EsejiProzori"A B" - Iluzija izbora

“A B” – Iluzija izbora

|

Neke teme toliko su kompleksne da je nemoguće naći pravi ulaz u njih. No, pristupi li im se iz pozicije empatičnog svjedoka koji dokumentiranjem ništa ne pokušava dokazati, rezultat će obično biti impresivan. U svom diplomskom kratkom dokumentarnom filmu “A B” (Zagreb film, 1977.), koji je na Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu 1978. godine osvojio srebrnu medalju, Ljubica Janković nevjerojatno se zrelo ulovila u koštac s i danas kontroverznom temom pobačaja i ženskog ustavnog prava da njime ciljano prekine trudnoću. Koristeći isključivo opservacijsku metodu bez naracije, autorica portretira neimenovanu mladu ženu koja se odlučuje pobaciti. U tadašnjoj Jugoslaviji spomenuti čin bilo je moguće legalno napraviti unutar sustava javnog zdravstva, ali uz dodatno plaćanje. Upravo ta činjenica služi redateljici da u prvom dijelu filma prikaže obiteljske prilike svoje protagonistice, koju prati od trenutka odluke o prekidu trudnoće pa do završetka procedure i samotnog odlaska kući. Pri početku filma u kratkom razgovoru smještenom u dnevnu sobu obiteljskog stana, saznajemo kako majka djevojci za zahvat prekida trudnoće daje posuđeni novac te ju pritom još opterećuje žaleći se na vlastitu tešku životnu situaciju. Kamera se na kraju prizora približava pognutoj glavi mlade protagonistice s čijeg lica nečujno kapaju suze, a potom pri njenom izlasku iz stana znalački lovi i oca alkoholičara. Ovaj tupo sjedi u susjednoj sobi, posvema nezainteresiran za dramu u kojoj se upravo odlučilo o sudbini njegove kćerke.

Slijede fantastično moćni opservacijski prizori zabilježeni u zagrebačkoj bolnici u Petrovoj ulici – najprije vidimo grupu djevojaka koje pognute glave na šalteru skupo plaćaju zahvat prekida neželjene trudnoće, da bi im već u sljedećem medicinska sestra strogo i nadmeno objašnjavala mogućnosti kontracepcije i proces dolaska do začeća. Prizor je to koji svojom tragikomičnošću ovaj film uzdiže iznad svakog moraliziranja, dajući uvid u složenosti ljudskog iskustva bez zauzimanja jednodimenzionalne pozicije oko ljudskog prava koje ne prestaje ideološki polarizirati društvo. “A B” nije toliko film o pravu na pobačaj, koliko o onom društveno-ekonomskom sloju žena koje su ga prisiljene napraviti, odrastajući u sredini koja im nije bila u stanju pružiti ni osnovnu emotivno-materijalnu podršku, pravo svakog djeteta. Mlade žene koje kamera u duboko potresnom filmu Ljubice Janković promatra s rijetko viđenom količinom nježnosti i empatije, nisu svoju odluku donijele s mišlju mogućnosti izbora, već iz razloga pripadanja klasi koja tek prividno može birati – radničkoj. Bez sigurne sadašnjosti i s vrlo neizvjesnom budućnošću, ove mlade žene mogu samo sanjati o životu u kojem bi neki uzvišeniji faktori poput slobode izbora bili uključeni u donošenje najvećih životnih odluka. U takve zasigurno spada i ona o prekidu trudnoće.

Kada protagonistica u jednom od prizora liječnici objašnjava svoje razloge za ovaj čin, upoznajemo se ne samo sa svom surovošću njene obiteljske situacije, već i sa sistemskim šovinizmom u kojoj obećano joj zaposlenje neće biti moguće ukoliko se sazna za njenu trudnoću. Riječ je o mladoj ženi koja u životu općenito ima malo ili nimalo izbora, a njena trenutna situacija to podcrtava na najokrutniji način. Kada je u idućim prizorima promatramo kako se slama i plače posvema emotivno nespremna otići do kraja sa svojim takozvanim izborom, znamo da je ovo tek još jedna postaja na životnom putu u kojem dostojanstvo i sloboda predstavljaju nikada dosanjani san, a ekonomska sigurnost tek neizvjesnu mogućnost. “A B” Ljubice Janković antologijsko je ostvarenje hrvatskog feminističkog i aktivističkog filma. Ovo nije samo dokument egzistencije poniženih i potlačenih žena u najranjivijoj od svih situacija, već i svjedočanstvo empatije same autorice koja im nježnim i istinitim svjedočenjem njihove boli, pruža toliko potrebnu ruku razumijevanja.

“A B”

  • Scenarij i režija: Ljubica Janković
  • Kamera: Želimir Guberović
  • Montaža: Vesna Kreber
  • Glazba: Ozren Depolo
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1977.
  • Trajanje: 18 minuta

Najnovije

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

Povezani tekstovi

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

Ogled(anje) u centrizmu

"Homo Sapiens" (2016) je Nikolausa Geyrhaltera ustoličio kao jednog od nezaobilaznih (pretežno dokumentarnih) posmatrača globalnih fenomena.

“Cobain: Montage of Heck” – Kolaž zapisa uzburkane psihe

Treća epizoda "Rockdcsa" donosi esej o dokumentarnom filmu "Cobain: Montage of Heck" (2015) Bretta Morgena.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime