PočetnaIntervjui"Srbenka" Nebojše Slijepčevića u njemačkim kinima

“Srbenka” Nebojše Slijepčevića u njemačkim kinima

|

Od svoje svjetske premijere na Visions du Réelu u travnju 2018. godine, dugometražni dokumentarni film “Srbenka” (Restart, 2018.) Nebojše Slijepčevića – koji kroz pripreme predstave “Aleksandra Zec” (HKD TeatarOlivera Frljića govori o temama nacionalizma i ksenofobije – imao je uistinu impresivan festivalski put uz dvadesetak pripadajućih nagrada. Festivalske stanice poput Jihlave, DOK Leipziga, IDFA-e, Trsta i mnogih drugih, katapultiralo je Slijepčevićev film među najuspješnije domaće dokumentarce u posljednjih nekoliko godina, pogotovo ako govorimo o međunarodnoj sceni.

A tu priči nije kraj, s obzirom da “Srbenka” od 29. listopada ove godine stiže u redovnu njemačku kino distribuciju. Za hrvatske dokumentarne filmove doista rijedak razvoj događaja, ali u slučaju Slijepčevićevog ostvarenja informacija koja ne bi trebala previše iznenađivati. Tako će njemačka publika film moći vidjeti u Aachenu, Berlinu (tri kina), Bochumu, Essenu, Frankfurtu, Hamburgu, Leipzigu (dva kina), Mannheimu, Memmingenu, Münchenu (dva kina), Münsteru (dva kina), Neufahrnu, Neustadtu, Oldenburgu, Ulmu i Wiesbadenu. Popis kina još uvijek nije konačan, pa bi u međuvremenu ova poprilično duga lista mogla biti dodatno obogaćena.

Za pojedina kina predviđene su i dodatne rasprave o filmu, odnosno razgovori s redateljem Nebojšom Slijepčevićem i protagonistom te kazališnim redateljem Oliverom Frljićem. Film će nakon turneje biti dostupan i na nekoliko njemačkih video on demand platformi. Producent “Srbenke” je Restart, a distributer za Njemačku tvrtka Rise and Shine Cinema. Njemačku kino distribuciju financijski je pomogao Hrvatski audiovizualni centar.

S koje god strane gledali prodor jednog hrvatskog dokumentarnog filma na strano kino tržište, ne možete poreći da se radi o poprilično velikom dosegu; i za samog autora te pripadajuću filmsku ekipu, ali i cjelokupnu domaću filmsku industriju. Kako je to izgledalo iz najizloženijih rovova, reći će nam sam autor “Srbenke”, Nebojša Slijepčević.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Srbenka”

“Film je imao premijeru prije dvije godine, a u njemačkim kinima je tek sad. Sve dovoljno govori koliko je to zahtjevan zadatak. A onda, kad je sve bilo spremno, dogodila se pandemija. Iskreno, mislio sam da je sve propalo, no srećom – bio sam u krivu”, govori nam Nebojša i nastavlja: “Danas sigurno nije jednostavno s filmom ući u bilo koju kino mrežu. Snima se puno filmova, pogotovo dokumentarnih i mnogo toga se mora poklopiti da bi se film probio. ‘Srbenki’ je bilo još i teže, jer je to stopostotni hrvatski film. Bilo bi lakše da je imala njemačkog koproducenta. Kad vidite film iz male kinematografije u međunarodnoj distribuciji, u pravilu je to zato jer imaju lokalnog koproducenta.”

Kako je došlo do realizacije ovog posla?

“Za uspješnu distribuciju ‘Srbenke’ bilo je presudno nekoliko faktora: prvo, izniman međunarodni uspjeh filma; zatim odlučnost i vrijedan rad distributera Olivera Sertića; pomogao je i HAVC. Njemački distributer filma Rise and Shine koproducirao je i distribuirao moj prethodni film ‘Gangster te voli’, tako da smo i tu već imali otvorena vrata. Ali sve se ovo ne bi dogodilo bez interesa njemačke publike”, kaže nam autor.

Iskren odgovor Nebojša Slijepčević nudi i na sljedeće pitanje.

“Koliko sve to znači za hrvatski film? I malo i puno. Radi se o malom kamenčiću u dugotrajnom procesu građenja prepoznatljivosti jedne male kinematografije. Američka je prvenstveno žanrovska, a u europskoj se filmovi prepoznaju po zemlji porijekla. Kad gledatelji vide npr. dva-tri dobra rumunjska filma, rado će pogledati i četvrti. Tako je i svaki međunarodni uspjeh bilo kojeg našeg filma dobar za cijelu kinematografiju. I sigurno je lijepo da u berlinskom programu kina kraj jednog filma piše Kroatien, no ako nakon ‘Srbenke’ ne uslijedi drugi, pa treći, četvrti film u distribuciji, to neće značiti ništa”, zaključio je redatelj “Srbenke” naš kratki razgovor.

Kratko, jasno i informativno. Detalje “Srbenkine” njemačke kino turneje provjerite na službenoj Facebook stranici filma.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. Human Rights Film Festival: “Mladost (Teška vremena)” – Oda suvremenom (kineskom) radništvu

Wangova Kina u "Mladost (Teška vremena)" predstavlja stvarnost golemog dijela kineskog, ali i svjetskog stanovništva današnjice.

Nesvjesno, nevidljivo i ukradeno: Retrospektiva Kamala Aljafarija na 22. Human Rights Film Festivalu

Uzevši u obzir ideje koje pokreću Human Rights Film Festival od samog početka 2002. godine, bilo bi začuđujuće da se njegovo 22. izdanje nije u nekom obliku uhvatilo u koštac s aktualnim zbivanjima u području Gaze i Zapadne Obale.

22. Human Rights Film Festival: “Mačke iz Gokogu hrama” – Signali intuitivnog

Mačke su u filmu "Mačke iz Gokogu hrama" (2024) napokon punokrvne sudionice, a utjecaj izvanjskih momenata na mačju populaciju prva stepenica poduzetog istraživanja.

22. Human Rights Film Festival: “Riefenstahl” – Umjetnost i politika

"Riefenstahl" (2024) Andresa Veiela zauzima oštriji stav prema djelovanju filmašice Leni Riefenstahl u nacističkoj Njemačkoj.

Tri dokumentarca otvaraju novu godinu Dokukina KIC

Tri dokumentarna filma otvaraju novu godinu zagrebačkog Dokukina KIC.

22. Human Rights Film Festival: “TWST / Things We Said Today” – Simfonija velegrada

"TWST / Things We Said Today" (2024) njemačko-rumunjskog autora Andreja Ujice smješten je u 1960-e, u postojbinu tvista, SAD.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2024. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

Hrvatska premijera filma “Fiume o morte!” 8. veljače u Rijeci

Hrvatska premijera dokumentarno-igranog filma "Fiume o morte!" (2024) Igora Bezinovića održat će se u Rijeci 8. veljače.

Poetika puža

Posljednji tekst ovogodišnje "Dokulture" bavi se filmom "Kadence za vrt" / "The Garden Cadences" (2024) Dane Komljena.

Post-filmski svijet Ismaëla Joffroya Chandoutisa

Posljednji esej "Eksperimentalni glasovi u dokumentaristici" donosi tekst o inovativnom univerzumu nagrađivanog filmskog umjetnika Ismaëla Joffroya Chandoutisa.