja spomenutom pozornicom, gradom Opatijom, nekim tamošnjim udrugama te ugostiteljima koji ustupaju Vilu Antonio za potrebe zatvorenog kina te ostalih popratnih programa.
Dobar dio ovogodišnjeg programa dolazi iz Primorsko-goranske i Istarske županije. Radi se o LFF-ovom rekordu, stoga gotovo i ne trebamo pitati o zadovoljstvu organizatora ovim podatkom.
“Svakako nas to veseli! Generalno, (mladi) ljudi sve više koriste audiovizualne medije, u takvom vremenu živimo. No, drago mi je i da jedan broj njih medij koristi za dokumentarne i(li) eksperimentalne odnosno hibridne AV sadržaje, i da medij filma očito u jednoj mjeri promišljaju te prepoznaju njegovu društvenu funkciju. Taj trend dakako ne poznaje geografske granice pa je vidljiv i na području naše i susjedne županije. Međutim, specifičnije, ako gledamo filmove iz konkurencije ili off programa ovogodišnjeg Liburnia Film Festivala, već sada se vide pozitivni efekti činjenice da je Filmaktiv prije godinu dana pokrenuo edukacijski program Nova škola dokumentarnog filma. Lani smo neke od radova sa Škole prikazali u off programu, a ove je godine čak troje autora u konkurenciji, što je velik skok! Smatram da Filmaktivova Nova škola dokumentarnog filma već sad pokazuje da će biti jedno od centralnih mjesta ovog dijela Hrvatske za edukaciju i produkciju kreativnog autorskog dokumentarca. Također, Pulska filmska tvornica čiji je rad na ovogodišnjoj Puli i nagrađen za izniman doprinos pulskoj filmskoj kulturi, ponovno je s filmovima prisutna i u konkurentskom i u off programu. Prijavljuju se, i prikazujemo ih, i filmovi s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci za koju također smatram da ima potencijal biti rasadnik mladih filmašica i filmaša na ovom području. Drugim riječima, postoje kako infrastruktura, tako i interes. Nadam se dodatnom razvoju obje stvari u doglednom vremenu”, ističe izvršna direktorica LFF-a.
Kako sada stvari stoje, pandemija nije utjecala na produkciju hrvatskog dokumentarnog filma. Postoje li možda žanrovi koji dominiraju 19. Liburnia Film Festivalom?
“Da, čini se da produkcija dokumentarnih filmova – za razliku od igranog koji ipak, obzirom na glomaznost, zahtijeva drugačije okolnosti od pandemijskih – ipak nije bila toliko pogođena lockdownovima. Očito su autori taj period iskoristili za rad u montaži, pa je broj prijava u 2021. na razini onih iz prethodnih godina. Među prijavama u globalu, ne mogu reći da neki žanr snažno dominira. No, u konkurenciju je selektor festivala Oliver Sertić ove godine odabrao veći broj kreativnih eseja i tzv. hibridnih filmova koji se naslanjaju na eksperimentalni ili igrani film. Dakako, kao u uvijek u LFF-ovom programu, gledat ćemo i brojne političke te društveno angažirane filmove koji oslikavaju današnje vrijeme i prostor”, govori nam Jelena.
Ovogodišnji festival pun je zanimljivih doku-naslova, od kojih je izvršna direktorica ljubazno izdvojila neke.
