Streaming servis Hulu polako se pretvara u vodeću kuću za kvalitetne glazbene dokumentarce. Nakon nedavnog udomljavanja odličnog koncertnog filma “Summer of Soul” (Questlove, 2021.) o kojem smo također pisali na našem portalu, sada nam dostavlja i vrsnu seriju u šest polusatnih nastavaka “McCartney 3,2,1” (2021) američkog autora Zacharyja Heinzerlinga. Njen koncept je nevjerojatno jednostavan: razgovor dvojice glazbenih velikana o kreativnom procesu iza svevremenskih klasika The Beatlesa, zabilježen u ugodnoj crno-bijeloj tehnici. Prvi u paru jedan je od najslavnijih svjetskih glazbenih producenata, Rick Rubin, čovjek koji je slavu stekao pretvaranjem hip-hop glazbe u najpopularniji žanr na svijetu surađujući s izvođačima kao što su Beastie Boys, Public Enemy i Run-DMC, da bi svoj utjecaj proširio i na rock i heavy metal glazbu i producirao albume koji sežu od izdanja Red Hot Chilli Peppersa do naširoko hvaljene serije “American Recordings” country legende Johnnyja Casha. Drugi je, vidimo iz naslova, Paul McCartney kojeg vjerojatno nikome ne treba posebno predstavljati.
Radnja se uglavnom odvija ispred miks pulta na kojem Rubin s traka Beatlesa izdvaja pojedine dionice, a Macca se prisjeća nadahnuća iza njih. Paul se svako toliko prihvati pokojeg instrumenta kako bi zvučno ilustrirao neki dio priče, dok se razgovori povremeno prekidaju i arhivskom filmskom građom iz šezdesetih. McCartney je u razgovoru opušten i vidno dobro raspoložen dok prebire po sjećanjima, redajući anegdote poput onih s prvih autostoperskih izleta na koje je odlazio u društvu momaka iz Beatlesa ili one iz Južne Afrike kad je opljačkan nožem, a lopovi pobjegli s demo snimkama albuma “Band on the Run” njegovog tadašnjeg sastava Wings.
Macca nabraja i cijeli spektar svojih i Beatlesovih glazbenih uzora – od Bacha do Johna Cagea, rane R&B i rock and roll izvođače (Little Richard, Chuck Berry i Ray Charles), ali obuhvaća i suvremenike iz drugih žanrova poput soula (Marvin Gaye) i afrobeata (Fela Kuti). Najveći dio serije očekivano je posvećen liverpulskoj četvorki, a Macca ne štedi pohvale na račun Ringa Starra, Georgea Harrisona te pogotovo Johna Lennona i njihovog vizionarskog producenta Georgea Martina. Priča se povremeno proširuje i na McCartneyjev rad nakon raspada Beatlesa, odnosno na albume koje objavljuje sa spomenutom grupom Wings te one koje potpisuje kao samostalni izvođač. U njegovom slučaju ovo često podrazumijeva doslovno samostalno sviranje svih instrumenata, kao i vlastoručno snimanje, miksanje i produkciju.
Zanimljivo je čuti pozadinu iza nastanka klasika poput “Yesterday”, no najveća snaga “McCartney 3,2,1” leži upravo u dekonstrukciji pjesama koje smo čuli bezbroj puta.
Zanimljivo je čuti pozadinu iza nastanka klasika poput “Yesterday”, no najveća snaga “McCartney 3,2,1” leži upravo u dekonstrukciji pjesama koje smo čuli bezbroj puta. Rubin nam skretanjem pozornosti na njihove pojedinačne sastojke otkriva ljepotu, ludilo i genij koje često previđamo u konačnom proizvodu. Te su dionice katkad plodovi odvažnog eksperimenta, katkad zaigranosti članova benda ili pak iskustva i njuha producenta. Paul kaže da je postao fanom Beatlesa nakon raspada benda, a njegov i Rubinov entuzijazam za vrijeme uživanja u glazbi dovoljno je zarazan svakog gledatelja pretvoriti u obožavatelja. Valja napomenuti kako ovo nije i posljednje dokumentarno druženje s Beatlesima zakazano za ovu godinu, budući da nas još očekuje i premijera filma oskarovca Petera Jacksona “The Beatles: Get Back”, koji je zbog gomile materijala na koncu pretvoren u seriju od tri dvosatne epizode o nastanku albuma “Let It Be”.