Za malo poznatog švedskog redatelja Nathana Grossmana trebao je to biti običan dan u uredu – otići ispred zgrade švedskog parlamenta, snimiti djevojčicu koja protestira i čuti njenu poruku, te nakon toga sav materijal smontirati u kolažni doku-kratkiš o ostalim dječjim aktivistima. No, kako život piše zaista čudne, najčudnije priče, ispostavilo se da je djevojčica u pitanju ni manje ni više doli – petnaestogodišnja Greta Thunberg. Tada – 2018. godine, još uvijek nepoznata klinka školske je petke počela mijenjati štrajkovima za očuvanje okoliša ispred švedskog parlamenta. Grossmanova kamera tamo je i zatječe, samu i pomalo izgubljenu, odsutnog pogleda s tko zna kakvim prikačenim mislima; ljubičasti ruksak s njene desne, uredno rukom ispisani, budući ikonski transparent Skolstrejk för klimatet (Štrajk za klimu) s lijeve strane. Unutar godine dana Greta će postati najpoznatija svjetska aktivistica za očuvanje okoliša te motivirati milijune njenih vršnjaka za izlazak na ulice, a Grosmmanov inicijalni namjenski kratkometražni film transformirati u punokvni cjelovečernji dokumentarac “I Am Greta” (2020), sa svjetskom premijerom u Veneciji i nedavnim uvrštenjem na Huluov streaming roster.
Ako ste već otprije upoznati s nesvakidašnjim putem Grete Thunberg – od obične djevojke iz susjedstva do globalnog okolišnog selebritija koja svojom elokventnošću i brutalnom izravnošću ruši ustaljene obrasce razmišljanja i djelovanja na klimatsko-okolišne probleme – ovaj dokumentarac vam neće otkriti naročito svježe informacije. Za sve ostale, “I Am Greta” više je nego sadržajan uvodni sat na ovu temu. Grossman nečujno opservacijski prati Gretu na njenim govorničkim putovanjima i često cringey susretima sa svjetskim čelnicima poput onog s Macronom, tu su i rijetko viđene snimke iza kulisa u kojima glavna protagonistica otvoreno gunđa protiv površnosti takvih sastanaka i neproduktivne blagoglagoljivosti političara, a svjedočimo čak i bljeskovima kućne dinamike obitelji Thunberg. U praksi je otac Svante na putu s Gretom, mama Malena za to vrijeme čuva utvrdu. Vratašca vanaktivističke, obične, svakodnevne osobnosti mlade Šveđanke, otvaraju se rijetko-najrjeđe, kad primjerice izražava ljubav prema svojim psima i konjima koji joj često nedostaju, ili o svojem statusu autsajdera u školi. Takvi trenuci u kojima Greta dopušta pogled iza godinama kultiviranog oklopa prema vanjskom svijetu, mogu se u filmu nabrojati na prste jedne ruke, zato su i značajniji.
Teško se stoga oteti dojmu da iza ovog lijepo upakiranog, pa i mrvicu PR-ulaštenog dokumentarca kojem je cilj (i) očuvanje Gretinog imidža, negdje čuči prava priča koja tek čeka biti otkrivena. Da, Greta Thunberg je vrsna govornica i gorljiva zagovarateljica aktivnijeg aganžmana za očuvanje okoliša… Lijepo, ma i više od toga! Ali gdje su su ostali aspekti njene osobnosti? Kako se bori sa svojim Aspergerovim sindromom, kako tinejdžerski s roditeljima? Pitanja je dosta, odgovora premalo, pa ako već i naslov filma sugerira otvaranje svih karata iz tko je zapravo Greta? špila, nesumnjivo će izostanak željenih spoznaja razočarati dobar postotak pažljivijih gledatelja. Je li iz Gretinog tabora dolazilo previše revizijskih signala, možda je iskusniji autor od Grossmana mogao dobiti više iz cijele situacije… Teško je za reći – ako ćemo iskreno, ni neusporedivo veći rutiner Davis Guggenheim nije u filmu “Nazvao me Malala” / “He Named Me Malala” (2015) uspio izvući pretjerano mnogo od Malale Yousafzai. Koliko je realno, kad smo kod toga, promijenio i njegov Oscarom nagrađeni dokumentarac o globalnom zatopljenju, “Neugodna istina” / “An Inconvenient Truth” iz 2006. godine?
Klimatske promjene su stvarne, veliku-veliku većinu izazvao je dobri stari čovjek vulgaris. Netko poput Grete treba nas na tu činjenicu svakodnevno upozoravati. Bez rukavica, bez diplomatskog rječnika, bez kompromisa i s mudima.
Protivnici Grete Thunberg – među njima posebno apostrofirani trojac Putin, Trump i Bolsonaro – mladoj heroini zamjeraju neiskustvo, bolest, manipulativne roditelje i petokolonaške sile, kao i nedostatak konkretnih rješenja za zaustavljanje neželjenih klimatskih promjena. Zapravo se radi o klasičnoj zamjeni teza, skretanju pozornosti s važnih tema na kolosjek dnevnopolitičkih prepucavanja. Dovoljno je za početak istinski početi provoditi Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2016. godine, iz kojeg se, uzgred budi rečeno, Amerika na čelu s Trumpom povukla još sredinom 2017. Toliko o konkretnim rješenjima ili nedostatku istih.
Klimatske promjene su stvarne, veliku-veliku većinu izazvao je dobri stari čovjek vulgaris. Netko poput Grete treba na tu činjenicu svakodnevno upozoravati. Bez rukavica, bez diplomatskog rječnika, bez kompromisa i s mudima. Dok napokon ne otvorimo oči. Greta Thunberg tjera nas da postanemo bolje, odgovornije i manje sebične verzije samih sebe. One koje shvaćaju da postoje teme važnije od hermetičnih individualnih interesa, bitne i za sam opstanak čovječanstva kakvo trenutno poznajemo. “I Am Greta” taj dio sasvim lijepo komunicira sa svojim gledateljima i zato ne spada u red filmskih iskustava za brzinski zaborav.