“Među tzv. političkim i društveno angažiranim naslovima izdvojila bih ‘Tvornice radnicima’ Srđana Kovačevića o događanjima u tvornici ITAS deset godina nakon preuzimanja upravljanja od strane radnika; ili film ‘Žica’ Tihe Gudac o žilet-žici koja razdvaja hrvatska i slovenska mjesta tradicionalno usmjerena jedna na druge i dokument je različitih stavova o ilegalnim migracijama na našim područjima. Među takvim filmovima je i ‘Dubica’ Marine Ančić Spremo, dokumentarac iz Hrvatske Dubice na granici s BiH, sela koje sažima sve hrvatske posttranzicijske probleme, a čiji je glavni lik hrvatski branitelj koji je u rat otišao sa 17, umirovljen s 22 godine kao ratni vojni invalid te živi s nevjenčanom suprugom, inače Srpkinjom po nacionalnosti… Ovdje bih posredno mogla svrstati i ‘Osijek – Kopenhagen, grad traži ubojicu’ multimedijskog umjetnika Ivana Faktora, videodnevnik iz 1992. kada je umjetnik s prijateljem iz Osijeka putovao u Kopenhagen, gdje su gostovali i o ratu u Hrvatskoj govorili na najvažnijoj danskoj nezavisnoj televiziji”, nabraja Androić i nastavlja:
“Među filmskim esejima, koji su kadrovima velikim dijelom oslonjeni na morske vizure, izdvojila bih ‘Horizont’ Tanje Deman, prema sinopsisu intimna priča o moru u doba ekološke krize. No, ovaj filmski esej je i platforma za divnu kontemplaciju. Zatim je tu ‘Nulti krajolik’ Bruna Pavića srodne teme i sentimenta koji je dosad već igrao u Jihlavi, Los Angelesu i Trstu; ili ‘Uvala’ Davora Konjikušića i Nike Petković koji donosi morske vizure otoka Paga, odnosno Uvale Slana, inače lokaliteta prvog koncentracijskog logora u NDH. Prikazujemo i nove filmove LFF-ovih laureata, ‘Split’ Renate Poljak i ‘Monolog o Puli’ Elvisa Lenića. S novim filmom, ‘Sad sam ja Irena’, vraća nam se Jasmina Beširević. Njen ćemo ‘Bosanski Brodvej’, nastao u produkciji Restarta – suorganizatora festivala – gledati van konkurencije. Oko sjajnog filma ‘Jedna od nas’ Đure Gavrana, koji će na festivalu imati i case study, osmislili smo tribinu o nasilju u obitelji, a oni koji dosad nisu imali prilike, na LFF-u mogu pogledati i nagrađivani film Ivana Ramljaka ‘O jednoj mladosti’.”
LFF od ove godine uvodi i nekoliko programskih noviteta.
“Dvije su velike novosti. Jedna je LFF Rough Cut radionica za redatelj(ic)e i montažer(k)e dokumentarnih filmova u fazi rough cuta koju će voditi renomirane montažerke Jelena Maksimović (Beograd, Srbija) i Hrvoslava Brkušić (Zagreb, Hrvatska). Izvodimo ju prvi put, prijave su upravo u tijeku, rok je 6. kolovoza, a namijenjena je redatelji(ca)ma i montažerima/kama dokumentarnih filmova bez obzira na predviđeno trajanje iz svih zemalja regije (Hrvatska, Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo), kako filmskim profesionalcima/kama, tako i amaterima/kama. Druga je novost da nagrade za najbolju fotografiju i najbolji dizajn zvuka ove godine podržava AVC Zagreb, tvrtka specijalizirana za projektiranje radio i TV postaja, studija za višekanalna snimanja i video postprodukciju, kina, sustava scenske i televizijske rasvjete i kabelskih mreža, zastupanje domaćih i inozemnih proizvođača opreme i druge srodne poslove. To dakle znači da financijski nagrađujemo i najbolji film po izboru žirija i publike, odsad i najbolju montažu, da nagrada za najbolju režiju znači direktan ulazak na edukaciju Ex Oriente Instituta dokumentarnog filma (IDF) iz Praga sa sljedećim redateljevim projektom; nagrada za najbolji regionalni film je pak 50 posto popusta na entry fee za program usavršavanja Balkan Documentary Centra is Sofije, BDC Discoveries. Eto, zaista se trudimo nagraditi profesionalnost i dobar rad svih koji (g)rade kvalitetan (hrvatski) dokumentarac. Svojevrsna novost, iako ona neće nužno postati i pravilo, jest da smo, slijedom činjenice da je ove godine zaista velik broj prijava s područja naše i susjednih županija, dva programska slota u off programu posvetili tzv. regionalnim filmovima, a priređujemo i retrospektivu Đure Gavrana. Eto, pet festivalskih dana, od 23. do 27.8. koji su, slobodno mogu reći, krcati dobrim programom. Veselim se 19. LFF-u!”, završava naš razgovor Jelena Andrić, izvršna direktorica Liburnia Film Festivala.
